II Kž-347/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-347/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Klarić Baranović Senke, kao predsjednice vijeća, te Garačić Ane i Vrbetić Vesne, kao članova vijeća i savjetnice Lipnjak Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. Š.D. zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv rješenja Vojnog suda u Karlovcu od 11. rujna 1995. broj Kio-119/95 (Kv-164/95), u sjednici održanoj 28. rujna 1995.,

r i j e š i o j e:

Djelomično se uvažava žalba okr. Š.D., preinačuje se pobijano rješenje, te se pritvor okrivljeniku produljuje iz zakonske osnove koja se temelji na čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 12. st. 2. Uredbe o primjeni ZKP u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (a ne po čl. 187. st. 2. ZKP, kako se to pogrešno navodi u pobijanom rješenju) produljen je pritvor okr. Š.D., kojem se rješenjem o provođenju istrage (list br. 10 spisa) stavlja na teret kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZRH, a iz zakonskih osnova koje se temelje na čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP.

Protiv tog rješenja žlabu je podnio okrivljenik, po svojoj braniteljici, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba je djelomično osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada navodi da u spisu nema osobitih okolnosti koje bi ukazivale na opasnost od bijega, jer se on sam prijavio djelatnicima Crvenog križa Republike Hrvatske.

Suprotno tim tvrdnjam žalitelja, sama okolnost da je on svo vrijeme okupacije živio na privremeno okupiranom području Republike Hrvatske u Gornjem Vojniću zajedno s obitelji, a u uvjetima kada postoji osnovana sumnja da se i sam uključio u oružanu pobunu protiv Republike Hrvatske, ukazuje da bi sada, nakon što je oslobođen taj dio teritorije Republike Hrvatske i nakon što je sudbena vlast ove države počela legalno funkcionirati, pobjegao, što je on konkretno i pokazao svojim uključivanjem u kolonu zbjega koja je bježala izvan granica Republike Hrvatske.

Sve izložene osobite okolnosti opravdavaju daljnju primjenu pritvora okrivljeniku po čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP bez obzira što se on kasnije izdvoio iz kolone i prijavio predstavnicima Crvenog križa Republike Hrvatske.

Pritvorska osnova iz toč. 3. čl. 182. st. 2. ZKP, za sada, ne postoji, kada prema podacima u spisu nema osobitih okolnosti koje bi ukazivale na bojazan od ponavljanja djela, a sama težina djela, bez postojanja takovih osobitih okolnosti, ne može biti osnov ni za određivanja, niti za produljenje pritvora.

S obzirom na opsežnost postojanja i brojnost takvih predmeta u radu, sud prvog stupnja je osnovano produljio pritvor za vrijem od dva mjeseca, koliko će istraga predvidivo još trajati.

Slijedom svega izloženog, odlučeno je na temelju čl. 385. st. 3. ZKP kao u izreci.

U Zagrebu, 28. rujna 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak Bosanac Zlata, v.r.

Klarić Baranović Senka, v.r.