Croatian Supreme Court dismisses appeal on sale of business premises with material defects and changed circumstances.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court judgment ordering the defendant to pay the plaintiff for the shortfall in the sold business premises. The court found that a prior agreement regarding complaints acknowledged the property's defects, making the lower courts' conclusion that the defects existed legally sound. Furthermore, the court rejected the request to rescind the contract based on changed circumstances because the parties had already fulfilled their obligations under the agreement.
Legislator headnote
AI generatedčl. 392. a) ZPP; čl. 497. toč. 3. ZOO; čl. 498. ZOO; čl. 133. st. 1. ZOO: When a seller accepts a complaint regarding property defects, this acceptance constitutes an acknowledgment of those defects, obviating the need to prove the timeliness or validity of the complaint separately. Additionally, a party cannot invoke changed circumstances to rescind a contract if they have already fulfilled their contractual obligations prior to the occurrence of such circumstances.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 965/07-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja- protutuženika I. Š. iz V., zastupanog po punomoćniku H. B., odvjetniku iz V., protiv tuženika-protutužitelja B. t. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku R. T., odvjetniku iz Z., radi povrata dijela kupovnine, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-314/06 od 28. travnja 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-136/05 od 25. listopada 2005., u sjednici održanoj 8. siječnja 2008.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se kao neosnovana odbija.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:
"I. Tuženik B. t. d.d. Z., dužna je platiti tužitelju I. Š. iz V., s naslova više plaćene kupovne cijene iznos od 23.597,26 EUR-a u protuvrijednosti kune po srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno s kamatama koje banke plaćaju na devizna sredstva oročena na rok preko godine dana počev od 15. srpnja 1997. pa do isplate, s tim da se kamate do 31. prosinca 2001. obračunavaju na devizna sredstva u protuvrijednosti DEM, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 60.259,15 kn, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:
"Raskida se Kupoprodajni ugovor od 25. veljače 1997., kojim ugovorom tuženik- protutužitelj, kao prodavatelj prodaje, a tužitelj-protutuženik kao kupac kupuje nekretnine, 2 i kč.br. 1835/4 kuća u … ulici sa 96 koje se sastoje od kč.br. 1833/3 kuća u … ulici sa 292 m
m , upisano u zk.ul.br. 5477 k.o. V., kao i Aneks tome ugovoru od 25. veljače 1997., a po kojem ugovoru je kupac dužan isplatiti prodavatelju 345.000,00 DEM, odnosno 308.000,00 DEM, a prodavatelj kupcu predati u posjed iste nekretnine.
Tužitelj-protutuženik dužan je tuženiku-protutužitelju naknaditi parnične troškove u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.""
Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik-protutužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a usvoji protutužbu i protutužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu da tužitelj-protutuženik naknadi tuženiku-protutužitelju parnični trošak, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati u cijelosti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Protivna stranka nije dostavila odgovor na reviziju.
Revizija nije osnovana.
U smislu odredbe čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nije ostvarena bitna povreda odredaba ZPP-a iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju se ukazuje revizijom, jer ovaj sud ne nalazi da bi u ovoj pravnoj stvari zastupanje tuženika-protutužitelja po odvjetničkom vježbeniku na bilo koji način utjecalo ili moglo biti od utjecaja na donošenje povoljnije odluke za revidenta. Naime svrha navedene zakonske odredbe (čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a) je međutim da zaštiti neuredno zastupanu stranku, a ne da omogući i njenom protivniku koji je kao što je ovdje to slučaj u ovoj pravnoj stvari izgubio parnicu da pozivom na navedenu odredbu oteže procesni položaj stranke koja je uspjela u parnici.
Ne stoji revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 11., jer je pobijana presuda razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i međusobno nisu proturječni.
Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su stranke 25. veljače 1997. sklopile kupoprodajni ugovor kojim tuženik-protutužitelj prodaje svoje nekretnine tužitelju- protutuženiku za kupoprodajnu cijenu od 345.000,00 DEM odnosno odgovarajuću protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB važećom na dan isplate, da je tužitelj po zaključenja aneksa kupoprodajnog ugovora isplatio tuženiku dana 15. srpnja 1997. iznos od 308.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, da su stranke sklopile dogovor o reklamacijama od 15. srpnja 1997. u kojem se spominje manjak poslovnog prostora od 63,58 2 .
m
S obzirom na naprijed iznijeta utvrđenja posebno među strankama sklopljeni dogovor o reklamaciji nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da kada je prodavalac prihvatio reklamaciju da to samo po sebi znači i njegovo priznanje da isporučena roba ima nedostataka, a što znači da u toj pravnoj situaciji nije potrebno utvrđivati pravovremenost i osnovanost reklamacije kako se to navodi u reviziji.
Isto tako pravilno zaključuju da se radi o materijalnom nedostatku stvari kad je kupcu – tužitelju predana manja površina kupljenih nekretnina od površine navedene u ugovoru. Navedeni pravni zaključak je sukladan odredbi čl. 497. toč. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) kojom je propisano da postoje materijalni nedostaci ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane, te su pravilno zaključili da tužitelju-protutuženiku po odredbi čl. 498. ZOO-a pripada pravo zahtijevati sniženje cijene zbog prodaje poslovnog prostora s nedostatkom, jer je tom odredbom propisano da se cijena snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostataka i vrijednosti stvari s nedostatkom u vrijeme sklapanja ugovora.
Nakon što su nižestupanjski sudovi utvrdili vrijednost jednog metra kvadratnog prostora po građevinskim vještacima pravilno su presudili kad su tuženika-protutužitelja obvezali da tužitelju-protutuženiku u ime manje kupljenog poslovnog prostora plati iznos u kunskoj protuvrijednosti od 23.597,26 EUR-a po srednjem tečaju HNB na dan isplate.
Nižestupanjski sudovi su pravilno odbili tuženika-protutužitelja s protutužbenim zahtjevom u odnosu na raskid kupoprodajnog ugovora.
Kako su stranke ispunile preuzete obveze po kupoprodajnom ugovoru od 25. veljače 1997., te aneksu kupoprodajnog ugovora od 15. srpnja 1997., to se tuženik-protutužitelj ne može pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njegove obveze. Naime, odredbom čl. 133. st. 1. ZOO-a je propisano da ako nakon sklapanja ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, a u jednom i u drugom slučaju u toj mjeri da je očito da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i da bi po općem mišljenju bilo nepravično održati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je otežano ispunjenje obveze odnosno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne može ostvarivati svrhu ugovora može zahtijevati da se ugovor raskine, a iz st. 3. istog članka da stranka koja zahtijeva raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze, što znači a s obzirom na naprijed iznijeto da tuženik- protutužitelj ne može tražiti raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti, jer su stranke sadržaj ugovornih obveza već izvršile.
Iz iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 8. siječnja 2008.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.