Revr-716/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 716/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz V. G., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica V. C. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika V. i o. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & B., u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-279/18-2 od 22. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1000/16-26 12. siječnja 2018., u sjednici održanoj 18. rujna 2019.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja M. M. kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika V. i o. d.o.o. za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1000/16-26 12. siječnja 2018. suđeno je:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Utvrđuje se da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme dana 24. prosinca 2003. godine, koji je tuženik V. i o. d.o.o., OIB …, Z. dao tužitelju M. M. iz V. G., OIB …, Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu Ur. br.: … od 10. ožujka 2016. godine, slijedom čega se poništava Odluka društva V. i o. d.o.o., OIB …, Z. o izvanrednom otkazu ugovora o radu Ur. br.: …od 10. ožujka 2016. godine te da radni odnos tužitelja po tom ugovoru nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku V. i o. d.o.o., OIB …, Z., vratiti tužitelja M. M., OIB …, iz V. G., na radno mjesto … vozača specijalnog vozila u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku V. i o. d.o.o., OIB 834…16546499, Z., naknaditi tužitelju parnični trošak, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe", kao neosnovan."

2. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana."

Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-279/18-2 od 22. ožujka 2018. odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1000/16-26 12. siječnja 2018.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže revizijskom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ih ukinuti i vratiti predmet na odlučivanje sudu prvog stupnja uz naknadu troškova parničnog postupka.

U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode revizije, predlaže istu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

U ovom konkretnom predmetu radi se o sporu radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu pa je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP revizija dopuštena.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

Tužitelj postojanje bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP nalazi u tome kako drugostupanjski sud (...) ne daje obrazloženje iz kojeg razloga ne prihvaća navode iz žalbe (…). Suprotno ovim tvrdnjama tužitelja, pobijana drugostupanjska presuda sadrži valjano obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP), s jasnim razlozima iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva. Kako je drugostupanjski sud pri tome i valjano obrazložio primjenu materijalnog prava, to u revidiranoj odluci nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Navodi revizije koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, zapravo su sadržajno činjenični prigovori. U reviziji tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova.

S druge strane, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra tužitelj da bi trebalo, i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to čini tužitelj. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu od 10. ožujka 2016., povrat tužitelja na posao radno mjesto vozača specijalnog vozila i isplata naknade plaće.

Tijekom postupka utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 24. prosinca 2003., na radom mjestu vozača specijalnog vozila;

- da je tužitelj 24. veljače 2016. obaviješten pisanim putem da mu se zbog potreba posla ne odobrava korištenje godišnjeg odmora te da se nakon zaprimljene obavijesti - u razdoblju od 25. veljače 2016. do donošenja Odluke o otkazu - nije pojavio na svom radnom mjestu;

- da je tužitelj dopisom od 19. veljače 2016. te 24. veljače 2016. zatražio od tuženika dostavu Odluke o neplaćenom dopustu, evidencije o radnom vremenu, osnove za isplatu plaća i doprinosa za kolovoz i rujan 2015. godine, preslike obračuna plaća počevši od kolovoza 2015. godine, osnove za naknadnu uplatu minimalnih doprinosa za listopad, studeni i prosinac 2015. godine, osnove za isplatu Božićnice te Plan korištenja godišnjeg odmora;

- da je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. ožujka 2016. utvrđeno da se tužitelju, zaposlenom na radnom mjestu "Vozač specijalnog vozila" izvanredno otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 24. prosinca 2003., zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, bez prava na otkazni rok, te mu radni odnos prestaje danom dostave ovog otkaza;

- da je tuženik prije donošenja sporne odluke o izvanrednom otkazu proveo postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem;

- da je tužitelj 7. ožujka 2016. zaprimio dopis tuženika tj. poziv na iznošenje pisane obrane do s rokom koji je isticao u petak 04. ožujka 2016. te

- da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava.

Imajući u vidu navedena utvrđenja te na temelju zaključka kako je tužitelj kršio radnu obvezu jer je u kontinuitetu neopravdano izostajao s posla prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim zahtjev tužitelja, pa je pozivom na odredbu čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR) tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Tužitelj u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava navodi da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbama iz čl. 115. st. 1. i 119. st. 2. ZR. Pritom iznosi niz činjenica kojima pokušava osporiti zakonitost i pravilnost tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu, navodi da mu nije bilo omogućeno iznošenje obrane te da otkaz Ugovora o radu nije donesen u zakonskom roku od 15 dana od dana saznanja za nedolazak na posao.

Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć dok prema odredbi čl. 119. st. 2. ZR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Obveza poslodavca da radniku prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu omogući iznošenje obrane proizlazi i iz čl. 134. Kolektivnog ugovora tuženika.

Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno tijekom drugostupanjskog postupka s jedne strane te citirane odredbe ZR ovaj revizijski sud je ocijenio da je sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR kada je ocijenio zakonitom i dopuštenom tuženikovu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju.

Naime, iako je tužitelj 7. ožujka 2016. zaprimio dopis tuženika tj. poziv na iznošenje pisane obrane do petka 4. ožujka 2016. valja reći da je prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu (čl. 118. ZR ) poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoji okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Poslodavčev eventualni propust da omogući radniku obranu ne znači da je poslodavac time povrijedio odredbe o postupku prije otkazivanja da bi uvijek i bezuvjetno posljedica bila nedopuštenost otkaza ugovora o radu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr-177/09 od 30. listopada 20018. i Revr-423/03 od 13. svibnja 2004.). Uostalom nesporni izostanak radnika s posla neko vrijeme, u kojem radnik nije izvijestio poslodavca o razlozima nedolaska na posao, okolnost je zbog koje nije opravdano očekivati od poslodavca da omogući radniku iznošenje obrane (Vrhovni sud Republike Hrvatske Revr-387/07 od 13. lipnja 2007.)

Nadalje, pravilno nižestupanjski sudovi utvrđuju da nije protekao 15-dnevni rok za izvanredni otkaz ugovora o radu, obzirom da rok iz čl. 116. st. 2. ZR-a ne počinje teći sve dok takvo ponašanje radnika traje, jer upravo kontinuirano i cjelovito trajanje povrede radne obveze čini opravdanim razlog za izvanredni otkaz. Stoga kako je u konkretnom slučaju tužiteljev neopravdani izostanak trajao i u vrijeme donošenja odluke o otkazu, to su neosnovani navodi tužitelja da je odluka o otkazu donesena po proteku prekluzivnog roka (tako i Vrhovni sud u odluci Revr-71/04 od 13. siječnja 2005.).

S obzirom na to da je tužitelj, prema utvrđenjima sudova, višednevno izostajao s posla iako nije imao opravdani razlog, to takvo njegovo ponašanje predstavlja neodgovorno ponašanje prema izvršavanju obveza iz radnog odnosa te osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, odnosno činjenicu koja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu i zbog koje nastavak radnog odnosa nije više moguć uvažavajući sve okolnosti i interese obiju ugovornih strana.

Zbog navedenog su se u konkretnom slučaju ispunile sve pretpostavke propisane odredbom čl. 116. st. 1. ZR za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, pa su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu, kao i zahtjeva za vraćanjem na rad.

Slijedom izloženog, nisu ostvareni revizijski razlozi na koje je ukazao tužitelj u predmetnoj reviziji, pa je valjalo njegovu reviziju odbiti kao neosnovanu primjenjujući odredbu čl. 393. ZPP i odlučiti kao toč. 1. izreke ove presude.

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju (toč. 2. izreke) jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 18. rujna 2019.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.