III Kr-121/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 121/07-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. V. K., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu od 9. veljače 2007., broj KO-3672/06, potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu od 19. srpnja 2007., broj Kž-1242/07, u sjednici održanoj 15. svibnja 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev os. V. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 9. veljače 2007., broj KO- 3672/06, potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu od 19. srpnja 2007., broj Kž- 1242/07, osuđen je V. K., zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ i dr., na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je os. V. K. osobno, smatrajući da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu iz čl. 9. st. 2. ZKP, a time je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, nadalje da se pobijana presuda temelji na pogrešnom tumačenju odredbe čl. 321. st. 1. ZKP, jer sud nije enje, zbog povrede prava na obranu, zbog utvrdio sve važne činjenice za pravilno presuđ

povrede kaznenog zakona iz čl. 368. st. 5. ZKP, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

III Kr 121/07-6

Postupajući u smislu odredbe čl. 428. st. 4. ZKP, Državni odvjetnik Republike Hrvatske dostavio je pismeni odgovor na zahtjev, od 18. listopada 2007., broj KR-DO- 745/07, u kojem je predložio da se zahtjev osuđenika kao neosnovan odbije.

Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan. Nije u pravu osuđenik kada podnosi zahtjev smatrajući da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, jer da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu – zapisniku o prepoznavanju osoba.

Okolnost ranijeg pokazivanja fotografija svjedoku, pa moguće među njima i same fotografije optuženika, ne čini kasniju radnju prepoznavanja osoba nezakonitom, jer u smislu čl. 177. st. 2. ZKP koje vrši policija pokazujući fotografije i sužavajući na taj način krug mogućih osumnjičenika, je sasvim druga radnja od provođenja formalne radnje prepoznavanja, o kojoj radnji se sastavlja zapisnik koji je kao takav zakonit dokaz.

Prema tome sudjelovanje svjedokinje M. Š. u izvidima kaznenog djela, među koje spada i pregledavanje fotografija mogućih počinitelja kaznenog djela i koja radnja ima spoznajnu vrijednost, ne čini samo po sebi nezakonitu radnju prepoznavanja i ne može obezvrijediti kasnije zakonito provedenu radnju prepoznavanja.

Neutemeljeno osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz osnova čl. 427. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku, obrazlažući ju tvrdnjom da je proglašen krivim za djelo koje nije kazneno djelo i da postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenu odgovornost, prigovarajući pravilnosti utvrđenja odlučnih činjenica iz pravomoćne presude, navodeći da se ne slaže sa zaključcima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, te da je osuđen za kaznena djela koja mu nisu dokazana.

Pri tome u zahtjevu po svom nahođenju analizira dokazni postupak, personalne dokaze, upire na odbijene dokazne prijedloge, te nalazi da je došlo time i do povrede prava obrane.

Međutim, po ocjeni ovog suda, radi se o prigovorima činjenične naravi, osporavanju pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, što nije predviđeno ispitivati ovim izvanrednim pravnim lijekom.

Izreka pravomoćne presude i u njoj utvrđeno činjenično stanje ukazuju na djelatnost osuđenika za koju je proglašen krivim i svakako sadrži sva bitna obilježja kaznenih djela prijevare i krivotvorenja isprava, kao i pravilno utvrđene te odmjerena jedinstvena kazna zatvora, te nije vidljivo da bi sud time počinio povredu kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 5. ZKP prekoračenjem ovlasti koji bi se odnosio na odluku o kazni.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, postupajući po predmetnom zahtjevu, utvrdio je da nema povrede prava okrivljenika na obranu na glavnoj raspravi, jer je prvostupanjski sud pravilno postupio sukladno odredbi čl. 441. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, vodeći skraćeni postupak po optužnom prijedlogu, a prema naznačenoj odredbi kako je okrivljenik

III Kr 121/07-6

bio uredno pozvan na glavnu raspravu, sud je mogao odlučiti da se glavna rasprava održi u njegovoj odsutnosti jer njegova nazočnost nije nužna, a ranije je ispitan.

Nadalje, niti odbijanjem dokaznih prijedloga obrane nisu povrijeđena prava obrane osuđenika na glavnoj raspravi, jer sud nije dužan izvesti sve dokaze koje stranke predlože, već je ovlašten sukladno čl. 322. ZKP ocijeniti u kojoj mjeri je nužno provoditi dokaze koje su predložile stranke.

Slijedom svega iznesenog, a kako predmetnim zahtjevom za izvanredno ispitivanje pravomoćne presude nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 427. ZKP i čl. 429., u vezi čl. 423. ZKP, to je na temelju čl. 421. ZKP odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. svibnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.