I Kž-868/2004-9 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 868/04-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. B. i dr. zbog kaznenog djela iz 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 23. srpnja 2004. godine, br. K-116/04, u sjednici održanoj dana 21. prosinca 2004. godine, u nazočnosti braniteljice optuženog B. H., odvjetnice V. D. L. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o j e :

Žalbe optuženih S. B. i B. H. odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašeni su krivim S. B. i B. H. što su počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te su temeljem istog zakonskog propisa osuđeni na kazne zatvora i to S. B. na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, a B. H. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koje kazne im je temeljem čl. 63. Kaznenog zakona uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 22. travnja 2004. godine pa nadalje.

Istom presudom u odnosu na opojnu drogu heroin, već oduzetu prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, odlučeno je da se temeljem čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona i droga oduzme i nakon pravomoćnosti presude uništi. U odnosu na troškove kaznenog postupka optuženi B. obavezan je, temeljem čl. 122. st. 1. u svezi s čl. 119. Zakona o kaznenom postupku, na plaćanje troška u paušalnom iznosu od 3.000,00 kuna, dok je optuženi H., temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, oslobođen obaveze plaćanje istih.

I Kž 868/04-9

Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi S. B. po braniteljici V. H., odvjetnici iz Z., žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, koje žalbene osnove posebno ne obrazlaže, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Žalbu je podnio i optuženi B. H. po braniteljici V. D. L., odvjetnici iz Z., žaleći se zbog odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi blažom kaznom. Također, zahtijevala je i obavijest o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća.

Podnesak nazvan "dopuna žalbe" podnio je i optuženi B. H. osobno, ali istim ne pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na svoju krivnju i kaznu, već iznosi navode svoje obrane u odnosu na optuženog B. drugačije nego li je to činio tijekom glavne rasprave.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99 i 58/02, u nastavku Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su optuženi B. H. i njegova braniteljica koji su to zahtijevali. Sjednici vijeća je pristupila braniteljica, a kako vijeće nije našlo da bi nazočnost optuženika bila svrhovita, a nalazi se u pritvoru i ima branitelja, to njegova prisutnost nije osigurana, već je sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti, na temelju čl. 374. st. 2. Zakona o kaznenom postupku.

Žalbe optuženika nisu osnovane.

Nije u pravu optuženi B. kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, što obrazlaže drugačijom ocjenom obrane optuženog H..

Naime, u odnosu na obranu optuženog H., koji u svome iskazu iskazuje i o supočiniteljskoj djelatnosti optuženog B., prvostupanjski sud je dao uvjerljive razloge zbog čega ju prihvaća kao istinitu i točnu. Njegov iskaz, kojim opisuje kriminalnu aktivnost optuženog B. (dogovor o nabavi - preuzimanju droge u Brazilu, upute za put i preuzimanje droge, predaja novčanog iznosa za put, dogovor o sačekivanju po povratu, telefonski kontakti za vrijeme boravka u Brazilu, telefonski kontakt po povratku u Zagreb, susret i planirani zajednički odlazak iz Zagreba) kao osobe koja ga je angažirala za prijenos droge, doista sadrže čitav niz karakterističnih detalja, koji su dijelom potvrđeni i drugim dokazima (ispis telefonskih kontakata i proveden posebne mjere po povratku u Zagreb), te nije bilo razloga ne prihvatiti isti iskaz kao istinit i točan. Navodi iz podneska optuženog H. nazvanog "dopuna žalbe" ne dovode u sumnju zaključke suda u odnosu na njegov iskaz kako ga je iznosio tijekom glavne rasprave, kada je provedeno i suočenje među optuženicima, tijekom kojega je optuženi H. ponovio svoj iskaz.

Prema tome, prvostupanjski sud je na temelju ispravno utvrđenog činjeničnog stanja izveo ispravne zaključke o krivnji optuženog B. i to upravo u odnosu na kazneno djelo iz čl.

I Kž 868/04-9

173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, koje kazneno djelo je ovaj optuženik počinio kupujući radi prodaje drogu kokain, a po koju drogu je u Brazil uputio optuženog H., koji je tu drogu i prenio u Zagreb.

U odnosu na odluku o kaznenoj sankciji prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne i to kako olakotne, tako i otegotne, u odnosu na oba optuženika. Ispravnim vrednovanjem ovih okolnosti, vodeći računa o kriminalnoj količini svakog od optuženika, prvostupanjski sud ih je i osudio kaznama zatvora koje su primjerene stupnju težine kaznenih djela koja su optuženici počinili i njih kao počinitelja tih djela. Sve okolnosti koje optuženi H. navodi u svojoj žalbi kao olakotne okolnosti, prvostupanjski sud je cijenio sa dovoljno pažnje i dao im odgovarajući značaj.

Nije u pravu optuženi B. da nije bilo uvjeta da ga se obaveže na obavezu snašanja troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 3.000,00 kuna. Naime, sam optuženik u žalbi navodi da je zaposlen, a okolnost koju ističe da je jedini hranitelj nezaposlene izvanbračne supruge i djeteta ne dovodi u sumnju zaključke prvostupanjskog suda o njegovom imovnom stanju i mogućnosti podmirenja ovih troškova. Čak i sam optuženik, poričući počinjenje kaznenog djela prikazuje sebe kao osobu koja nema problema sa financijama i koja je optuženom H. dala novac za put u Brazil bez posebnog motiva. Prema tome, očigledno plaćanje ovog iznosa neće dovesti u pitanje uzdržavanje njega i njegove obitelji.

Odluka o oduzimanju droge i uračunavanju pritvora temelji se na ispravno utvrđenom činjeničnom stanju i valjanoj primjeni zakona.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženici pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. prosinca 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v. r.