Gž-1668/2015-1 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1668/2015-5

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Blaženke Rilov Ćurin, kao predsjednica vijeća, Amare Trgo, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te mr. sc. Senije Ledić, kao člana vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice T. Š., iz S., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u S., protiv tuženika J. G. iz S., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu od 5. svibnja 2015., pod poslovnim brojem Pi-148/13, u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2016.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 5. svibnja 2015., pod poslovnim brojem Pi-148/13.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je tražila da joj tuženi isplati iznos u visini 62.500 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku na ime naknade parničnog troška isplati iznos u visini 46.237,50 kuna.

Žalbu protiv ove presude podnosi tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti usvoji zahtjev tužiteljice, podredno da presuda bude ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U smislu odredbe iz članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), sud prvog stupnja je žalbu tužiteljice dostavio na odgovor tuženiku.

Tuženik je u odgovoru na žalbu tužiteljice osporio žalbene navode kao neosnovane, uz prijedlog da žalba bude odbijena.

Žalba nije osnovana.

U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da su posredstvom agencije "Globus" stranke u ovom parničnom postupku došle u kontakt te da su dana 18. siječnja 2012. zaključile ugovor o prodaji nekretnine (u naravi kuća) izgrađena na čest. zem. 8076/1 zgrada, dvor, neplodno, ukupne površine 495 m[2] , od čega zgrada 73 m , dvor 279 m , i neplodno 143 m[2] , Z.U. 19013 k.o. S., u naravi samostojeća kuća anagrafske oznake ..., S.

Nadalje, nije sporno da su prije zaključenja ugovora o prodaji navedene nekretnine tužiteljica i njen suprug izašli do navedene nekretnine, istu pregledali te ustanovili da je do kupljene nekretnine moguć pristup sa sjeverne strane kojim su i pristupili kada su uz posredovanje agencije pregledali nekretninu i makadamski put širine cca 2,5 m, na najužem dijelu 2,3 m, te da s južne strane predmetne nekretnine također postoji pristupni put širine cca 4,5 m.

Po zaključenju ugovora o prodaji nekretnine tužiteljica da je zajedno sa svojim suprugom pokušala južnim putem pristupiti na predmetnu nekretninu, ali da su vlasnici te nekretnine na kojoj se nalazi put "onemogućili prolaz i zabranili joj da koristi taj put uz tvrdnju da na tom putu u korist tužiteljičine nekretnine nikada nije postojalo pravo služnosti."

Predmet ovog spora jeste zahtjev tužiteljice za umanjenje kupoprodajne cijene zbog nemogućnosti korištenja južnog puta u visini od 25 % tržne vrijednosti nekretnine ili 62.500 EUR, iz razloga mana volje zbog "zablude u pogledu postojanja prava služnosti na pristupnom putu do nekretnine koja je predmet kupoprodaje", kako to određeno stoji na tužbenom podnesku. U žalbi tužiteljica navodi da se u predmetnom slučaju uopće ne radi o materijalnim nedostacima nepokretne stvari (opisano u članku 400. – 422. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje u tekstu: ZOO/05), već da se radi o pravnim nedostacima nepokretne kupljene stvari, čime je razvidno da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo,

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe iz članka 365. stavka 2. ZPP-a.

Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju određeno ukazuje žaliteljica iz razloga što je pobijana presuda jasna, razumljiva, moguće je ispitati, jer sadrži razloge o svim činjenicama bitnim za presuđenje, koji su jasni i razumljivi i međusobno povezani.

U valjano provedenom parničnom postupku sud je utvrdio;

-da su dana 7. travnja 1961., s jedne strane B. D. ud. N., B. M. i B. T., oboje pok. N. i oboje zastupani po majci D. B. i M. G. pok. P., zaključili ugovor o ustupu prava služnosti puta kojim D. B. za sebe i maloljetnu djecu kao trajni korisnik čest. zem. 8079, 8980 i 8081 k.o. S. ustanovljava u korist čest. zem. 8076 k.o. S. i kuće koja je na istoj sagrađena, vlasništvo odnosno pravo trajnog korištenja M. G. pok. P., pravo služnosti puta na teret čest. zem. 8079, 8980 k.o.S. u širini 2 m, uz sjeverni rub čestice i baš od javnog puta do čestice vlasništva M. G., za što M. G. isplaćuje D. B. iznos od 7.000.- dinara kao naknadu za ustanovljenje prava služnosti te mu D. B. izdaje priznanicu za ovaj iznos, s tim da stranke dogovaraju da sva njihova prava odnosno ustanovljenje prava služnosti puta preko istih prelazi na njihove pravne prednike i da D. B. ovlašćuje M. G. da na temelju ovog ugovora bez njenog daljnjeg znanja i sudjelovanja može pravo služnosti upisati u zemljišnu knjigu,

-da je s tog pristupnog puta postavljena kapija i ulaz za nekretninu koja je bila predmet prodaje, označenu kao čest. zem. 8076/1 kao i anagrafska oznaka predmetne nekretnine,

-da je tuženi obavijestio stranku prilikom izlaska na lice mjesta i prilikom kupnje da on s južne strane nesmetano dolazi i pristupa na zemljište koje je bilo u vlasništvu njegove sestre, pravne sljednice M. G., te da je na tom putu i nesmetano parkirao svoje vozilo,

-da u kupoprodajnom ugovoru od 18. siječnja 2012., koji su zaključile stranke nije navedeno da u korist nekretnine koja je predmet kupoprodaje postoji pravo služnosti puta na nekretnini označenoj kao čest. zem. 8079 i 8080 k.o. S.,

-da je taj put koristila i sestra tuženika – pravna prednica i uknjižena vlasnica sporne nekretnine, te da nikada ni od koga nisu bili ometani u prolazu tom nekretninom,

-da predaju nekretnine označene kao čest. zem. 8076/1 tuženi se nije obvezao predati zajedno s pravom služnosti put s južne strane, zbog čega ni pravo služnosti nije bilo predmetom ugovora, a tužiteljica je nekretninu preuzela prilikom zaključenja ugovora u stanu u kojem se nalazila i na ugovor nije stavila nikakve primjedbe niti je bilo riječi o pravu prolaza s južne strane,

-da je tužiteljica bila u mogućnosti provjeriti pitanje ustanovljene stvarne služnosti u korist kupljene nekretnine u javnoj zemljišnoj knjizi pod pretpostavkom da je uložila i onu dužnu pažnju koju bi uložio svaki kupac prilikom kupnje nekretnine za iznos označen kao cijena predmetnog kupoprodajnog govora, ili, pak, eventualno zatražiti objašnjenje od vlasnika puta u svezi postojećeg.

Temeljem iznesenih utvrđenja koja su u skladu sa sadržajem provedenih dokaza u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud cijenio na način kako to nalaže odredba iz članka 8. ZPP, o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne i valjane razloge, prvostupanjski sud je zaključio da predmetni put kao prilaz nekretnini tužiteljice ne predstavlja materijalni nedostatak predmetne prodaje – kuće i okućnice, te da tužiteljici ne pripada pravo na sniženje cijene u smislu odredbe iz članka 410. stavka 1. točke 3. ZOO-a, a kako se zbog zablude ne može zahtijevati sniženje cijene, već eventualno poništenje ugovora, prvostupanjski sud je odbi zahtjev tužiteljice.

Gornja utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda u potpunosti prihvaća ovaj žalbeni sud, budući je ocjena provedenih dokaza utemeljena i logična pa se tužiteljica radi suvišnog ponavljanja upućuje na razloge pobijane presude.

S obzirom na žalbene navode naprijed izloženom valja dodati i slijedeće:

Prvostupanjski sud je u dokazne svrhe pregledao "Ugovor o ustupu prava služnosti od 7. travnja 1961." te rješenje Odjela za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove SO Split, Odsjek za urbanizam od 9. studenog 1965. pod poslovnim brojem 08-6217/2-1965, koji dokaz nije cijenio na način kako to nalaže odredba iz članka 8. ZPP-a. Ovim rješenjem nadležnog tijela SO Split 1965., a na zahtjev S. L. (pravne prednice tuženika), odobrena je lokacija za izgradnju privremenih stepenica za pristup s javnog puta na čest. zem. 8076/1 k.o. S. u predjelu M. Prema nalazu i mišljenju sudskih vještaka, prvenstveno nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo T. K., koje vještvo je tužiteljica priložila spisu, javni put s južne strane bi bio upravo pristupni put nekretnini koja je predmet prodaje (str. 43 – 46 spisa).

Kao što je već naprijed navedeno sud je utvrdio da tuženika kao ni njegovu prednicu u korištenju spornog puta nitko ni tada nije ometao.

Nadalje je sud utvrdio da je tužiteljica tužbom dana 8. svibnja 2012. , kao uknjižena vlasnica kupljene nekretnine označene kao čest. zem. 8076/1 Z.U. 19013 k.o. S., na kojoj nekretnini se knjižila temeljem ugovora o kupoprodaji od 18. siječnja 2012., pokrenula postupak radi utvrđenja prava stvarne služnosti puta preko nekretnina označenih kao čest. zem. 8079, u površini od 241 m[2] upisane u Z.U 12016 k.o. S., te da se tuženik svojim pismenim podneskom od 31. kolovoza 2012. prijavio kao umješač na strani tužiteljice u tom postupku. Sud je utvrdio i da je tužiteljica povukla tužbu u tom predmetu pismenim podneskom od 6. rujna 2012. U to vrijeme, a što je sud utvrdio u postupku, tuženik je dana 17. ožujka 2012. dao ovjerenu izjavu od strane nadležnog javnog bilježnika, kojom se obvezao da u slučaju da tužiteljica ne uspije u parnici pod brojem Pst-557/12 na ime smanjenja vrijednosti objekta, zbog te činjenice – nemogućnosti korištenja južnog pristupa, da će istoj isplatiti iznos na ime smanjene vrijednosti objekta, a koji iznos će utvrditi vještak procjenitelj građevinske struke, a prema priloženom vještvu stalnog sudskog vještaka R. M., zbog nemogućnosti pristupa s južne strane, tržišnu vrijednost nekretnine bi valjalo umanjiti za 25 %.

Sve iznesene okolnosti, kao i iskaz tužiteljice u tijeku postupku (str. 73 spisa - da tuženik nije rekao da je put njegovo vlasništvo, ali da se njime koristi), ukazuju da je tuženik ispunio svoju ugovorom preuzetu obvezu da je kao uknjiženi vlasnik predao predmet prodaje u cijelosti, a što najbolje ukazuje činjenica da se tužiteljica kao kupac u cijelosti uknjižila na predmet prodaje, zbog čega nije došlo "do bitno promijenjenih okolnosti od onih koji su postojali u trenutku zaključenja ugovora, koje bi se mogle pripisati odgovornosti tuženika". Nadalje, da "iz ugovora o kupoprodaji ne proizlazi da je bitan uvjet za zaključenje ugovora pravo služnosti puta", zbog čega, kao što to navodi prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude (str. 4. spisa) "tuženik ne može biti odgovoran što su B. i Đ. to onemogućili tužiteljici i njezinoj obitelji." Naprotiv, suprotno tvrdnji tužiteljice tuženik se ponašao u skladu s načelima poštenja i dobre volje jer je i prije zaključenja ugovora i tužiteljici i njenom suprugu omogućio da u cijelosti pregledaju predmet kupoprodaje, naveo im je činjenice u svezi s predmetnim putem i na taj način im omogućio da ulaganjem obične pažnje mogu i ispitati činjenice o kojima je tužitelj kao prodavatelj navodio.

Iz navedenih razloga nije osnovana ni tvrdnja tuženika da na kupljenoj stvari postoje pravni nedostaci (evikcija) za koje tuženik odgovara.

Prema odredbi iz članka 430. stavka 1. ZOO-a prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničuje kupčevo pravo, a o čijem opstojanju kupac nije obaviješten niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom. Prema stavku 2. iste zakonske odredbe prodavatelj nekog prava jamči da ono postoji i da nema pravnih smetnji za njegovo ostvarenje.

Prodana stvar jeste nekretnina označena kao čest. zem. 8076/1 zgrada – dvor, neplodno, ukupne površine 495 m[2] , od čega zgrada 73 m , dvor 279 m i neplodno 143 m Z.U. 19013 k.o. S., u naravi "samostojeća kuća anagrafske oznake ..., S.". Tužitelj je jamčio svoje pravo vlasništva i na predmetu prodaje ne postoji niti jedan pravni nedostatak u smislu naprijed citirane odredbe Zakona.

Zbog izloženog, valjano je sud primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice.

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih je žalba podnesena, kao ni razlozi na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u dispozitivu presude ovog žalbenog suda.

Odluka o parničnom trošku odgovora na žalbu tužiteljice temelji se na odredbi iz članka 166. stavka 2. u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a, jer ovaj trošak nije bio potreban, zbog čega je i odlučeno kao pod II. izreke odluke ovog Županijskog suda.

U Splitu 3. ožujka 2016.

Predsjednica vijeća:

Blaženka Rilov Ćurin