I Kž-63/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-63/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Ante Potrebice, kao članova vijeća i više sudske savjetnice – tajnice u odjelu Sanje Katušić- Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. A. S. zbog kaznenog djela iz čl. 243. a KZ R. S., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 08. siječnja 2002. godine br. Kv-11/02 (Kir-2381/01), u sjednici održanoj dana 07. veljače 2002. godine,

r i j e š i o j e :

Ustanovljuje se da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje okr. A.S. Okružnom sudu u Ljubljani, Republika Slovenija, te se žalba okrivljenika odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 518. ZKP/93, utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje okr. A.S. Republici Sloveniji.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu okrivljenik po branitelju H.A., odvjetnika iz S., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se utvrdi da nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za njegovo izručenje, a podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, je pisanim putem podneskom od 28. siječnja 2002. godine broj: KŽ-DO-119/02 izrazio mišljenje da žalba ne sadržava argumente kojima se pobijano rješenje dovodi u pitanje, te je predložio da se ona odbije. Žalba nije osnovana.

Obrazlažući žalbu, žalitelj navodi da ni okrivljeniku ni njegovu branitelju nikada nije dostavljen preveden tekst zahtjeva za izručenje, niti njemu priležeći prilozi, pa da mu stoga nije omogućeno da se na takav zahtjev očituje. Nadalje, ističe da je u braku s K.R.-S., državljankom Republike Hrvatske iz Splita, te očekuju dijete. Osim toga protiv njega je u tijeku drugi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu br. KO-1192/00 u kojem je donesena sigurnosna mjera zabrane okrivljeniku da napušta adresu u S., ..., a ročište je zakazano za dan 15.01.2002. godine, pa je jasno da okrivljenik tom ročištu nije mogao prisustvovati.

Međutim, suprotno stanovištu žalitelja, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke predviđene u odredbi čl. 512. ZKP/93 za izručenje okrivljenika Republici Sloveniji.

Naime, okolnost što je on zasnovao bračnu zajednicu s hrvatskom državljankom nije zapreka izručenju, već bi samo činjenica da je on državljanin Republike Hrvatske predstavljala takvu zapreku, a nedvojbeno je utvrđeno da on nema državljanstvo Republike Hrvatske. Nadalje, iz dokumentacije koja je priložena molbi za izručenje (a sastoji se od rješenja o provođenju istrage i rješenja o određivanju pritvora), vidljivo je da je djelo kojim se okrivljenik tereti počinjeno na teritoriju države moliteljice, a to djelo je kazneno djelo i po KZ Republike Hrvatske (odgovara kaznenom djelu iz čl. 293. KZ), te za njega nije nastupila zastara ni po domaćem, ni po zakonu države moliteljice, te okrivljenikova istovjetnost nije upitna.

Iako je točno da dokumentacija priložena molbi za izručenje nije prevedena na hrvatski jezik, to ne predstavlja smetnju za izručenje, jer je to sukladno Ugovoru između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o izručenju (“Narodne novine”, Međunarodni ugovori, br. 5/95 od 27. travnja 1995. godine, stupio na snagu danom objave u NN), i to čl. 3. st. 1. tog Ugovora, u kojem je navedeno da zamolbe i dokumentacija koju treba priložiti prema odredbama tog ugovora se prilažu na jeziku države moliteljice, te da prijevod na jezik države koju se moli za izručenje nije potrebno prilagati. Što se pak tiče žalbenog prigovora da okrivljeniku nije omogućeno da se na zahtjev za izručenje očituje, takva je tvrdnja netočna, jer je iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika po istražnom sucu od 17. prosinca 2001. godine (listovi 17 i 18 spisa) vidljivo da je okrivljenik dao svoju obranu, pri čemu se očitovao o djelu kojim se tereti.

Nadalje, okolnost da je protiv okrivljenika u tijeku postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu br. KO-1192/00 nije smetnja za izručenje, i to stoga što je iz priložene nepravomoćne presude u tom predmetu (listovi 43 do 47 spisa) vidljivo da se ne radi ni o jednoj od situacija iz toč. 5 st. 1. čl. 512. ZKP/93, tj. nije riječ o izručenju zbog istog djela zbog kojeg je okrivljenik od domaćeg suda već osuđen, odnosno pravomoćno oslobođen, a niti je u Republici Hrvatskoj zbog istog djela počinjenoj prema Republici Hrvatskoj pokrenut kazneni postupak, odnosno nije riječ niti o jednom od slučajeva predviđenih čl. 9. Ugovora o izručenju između Republike Hrvatske i Republike Slovenije.

Kako je iz svega navedenog vidljivo da su ispunjene pretpostavke za izručenje iz čl. 512. st. 1. ZKP/93, te iz Ugovora o izručenju između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, to je trebalo utvrditi da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje stranca.

Slijedom izloženog, na temelju čl. 518. ZKP/93, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 07. veljače 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.