Legislator Case Law & Legislation
Rev-1844/1998-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal on mental distress damages for a deceased spouse and mother under ZOO Article 201.

Case Number Rev-1844/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a second-instance judgment awarding mental distress damages. The lower courts found that the plaintiffs' mother and wife died in a traffic accident caused by a municipal employee, establishing liability under the Obligations Act. The court upheld the increased damages as a proper satisfaction for the sudden loss of close relatives, rejecting the claim that the first-instance assessment was legally incorrect.

Legislator headnote

AI generated

Articles 200 and 201 of the Obligations Act; The court may increase mental distress damages for the sudden death of close relatives when the first-instance assessment is deemed insufficient to provide adequate satisfaction.

Keywords

AI generated
mental distress damages deceased spouse deceased mother traffic accident liability Obligations Act supreme court appeal vicarious liability

Cited Legislation

AI generated
Article 354, paragraph 2, item 10 of the Civil Procedure Act
Article 386 of the Civil Procedure Act
Article 201, paragraph 1 of the Obligations Act
Article 200 of the Obligations Act
Article 393 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1844/1998-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović- Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. V. V. iz J., 2. S. S. iz R., oboje zastupani po zajedničkom punomoćniku J. A., odvjetniku iz R., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala R., zastupanog po punomoćnici T. Z.-J., odvjetnici iz R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 28. siječnja 1998. godine, br. Gž-384/97-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 4. veljače 1997. godine, br. P-2101/94-22, u sjednici održanoj dana 3. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. 1. izreke tuženiku je naloženo platiti tužiteljima i to tužitelju pod 1. iznos od 10.000,00 kn i tužiteljici pod 2. iznos od 40.000,00 kn sa zateznom kamatom računajući od presuđenja do isplate u roku pod 15 dana. Ujedno je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 6.396,00 kn u roku od 15 dana.

U toč. 2. izreke tužitelji su odbijeni s preostalim djelom tužbenog zahtjeva, a za iznos od 292.000,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačena je presuda suda prvog stupnja u toč. 2. izreke tako što je tuženiku naloženo da svakom od tužitelja isplati još i daljnji iznos od po 10.000,00 kn svakom, sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana prvostupanjskog presuđenja tj. 4. veljače 1997. godine do isplate i da im naknadi i daljnji parnični trošak u iznosu od 3.235,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

U preostalom je dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tužitelji. Iz sadržaja revizije proizlazi da se tužitelji pozivaju na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se nižestupanjske presude preinače tako što bi se tužbeni zahtjev u cijelosti usvojio, a tužitelju naknadio cjelokupni parnični trošak zajedno i sa troškovima revizije.

Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutog revizijskog razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP) sukladno čl. 386. ZPP, ovaj je revizijski sud utvrdio da nije ostvaren niti istaknuti revizijski razlog, a niti onaj na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a koja je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja da je supruga I-tužitelja, a majka II-tužiteljice, nastradala u prometnoj nezgodi dana 12. rujna 1993. godine, kada ju je djelatnik komunalnog poduzeća, vozeći kombi reg. oznake …, usmrtio, tako da je naletio na ovu kada je ona koračala pločnikom. Utvrđeno je da su tužitelji živjeli s pok. E. V. u zajedničkom domaćinstvu i da je pokojnica u trenutku smrti imala 55 godina.

Slijedom takvih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je osnovan zahtjev tužitelja za naknadu im duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika sukladno čl. 201. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96. - dalje ZOO).

Pravilnom je primjena i odredbe iz čl. 200. ZOO, drugostupanjski sud odmjerio visinu zatražene nakande sa iznosom od 50.000,00 kn za svakog tužitelja. Ovaj je iznos primjerena novčana satisfakcija tužiteljima za duševne boli kojima su bili izloženi zbog iznenadne smrti njihove supruge, odnosno majke. Utoliko je drugostupanjski sud i pravilno postupio kada je prvostupanjsku presudu preinačio tako, što je pored dosuđenog iznosa od 40.000,00 kn za svakog tužitelja, koji je iznos dosuđen prvostupanjskom presudom, dosudio još i daljnji iznos od 10.000,00 kn za svakog od tužitelja, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Utoliko je pravilno preinačena i odluka o parničnom trošku uz dosudu i daljnjeg parničnog troška u iznosu od 3.235,00 kn.

Zbog toga se u svemu nalazi revizija tužitelja neosnovanom, pa je ovu valjalo odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 3. svibnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.