Rev-189/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 189/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja V. P., drugotužitelja maloljetnog S. K. kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica N. P. i trećetužiteljice N. P., svi iz D. M., koje zastupa punomoćnik I. A., odvjetnik u D. M., protiv tuženika I. P. iz P., O., Sjedinjene Američke Države, kojeg zastupa punomoćnik K. T., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Virovitici broj Gž-680/2012-2 od 20. rujna 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini broj P-441/11-23 od 1. veljače 2012., u sjednici održanoj 15. lipnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

„I. Tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku da isti radi satisfakcije tužitelja zbog nanešenih teških duševnih boli tužiteljima radi podnešene lažne kaznene prijave protiv I. i II. tužitelja ima isplatiti istima ponaosob iznos od 50.000,00 kn, odnosno sveukupno 150.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate.

2. Nalaže se tuženiku da isti ima tužiteljima na ime troškova liječenja isplatiti ponaosob iznos od 2.000,00 kn odnosno sveukupno iznos od 6.000,00 kn i to sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate.“

ODBIJA SE KAO NEOSNOVAN.

II. Nalaže se tužiteljima da naknade tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.180,00 kn, u roku od 15 dana.“

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju ne pozivajući se na određenu zakonsku odredbu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ovog Zakona.

Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

U ovoj pravnoj stvari tužbu su podnijela tri tužitelja s time da svaki tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 50.000,00 kuna po osnovi naknade neimovinske štete zbog prouzročenih duševnih boli te po osnovi troškova liječenja iznose od po 2.000,00 kuna. Dakle, svaki od tužitelja od tuženika potražuje isplatu od ukupno 52.000,00 kuna.

Budući da vrijednost revizijom pobijanog dijela presude u odnosu na svakog tužitelja iznosi po 52.000,00 kune i ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije u smislu čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

Nadalje, kako je predmet spora zahtjev za naknadu štete pa ovaj spor ne predstavlja spor u smislu čl. 382. st. 1. točka 2. ZPP (spor o postojanju ugovora o radu odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa) niti drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP i čl. 373.b ZPP, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za dopuštenost redovne revizije u smislu čl. 382. st. 1. točke 2. i točke 3. ZPP.

Tužitelji u reviziji nisu izričito naveli podnose li redovnu ili izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude pa je revizijski sud morao odlučiti i o dopuštenosti predmetne revizije u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da podnesena revizija nije dopuštena. To stoga što revidenti u reviziji nisu određeno naveli pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) zbog kojeg su podnijeli reviziju.

Pritom treba istaknuti da revizijski sud, sukladno odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP u revizijskom postupku, u kojem odlučuje o izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, nije ovlašten ispitivati jesu li sudovi donijeli pravilne i pravične odluke, u slučaju kad u reviziji nisu kumulativno ostvarene pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije, odnosno kad revidenti u reviziji propuste određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose i/ili ne izlože razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema tome, u ovom predmetu nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP i čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 15. lipnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.