Rev-1202/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1202/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. V. iz B., koga zastupa Z. I., odvjetnik u Š., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Š., koga zastupa punomoćnik D. A., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž 1296/2003 od 9. veljače 2004., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P 1580/2001 od 3. srpnja 2003., u sjednici održanoj dana 12. travnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži da isplati tužitelju dospjele a neisplaćene mirovine od rujna 1991. do lipnja 2001. sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj ne navodeći revizijske razloge, a iz sadržaja revizije može se zaključiti da je izjavljena zbog pogrešne primjene materijalnog prava, - s prijedlogom da se osporena presuda ukine i tužbeni zahtjev prihvati, ili da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj korisnik invalidske mirovine koje pravo mu je priznato rješenjem pravnog prednika tuženika od 12. lipnja 1973., br. In-11585,

- da je tuženik s danom 31. kolovoza 1991. obustavio isplatu mirovine tužitelju, a isplata je ponovno uspostavljena 1. srpnja 2001.,

- da je rješenjem tuženika od 12. listopada 2001. tužitelj pravomoćno odbijen sa zahtjevom za isplatu mirovine od 1. rujna 1991. do 30. lipnja 2001.

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, a time su materijalno pravo pravilno primijenili.

Naime, prema odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje u tekstu ZPP) kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drukčije određeno. S obzirom na sadržaj te zakonske odredbe može se zaključiti da sud ne može sam riješiti to pitanje, ako je o njemu odluku donio sud ili drugo nadležno tijelo.

U konkretnom slučaju za odluku o zahtjevu za isplatu mirovine tuženika u predmetnom vremenskom razdoblju javlja se kao prethodno pitanje – ima li tužitelj pravo na isplatu mirovine u tom vremenskom razdoblju – a s obzirom da je nadležno upravno tijelo pravomoćno odbilo tužiteljev zahtjev za isplatu mirovine u istom vremenskom razdoblju utvrdivši da tužitelju ne pripada pravo na isplatu mirovine u navedenom vremenskom razdoblju, sud u parničnom postupku vezan je odlukom toga upravnog tijela da tužitelju ne pripada pravo na isplatu mirovine u navedenom vremenskom razdoblju. Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev za isplatu neisplaćene mirovine tužitelju od rujna 1991. do lipnja 2001. sa zateznim kamatama.

Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 12. travnja 2007.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.