II Kž-447/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 447/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Branka Zmajevića kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. G., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 2. KZRH i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 19. lipnja 2008., br. K-32/01 o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. srpnja 2008.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. A. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. A. G. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog tri kaznena djela teškog ubojstva iz čl. 34. st. 2. toč. 1. i 5. KZRH i jednog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 34. st. 2. toč. 1. i 5. KZRH u svezi s čl. 17. OKZRH.

Protiv tog rješenja žali se opt. A. G. po branitelju D. R., odvjetniku iz O., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako je pritvor protiv optuženika valjalo produljiti iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP.

Opt. A. G. u dosadašnjem tijeku postupka u dva je navrata bio nedostupan sudbenim tijelima Republike Hrvatske, znajući da se protiv njega vodi kazneni postupak, zbog čega mu je bilo suđeno u odsutnosti. Nakon što je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. travnja 2001. godine odbijena njegova žalba i postupak nastavljen, ponovo je bio nedostupan sudbenim vlastima zbog čega je po drugi puta za njim raspisana međunarodna tjeralica temeljem koje je uhićen u Australiji i dana 15. srpnja 2007. godine izručen Republici Hrvatskoj.

II Kž 447/08-3

Ovakvo ponašanje optuženika opravdava zaključak suda prvog stupnja da postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženik, ukoliko bi se nalazio na slobodi, ponovo pobjegao i bio nedostupan hrvatskim nadležnim tijelima, imajući uz to u vidu i da se protiv njega vodi kazneni postupak zbog teških kaznenih djela za koja su propisane visoke kazne, pa je produljenje pritvora protiv optuženika iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP opravdano. Posebno teške okolnosti djela koja se optuženiku pravomoćnom optužnicom stavljaju na teret očituju se u okolnosti da je, iako svjestan kako su pregovori oko normalizacije odnosa na području T. u tijeku, istupio pred pregovaračko vozilo u kojem su bile njemu poznate osobe kao pregovarači, te ispalio u vozilo tridesetak metaka rafalnom paljbom iz automatske puške usmrtivši tri osobe i teško ranivši jednu. Opisano postupanje optuženika ukazuje na vrlo visoki stupanj bezobzirnosti, arogantnosti i besćutnosti, što u svojoj ukupnosti, te imajući u vidu težinu posljedica, u znatnoj mjeri nadilazi uobičajeni način počinjenja ove vrste kaznenih djela.

S obzirom na izneseno, produljenje pritvora protiv opt. A. G. i iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP je neophodno.

U odnosu na žalbeni prigovor optuženika glede uračunavanja u trajanje pritvora i vremena koje je proveo tijekom ekstradicijskog postupka u stranoj državi, ponovo se naglašava pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske kako se tzv. ekstradicijski pritvor ne uračunava u trajanje pritvora tijekom kaznenog postupka s obzirom da je svrha takvog pritvora osiguranje prisutnosti okrivljenika za vrijeme utvrđivanja pretpostavki za izručenje sukladno zakonu zamoljene zemlje i međunarodnim aktima, već će se to vrijeme uračunati optuženiku u eventualno izrečenu kaznu zatvora, sukladno odredbama 45. OKZRH.

Imajući u vidu izneseno, produljenjem pritvora od strane suda prvog stupnja nije doveden u pitanje maksimalni rok trajanja pritvora iz čl. 109. ZKP.

Ostali navodi u žalbi optuženika koji se odnose na postojanje procesnih smetnji za vođenje kaznenog postupka iz čl. 353. toč 5. i 6. ZKP, ne odnose se na odlučivanje o osnovanosti produljenja pritvora protiv optuženika, pa se kao takvi ne mogu razmatrati, a navedene prigovore optuženik može isticati u odnosu na odlučivanje o osnovanosti optužnice.

Također nije osnovan ni žalbeni prigovor povrede načela razmjernosti iz čl. 101. st. 3. ZKP, uzimajući u obzir težinu počinjenog kaznenog djela, kazne koja se prema podacima u spisu može očekivati, kao i dosadašnje vrijeme koje je optuženik proveo u pritvoru.

Kako u tijeku ispitivanja pobijanog rješenja povodom žalbe optuženika u skladu s čl. 398. st. 4. ZKP, nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je, temeljem odredbe čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 21. srpnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Mr. sc. Branko Zmajević, v.r.