Gzp-1471/2008-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice E. M. iz Z., koju zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 24. listopada 2008., dana 9. veljače 2010.,
Legislator headnote
AI generatedGzp-1471/2008-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njenog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.
Full text
Broj: Gzp 1471/08-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice E. M. iz Z., koju zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 24. listopada 2008., dana 9. veljače 2010.,
r i j e š i o j e:
I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici E. M. u iznosu od 12.000,00 kn (dvanaesttisuća kuna).
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
Obrazloženje
Predlagateljica je 24. listopada 2008. podnijela ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07 i 113/08 dalje: ZS) u kojem je navela da joj je ustavno pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. br. Pr-284/92, a koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-284/92, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 18. ožujka 2009. te službene provjere u pisarnici oba suda, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01):
- postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Zagrebu 30. siječnja 1992. tužbom tužiteljice E. M. (u ovom postupku predlagateljica) protiv I-tuženika M.-Međunarodna trgovina iz Z. i II-tuženika M.-Međunarodna trgovina d.d. iz L., radi poništenja rješenja II- tuženika od 9. siječnja 1992., vraćanja na rad i isplate plaće,
- do 6. studenog 1997. održano je osam ročišta (20. ožujka 1992., 8. svibnja 1992., 13. siječnja 1993., 18. veljače 1993., 8. travnja 1993., 14. svibnja 1993., 21. siječnja 1994. i 2. svibnja 1995.) na kojima je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka; dopisom od 30. travnja 1996. sud je pozvao tužiteljicu da dostavi prijevod zapisnika o izvršenom saslušanju svjedoka zamolbenim putem od strane suda u L. na hrvatski jezik,
- dopisima od 27. travnja 1999. i 27. ožujka 2002. sud je pozvao tužiteljicu da izvijesti sud u roku od 8 dana ima li interesa za daljnje vođenje predmetnog postupka ili eventualno povlači tužbu,
- podneskom od 5. travnja 2002. tužiteljica je navela da ima interes za vođenje predmetnog postupka, a podneskom od 5. veljače 2003. tužiteljica je obavijestila sud o novom punomoćniku te je zamolila zakazivanje ročišta,
- dopisom od 10. veljače 2003. sud je pozvao tužiteljicu da dostavi ovjereni prijevod zapisnika o saslušanju svjedoka, po kojem dopisu je tužiteljica postupila podneskom od 26. veljače 2003.,
- dopisom od 3. ožujka 2003. sud je pozvao tužiteljicu da specificira tužbeni zahtjev te da traženo dostavi što hitnije,
- na ročištu održanom 7. ožujka 2005. predstavnik M. – H d.o.o. iz V. G. je obavijestio sud o promjeni tvrtke II-tuženika, nakon čega je tužiteljici na njezin prijedlog određen rok od 30 dana radi očitovanja,
- podneskom od 12. svibnja 2005. tužiteljica je kao tuženika naznačila Poslovni sistem M. d.d. L. kao pravnog slijednika iza M.-Međunarodna trgovina d.d. iz L.,
- rješenjima od 7. lipnja 2005. i 31. kolovoza 2006. sud je pozvao tužiteljicu da u roku od 15 dana dostavi dokaz o tome da se II-tuženik pripojio trgovačkom društvu Poslovni sistem M. d.d. L., po kojem rješenju je tužiteljica postupila podneskom od 4. listopada 2006.,
- rješenjem od 17. listopada 2006. sud je naložio tužiteljici da u roku od 8 dana specificira tužbeni zahtjev, po kojem rješenju je tužiteljica postupila podneskom od 3. studenog 2006.,
- dopisom od 11. prosinca 2006. sud je zatražio do Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske dostavu rješenja suda od 11. prosinca 2006., poziva za ročište zakazanog za 13. lipnja 2007. i podneska od 3. studenog 2006. II-tuženiku diplomatskim putem,
- dopisom od 10. travnja 2007. Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske dostavilo je zapisnik Okružnog suda u Ljubljani iz kojeg proizlazi da na sud nije pristupio predstavnik tuženika,
- ročišta zakazano za 13. lipnja 2007. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva za tuženika,
- rješenjem do 8. studenog 2007. sud je pozvao tužiteljicu da u roku od 15 dana dostavi prevedeni poziv za ročište i rješenje od 11. prosinca 2006. na slovenski jezik, po kojem rješenju je tužiteljica postupila podneskom od 14. prosinca 2007.,
- dopisom od 18. prosinca 2007. sud je ponovo uputio poziv tuženiku za ročište diplomatskim putem,
- na ročištu održanom 23. rujna 2008. tužiteljica je zamolila kraći rok radi specifikacije tužbenog zahtjeva te predlaganja novih dokaza, koji prijedlog je sud odbio i zaključio glavnu raspravu, a na ročištu održanom 3. listopada 2008. donesena je i objavljena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev,
- radi donošenja odluke o žalbi tužiteljice spis je 25. studenog 2008. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je presudom posl. br. Gžr-2289/08 od 3. studenog 2009. odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu,
- drugostupanjska odluka dostavljena je punomoćnici predlagateljice 23. prosinca 2009.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njenog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.
Međutim, u konkretnom slučaju tužba je podnesena 30. siječnja 1992. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) do 23. prosinca 2009. kada je punomoćnica predlagateljice primila drugostupanjsku presudu kojom je postupak pravomoćno dovršen, što ukupno iznosi 12 godina, 1 mjesec i 17 dana.
Analizirajući postupanje nadležnih sudova u pravno relevantnom razdoblju uočeno je više razdoblja neopravdane neaktivnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu (od 6. studenog 1997. do 27. travnja 1999., od 28. travnja 1999. do 27. ožujka 2002., od 3. ožujka 2003. do 7. ožujka 2005. te od 8. lipnja 2005. do 31. kolovoza 2006.). Naime, nepostupanje tužiteljice po rješenjima suda od 30. travnja 1996., 27. travnja 1999., 3. ožujka 2003. i 7. lipnja 2005. nije opravdanje za neaktivnost suda u trajanju i po više godina. Sud je tijelo koje upravlja postupkom i dužan je održavati procesnu disciplinu stranaka i pri tome nastojati dovršiti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova (članak 10. stavak 1. Zakona o parničnom postupku-"Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., dalje: ZPP). Unatoč tome što je u međuvremenu, nakon podnošenja zahtjeva predlagateljice do odlučivanja o zahtjevu, pravomoćno meritorno odlučeno o pravima predlagateljice, s obzirom da se radilo o radnom sporu za kojeg je odredbom članka 434. stavkom 1. ZPP propisana hitnost u postupanju, utvrđena duljina trajanja postupka ne može se smatrati razumnom.
Predlagateljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, doprinijela je duljini trajanja postupka time što nije postupila po rješenjima suda od 27. travnja 1999., 3. ožujka 2003. i 7. lipnja 2005. te time što nije obavijestila sud o statusnim promjenama na strani I i II-tuženika zbog čega je odgođeno ročište zakazano za 7. ožujka 2005.
Prema ocjeni ovog suda predmetni parnični postupak je činjenično složen, međutim ta okolnost ne može biti opravdanje za dugotrajnost postupka.
Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine predmetnog parničnog postupka u pravno relevantnom razdoblju (preko 12 godina), unatoč tome što je u međuvremenu o pravima predlagateljice pravomoćno odlučeno, predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 12.000,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uključujući i to da je postupak u pogledu kojeg je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku dovršen, kao i socijalne prilike i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 9. veljače 2010.
S U D A C
Aleksandar Peruzović, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.