II Kž-88/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-88/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i tajnice u odjelu-više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. V. M. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Požegi od 30. siječnja 2002. god. br. Kv-99/02 (Kio-1/02), o produljenju pritvora u tijeku istrage nakon mjesec dana, u sjednici održanoj 08. veljače 2002. god.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okr. V.M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Požegi, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv okr. V.M. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP.

Protiv tog rješenja žali se okrivljenik po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud smatra, da pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv okrivljenika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP.

Naime, okrivljeniku se stavlja na teret kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u vezi čl. 33. KZ, počinjenog na štetu vlastite majke B.M., pa kada se ima u vidu da okrivljenik i oštećenica žive u zajedničkom domaćinstvu, to i po ocjeni ovoga suda, postoji osnovana sumnja da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao utjecati na objektivno iskazivanje B.M.

Stoga je opravdana i daljnja primjena mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 2. ZKP.

Nadalje, okrivljenik se tereti da je učin predmetnog kaznenog djela ostvario u alkoholiziranom stanju, time da iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da je okrivljenikovo alkoholizirano stanje dovelo učina kaznenog djela, time da je isti ovisnik o alkoholu zbog čega je već ranije liječen, pa stoga i prema ocjeni ovoga suda, isto predstavlja one osobite okolnosti koje svakako upućuju na bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi ponovno se mogao dovesti u alkoholizirano stanje i dovršiti kazneno djelo koje je započeo. Stoga je i daljnja primjena mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u konkretnom slučaju opravdana i na zakonu utemeljena.

Vrijeme od mjesec dana za koliko je pritvor produljen, ukazuje se optimalnim za predvidivo dovršenje predmetnog istražnog postupka.

Slijedom iznesenog, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 08. veljače 2002. god.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v. r.

mr. Branko Zmajević, v. r.