I Kž-23/2007-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: I Kž 23/07-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. B., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. studenog 2006. br. K-215/06, u sjednici održanoj dana 21. veljače 2007., u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, te branitelja optuženika M. J. odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. Ž. B. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu, presudom od 20. studenog 2006. br. K-215/06, proglasio je krivim opt. Ž. B. zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva iz čl. 218. st. 2. uz svezi st. 1. KZ i na temelju čl. 218. st. 2. uz primjenu čl. 50. i 56. KZ osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 25. kolovoza 2006., pa nadalje.

Na temelju čl. 132. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u nastavku ZKP) oštećeniku V. V. dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u cijelosti, te se optuženik obvezuje da na ime naknade štete isplati oštećeniku iznos od 500,00 kn s pripadajućom zakonskom kamatom, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP, te nagrade i nužnih izdataka branitelja postavljenog po službenoj dužnosti.

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju M. J. odvjetniku iz Z. iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na

I Kž 23/07-6

ponovno suđenje ili podredno preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne blaža kazna. Predlaže da branitelj bude obaviješten o sjednici vijeća.

Optuženik se žali i osobno ne navodeći žalbene osnove, međutim iz žalbenih razloga bi proizlazilo da se žali zbog odluke o kazni.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 16. siječnja 2007. br. KŽ-DO-104/07, predložio je da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk, te branitelja optuženika M. J. odvjetnika iz Z., a u odsutnosti optuženika koji se nalazi u pritvoru i ima branitelja, a predsjednik vijeća i vijeće nisu smatrali da bi njegova nazočnost bila svrhovita.

Žalba nije osnovana.

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP navodeći da je izreka presude, vjerojatno misleći na činjenični opis, proturječna zakonskom opisu, jer da je u opisu radnje počinjenja djela od strane optuženika izostala uporaba oružja ili opasnog oruđa.

U navedenom optuženik nije u pravu, jer je u činjeničnom opisu jasno navedeno koje su radnje poduzeli optuženik i maloljetni B. O., djelujući kao supočinitelji i što je u skladu sa zakonskim opisom izreke pobijane presude.

U dijelu žalbe zbog odluke o kazni optuženik navodi da se u obrazloženju pobijane presude ne navode presude po kojima je optuženik kažnjava, niti zbog kojih kaznenih djela i po kojim sudovima, tako da su otegotne okolnosti ostale neobrazložene, pa se pobijana presuda u tom dijelu ne može ispitati.

Protivno žalbenim navodima sud prvog stupnja je za odluku o kazni dao dostatne razloge, pa tako i za utvrđene otegotne okolnosti, cijeneći optuženiku kao takvu okolnost raniju osuđivanost zbog kaznenih djela protiv imovine, a osporavanje tih utvrđenja je činjenično pitanje pa će o tome više biti riječi kod obrazlaganja žalbenog osnova odluke o kazni.

Podredno optuženik ukazuje i na povredu odredaba kaznenog postupka u tijeku glavne rasprave, jer da je predsjednik vijeća branitelju zabranio postavljanje pitanja, bez da bi o tome odlučilo vijeće, što bi ukazivalo na postupovnu povredu iz čl. 367. st. 3. ZKP.

Iz raspravnog zapisnika od 20. studenog 2006. proizlazi da je predsjednik vijeća zabranio odgovor oštećeniku na postavljeno pitanje, a branitelj i optuženik nisu zahtijevali da o tome odluči vijeće (čl. 326. st. 2. ZKP).

I Kž 23/07-6

Dakle, nije bilo propusta predsjednika vijeća, već naprotiv propust je napravio branitelj ukoliko je želio da o njegovom pitanju odluči vijeće.

Da bi bila ostvarena ova postupovna povreda potrebno je i da je nepravilna primjena odredaba ZKP utjecala ili mogla utjecati na presudu, a žalitelj nije s uspjehom osnažio niti jedan od ovih elemenata.

Stoga nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje optuženik, kao niti koja od onih na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP.

Nije osnovana niti žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojom se osporava supočiniteljstvo, uz tvrdnju da bi oštećenik novac i stvari dao i da on nije bio prisutan.

U tijeku postupka je utvrđeno da se optuženik postavio tako da je oštećeniku onemogućio povlačenje, prijetio mu zlom ako progovori o tome što mu se dogodilo, a novac su zajedno trošili on i mlt. O.. Opravdano prvostupanjski sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o supočiniteljstvu, neovisno o tome što je nož imao maloljetni O., s obzirom da je iz cjelokupnog njihovog ponašanja, kako ga je opisao oštećenik V., po objektivnoj procjeni nedvojbeno proizlazi zaključak da su obojica optuženika imali svijest i volju za zajedničkim djelovanjem, čime su manifestirali i vlast nad djelom odnosno zajedničku namjeru na počinjenje ovog kaznenog djela.

Takav zaključak prvostupanjskog suda nije s uspjehom osporen žalbenim navodima.

Osim toga, potrebno je ukazati na osobnu žalbu optuženika u kojoj navodi "osjećam se krivim za to kazneno djelo" što samo potvrđuje zaključke suda prvog stupnja.

U dijelu žalbe zbog odluke o kazni optuženik navodi da se ne može prihvatiti "goli" navod o ranijoj osuđivanosti optuženika kao otegotna okolnost, u čemu međutim, nije u pravu, budući je sud prvog stupnja utvrdio i naveo da je optuženik osuđivan zbog kaznenih djela protiv imovine, teške krađe, krađe i dr., što proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije u koji je izvršen uvid u dokaznom postupku (list 54 – 55 spisa), gdje su navedene sve presude, sudovi, djela i izrečene kaznene sankcije optuženiku, a sve odluke su navedene i u osobnim podacima optuženika u pobijanoj presudi.

Iz izvoda iz kaznene evidencije se može zaključiti da je u presudi Općinskog suda u Rijeci od 9. svibnja 2005. br. Ksm-238/03 prema optuženiku primijenjena uvjetna osuda pa se ukazuje i da su se stekli uvjeti za njezin opoziv, što je prvostupanjski sud propustio utvrditi međutim, kako je izostala žalba državnog odvjetnika sada to nije moguće korigirati.

U osobnoj žalbi optuženik navodi da ima suprugu i sina od dvije godine, iako tu činjenicu ne dokumentira, govori o odrastanju u domu i svom teškom životu nakon toga, te izražava žaljenje zbog napada na oštećenika.

Upravo ta ranija osuđivanost, kao i činjenica da je ovo kazneno djelo počinio u roku kušnje ne opravdavaju blaže kažnjavanje, neovisno o navodima optuženika u osobnoj žalbi

I Kž 23/07-6

da je otac jednog maloljetnog djeteta, što bi bila nova okolnost, jer su socijalne prilike optuženika, okolnosti u kojima živi, te mlada životna dob u dovoljnoj mjeri cijenjena kao olakotne okolnosti u pobijanoj presudi.

Neprihvatljiv je i navod iz osobne žalbe optuženika da ga se na sudu tretiralo kao građanina drugog reda, jer je po nacionalnosti Rom i da ga se sudilo na brzinu, bez utvrđenja olakotnih okolnosti.

Kako to proizlazi iz stanja spisa, svi dokazi po prijedlozima stranaka su provedeni, a novi se ne predlažu niti u žalbama optuženika i njegovog branitelja, koji mu je postavljen po službenoj dužnosti i koji je poduzeo sve raspoložive radnje u tijeku postupka, u korist optuženika, sve su činjenice utvrđene pa tako i one o kojima ovisi odabir vrste i visine kazne, dok psihijatrijsko vještačenje nije provedeno budući ništa nije ukazivalo na neubrojivost ili smanjenu ubrojivost optuženika.

S obzirom na sve navedeno optuženiku je izrečena kazna zatvora koju prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazeći da će se njome ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja.

Stoga nije prihvaćena žalba optuženika niti zbog odluke o kazni.

Slijedom svega navedenog, a s obzirom na ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP nije utvrđena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. veljače 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.