Gzz-49/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 49/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramuščaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Ivice Crnića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K. iz V., kojeg zastupaju punomoćnici S. Z. i N. B., odvjetnici u V., protiv tuženika Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb, DP Elektra Vinkovci, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, br. G- DO-530/04 od 7. lipnja 2004., podignutom protiv pravomoćne drugostupanjske presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž 2268/03-3 od 1. travnja 2004., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. P 937/03-7 od 23. listopada 2003., u sjednici održanoj dana 23. studenoga 2005.,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske se prihvaća i preinačuje se presuda Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž 2268/03-3 od 1. travnja 2004. i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. P 937/03-7 od 23. listopada 2003.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju plati 5.655,68 kn glavnice sa zateznom kamatom od 15. siječnja 2002. do isplate, te da mu naknadi i trošak parničnog postupka u iznosu od 1.281,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja žalba tuženika je uvažena i presuda prvostupanjskog suda je preinačena tako da je odbijen tužbeni zahtjev.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude zahtjev za zaštitu zakonitosti podigao je Državni odvjetnik Republike Hrvatske zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijanu presudu preinači tako da se žalba tuženika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

Državni odvjetnik pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u tome što drugostupanjski sud smatra da je Kolektivni ugovor za HEP od 22. prosinca 1999. otkazan. Podnositelj zahtjeva za zaštitu zakonitosti smatra da je Kolektivni ugovor sklopljen 22. prosinca 1999. trajao do 22. prosinca 2000., a budući da nije u tom razdoblju otkazan ocjenjuje da se pravna pravila tog Kolektivnog ugovora, nakon njegova isteka, primjenjuju na temelju čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje: ZR).

Tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Predmet spora je isplata naknade za neisplaćeni dio božićnice, uskrsnice, dijela plaće zbog porasta troškova života i regresa za godišnji odmor.

Nije sporna visina tužbenog zahtjeva već primjena pravnih pravila Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu d.d. od 22. prosinca 1999., nakon isteka roka na koji je taj ugovor sklopljen.

Prvostupanjski sud smatra da se odredbe tog Kolektivnog ugovora primjenjuju kao pravna pravila temeljem čl. 195. ZR, neovisno od toga što je tuženik nakon isteka roka važenja tog ugovora 27. prosinca 2000. otkazao taj ugovor.

Drugostupanjski sud pak smatra da se odredbe otkazanog Kolektivnog ugovora ne smiju primjenjivati kao pravna pravila jer je odredbom čl. 195. ZR propisana produžena primjena odredaba kolektivnog ugovora kao pravnih pravila samo u slučajevima isteka roka na koje je ugovor sklopljen a ne i u slučaju otkaza kolektivnog ugovora. Prema stajalištu tog suda rečeni Kolektivni ugovor je prestao otkazom prije nego što je isteklo vrijeme na koje je sklopljen, jer se isti imao primjenjivati od 1. siječnja 2000. do 1. siječnja 2001., jer je zaključen na jednu godinu dana. Smatrajući da je taj Kolektivni ugovor prestao otkazom prije isteka vremena na koje je sklopljen, drugostupanjski sud ocjenjuje da se njegove odredbe ne mogu primjenjivati nakon isteka tog vremena.

Suprotno stajalištu drugostupanjskog suda državni odvjetnik pravilno ističe da je Kolektivni ugovor istekao 22. prosinca 2000., (jer je bio sklopljen na rok od 22. prosinca 1999. pa do 22. prosinca 2000.), a ne 1. siječnja 2001. Budući da je otkaz Kolektivnog ugovora uslijedio nakon njegova isteka, tj. 27. prosinca 2000., to taj otkaz nije od značenja za odluku u ovom sporu, pa time ni presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pr 845/01 od 6. svibnja 2000. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr 1735/02 od 18. veljače 2003., a kojom je odlučeno o tom otkazu.

Naime, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u ovom slučaju 22. prosinca 2000., taj ugovor se više nije mogao pravno valjano otkazati, jer je prestao istekom roka na koji je sklopljen.

Prema čl. 195. ZR ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu. Odredbom, pak, čl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. propisano je da će se sve odredbe tog ugovora primjenjivati nakon proteka vremena na koje je sklopljen sve do sklapanja novog kolektivnog ugovora.

U ovom sporu zato valja, sve do sklapanja novog kolektivnog ugovora, primijeniti pravna pravila Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. Prema utvrđenjima sudova nižeg stupnja novi Kolektivni ugovor sklopljen je 23. svibnja 2002. Zato se pravna pravila Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. primjenjuju sve do 22. svibnja 2002. Budući da se tražbina tužitelja odnosi na razdoblje iz 2001. godine to se rečena pravna pravila primjenjuju i na sporni odnos stranaka. Prema odredbama čl. 57. st. 2., čl. 63. i 64. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. tužitelj ima pravo na isplatu materijalnih davanja – božićnice, uskrsnice, na ime usklađenja plaća zbog porasta troškova života i na ime regresa.

U takvoj pravnoj situaciji drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Već je rečeno da otkaz kolektivnog ugovora nakon isteka vremena na koji je sklopljen nije pravno odlučan, već tužitelj svoja prava ostvaruje pozivom na čl. 195. ZR u vezi s čl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. po kojoj se sve odredbe tog ugovora primjenjuju i nakon njegovog isteka, sve do sklapanja novog kolektivnog ugovora.

Zbog toga je valjalo prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu temeljem čl. 408. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP), a u svezi s čl. 395. istog zakona, te odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. studenoga 2005.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.