K-174/2015-23 · Općinski sud u Čakovcu

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: 11 K-174/15-107

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske

, po sucu toga suda Miroslavu

Kedmencu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Knežević, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. G. zbog kaznenog djela iz čl. 312. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (NN br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 dalje KZ/97), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj K-DO-108/07 od 19. ožujka 2007., pisano izmijenjene 23. veljače 2017. nakon završene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti zastupnice optužbe N. M., optuženika osobno uz branitelja Z. R., odvjetnika iz P., a u odsutnosti punomoćnika oštećenika L. P., odvjetnika iz Z. 29. svibnja 2017. objavio je, a 24. svibnja 2017.

p r e s u d i o j e

Optuženi R. G., OIB …, JMBG …, sin B. i M. r. S., rođen ... god. u V., s prebivalištem u P., Hrvat, državljanin R.H., po zanimanju vozač, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, otac dvoje punoljetne djece, oženjen, suvlasnik obiteljske kuće u P. od 150-200 m2, vojsku služio u K. i dr. , vodi se u VE Č., vodi se drugi kazneni postupak kod ovog suda za isto kazneno djelo, uzdržavan od supruge koja prima mirovinu u iznosu od 1.700,00 kuna,

k r i v j e

što je:

u razdoblju od veljače do studenog 2003. godine, u P., kao direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva "S." d.o.o. P., u cilju da većem broju fizičkih i pravnih osoba omogući ishođenje leasing aranžmana u "H. S. K. u. M. G." G., organizirao poslovanje svog trgovačkog društva "S." d.o.o. na način da su se u istom izdavali računi o prodaji vozila odnosno predmeta leasinga od strane TD „S.“ d.o.o., kao i potvrde o njihovu preuzimanju od strane korisnika leasinga i plaćanju učešća, iako je znao da TD „S.“ d.o.o. P. nikada nije imalo niti prodavalo u računima naznačena vozila, kao i da ista nisu preuzimana u TD „S.“ d.o.o. te da za ista nisu plaćana nikakva učešća, a koja dokumentacija je potom uz zahtjeve za sklapanje ugovora o leasingu posredstvom TD „S.“ d.o.o. P. predavana zaposlenicima „H. S. K. u. M. l. G.“ G. koje je na osnovu iste odobravalo leasing aranžmane, pa je tako: a) od mjeseca veljače do lipnja 2003. godine, za korisnika leasinga TD "P. i Lj." j.t.d. V., izdan račun broj 011/03 za prodaju osobnog automobila marke "Daimler-Benz E 300 Eleganz", broja šasije WDB2100251A814811, na iznos od 50.700,00 eura uz učešće u iznosu od 10.000,00 eura, te račun broj 046/03 za prodaju osobnog automobila marke "Ford Courier 1,8 Furgon", broja šasije WF03XXBAJ3XY01531, na iznos od 10.625,00 eura uz učešće u iznosu od 2.125,00 eura te potvrde o preuzimanju navedenih vozila i potvrde o plaćenom učešću, iz kojih je proizlazilo da je dobavljač predmeta leasinga za korisnika leasinga TD "P. i L." j.t.d. V. bilo TD „S.“ d.o.o., kao i da je TD „P. i Lj.“ j.t.d. V. navedene predmete leasinga preuzelo u TD „S.“ d.o.o. i za njih platilo učešća, iako je znao da TD "S." d.o.o. P. nikad nije imalo niti prodavalo navedene osobne automobile, niti je TD "P. i Lj." j.t.d. V. iste preuzelo u TD "S." d.o.o., a niti za njih platilo učešća, a koja je dokumentacija uz zahtjeve za sklapanje ugovora o leasingu broj 221090022 i 221090042 od strane TD „S.“ d.o.o. P. potom proslijeđena u „H. S. K. u. M. l. G.“ G. koje je na osnovu iste korisniku leasinga TD „P. &

Lj.“ j.t.d. V. odobrilo leasing aranžmane,

b) od mjeseca veljače do lipnja 2003. godine, za korisnika leasinga D. S., izdan račun broj 010/03 za prodaju osobnog automobila marke "Mercedes Benz E 220", broja šasije XDB2100041A683809, na iznos od 14.500,00 eura uz učešće u iznosu od 1.500,00 eura te račun broj 041/03 za prodaju osobnog automobila marke "VW Golf TDI caravan", broja šasije WVWZZZ1HZVW371066, na iznos od 10.000,00 eura uz učešće u iznosu od 1.000,00 eura, te potvrde o preuzimanju navedenih vozila i potvrde o uplaćenim učešćima, iz kojih je proizlazilo da je dobavljač opisanih predmeta leasinga za korisnika D. S. bilo TD „S.“ d.o.o., kao i da je D. S. opisane predmete leasinga preuzeo u TD „S.“ d.o.o. i za ista platio učešća, iako je znao da TD "S." d.o.o. nikada nije imalo niti prodavalo navedene osobne automobile niti je D. S. iste preuzeo u TD "S. " d.o.o., a niti za njih platio učešće, a koja je dokumentacija uz zahtjeve za sklapanje ugovora o leasingu broj 221870012 i 221870022 od strane TD „S. " d.o.o. P. potom proslijeđena u „H. S. K. u. M. l. G.“ G. koje je na osnovu iste korisniku leasinga D. S. odobrilo leasing aranžmane,

c) tijekom mjeseca ožujka i travnja 2003. god., za korisnika leasinga Obrt "M. B." B. M., vlasništvo S. K., izdan račun broj 018/03 za prodaju osobnog automobila marke "Mercedes Benz", broja šasije WDB168109J852705, na iznos od 36.323,00 eura uz učešće u iznosu od 7.625,00 eura, račun broj 019/03 za prodaju osobnog automobila marke "Smart Passion CDI Cabrio" broja šasije WME01MC012H057279, na iznos od 23.588,00 eura uz učešće u iznosu od 4.717,00 eura, račun broj 020/03 za prodaju osobnog automobila marke "Smart Pure Cabrio", broja šasije WME01MC012H043421, na iznos od 21.220,00 eura uz učešće u iznosu od 4.244,00 eura te račun broj 021/03 za prodaju osobnog automobila marke "Smart City Coupe", broja šasije WME01MC012H027502, na iznos od 18.740,00 eura uz učešće u iznosu od 3.748,00 eura te potvrde o preuzimanju navedenih predmeta leasinga kao i potvrde o plaćenim učešćima, iz kojih je proizlazilo da je dobavljač opisanih predmeta leasinga za korisnika leasinga Obrt „M. B.“ B. M. bilo TD "S. " d.o.o. te da je S. K. navedena vozila preuzela u TD „S.“ d.o.o. i za ista platila učešća, iako je znao da TD "S." d.o.o. P. nikad nije imalo niti prodavalo navedena osobna vozila, niti ih je S. K. preuzela u TD "S." d.o.o., a niti za njih platila učešće, a koja je dokumentacija uz zahtjeve za sklapanje ugovora o leasingu broj 207330042, 207330052, 207330062 i 207330072 od strane TD „S.“ d.o.o. P. potom proslijeđena u „H. S. K. u. M. l. G.“ G. koje je na osnovu iste korisniku leasinga Obrtu „M. B.“ B. M. vlasništvo S. K. odobrilo leasing aranžmane,

d) tijekom mjeseca svibnja i lipnja 2003.god., za korisnika leasinga TD "S." d.o.o. O., izdan račun broj 044/03 za prodaju poluprikolice marke "Krone SDP 27" broja šasije WKESDP27000X25668 na iznos od 25.500,00 eura uz učešće u iznosu od 2.500,00 eura te račun broj 045/03 za prodaju tegljača marke "DAF FT 95.380" broja šasije XLRTE47WS0E334699, na iznos od 24.500,00 eura uz učešće u iznosu od 2.500,00 eura, te potvrde o preuzimanju predmeta leasinga kao i potvrde o plaćenim učešćima, iz kojih je proizlazilo da je dobavljač predmeta leasinga za korisnika leasinga TD "S." d.o.o. O. bilo TD "S." d.o.o., te da je TD „S.“ d.o.o. O. preuzelo opisana vozila u TD „S.“ d.o.o. i za ista platilo učešća, iako je znao da TD "S." d.o.o. P. nikad nije imalo niti prodavalo navedena vozila, niti je TD "S." d.o.o. O. ista preuzelo u TD "S." d.o.o., a niti za njih platilo učešća, koja je dokumentacija uz zahtjeve za sklapanje ugovora o leasingu broj 234990012 i 234990022 od strane TD „S.“ d.o.o. P. potom proslijeđena u „H. S. K. u. M. l. G.“ G. koje je na osnovu iste korisniku leasinga TD „S.“ d.o.o. O. odobrilo leasing aranžmane,

e) tijekom mjeseca studenog 2003.god., za korisnika leasinga Obrt "N." V., vlasništvo S. V., izdan račun broj 087/03 za prodaju osobnog automobila marke "Opel Corsa", broja šasije WOLOXCF6816087997, na iznos od 8.750,00 eura uz učešće u iznosu od 1.750,00 eura, kao i potvrda o preuzimanju predmetnog osobnog vozila i potvrda o plaćenom učešću, iz kojih je proizlazilo da je dobavljač opisanog predmeta leasinga za korisnika leasinga Obrt „N.“ V. bilo TD "S." d.o.o., te da je S. V. opisano vozilo preuzeo u TD „S.“ d.o.o. i za isto platio učešće, iako je znao da TD "S." d.o.o. P. nikad nije imalo niti prodavalo navedeno vozilo, niti je S. V. isto preuzeo u TD "S." d.o.o., a niti za njega platio učešće, koja je dokumentacija uz zahtjev za sklapanje ugovora o leasingu broj 252000022 od strane TD „S.“ d.o.o. P. potom proslijeđena u „H. S. K. u. M. l. G.“ G. koje je na osnovu iste korisniku leasinga Obrtu „N.“ V. vlasništvo S. V. odobrilo leasing aranžman. dakle, kao odgovorna osoba u poslovanju neistinite poslovne isprave uporabio kao isitinite,

čime je počinio kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem službene isprave – opisano u čl. 312. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97,

te se na temelju čl 312. st. 2. u svezi čl. 61. KZ/97

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od

1 (jedne) godine.

Na temelju čl. 67. KZ/97 okrivljenom Rajku Grkavcu

i z r i č e

uvjetna osuda

pa izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Oštećeni "H. S. K. u. M. G." G. se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje na parnicu.

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09 i 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12,56/13 i 145/13,152/14 ; u nastavku ZKP/08) optuženi je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna i trošak provedenih vještačenja iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 22.584,28 kuna te trošak zastupanja oštećenog po punomoćniku iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 u iznosu od 10.312,50 kuna.

Obrazloženje

Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu je dana 19. ožujka 2007. god. protiv I opt. R. G., II opt. B. Š., III opt. D. B., IV opt. S. P., V opt. M. V., VI opt. I. A. i VII opt. Ž. V., podnijelo optužni prijedlog broj K-DO-108/07 od 19. ožujka 2007. god. zbog počinjenja kaznenih djela i to I opt. R. G. radnjom opisanim pod točkom 1) kazneno djelo protiv imovine – prijevarom u pomaganju – opisano u čl. 224.st.4. u svezi st.1. u svezi čl. 38. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224.st.4. KZ/97 u svezi čl. 61. KZ/97, te kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem službene isprave, opisano u čl. 312.st.2. u svezi st.1., a kažnjivo po čl. 312.st.2. KZ/97 u svezi čl. 61. KZ, te radnjama opisanim pod točkom 2) kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem službene isprave – opisano u čl. 312.st.2. u svezi st.1. KZ/97, a kažnjivo po čl. 312.st.2. u svezi čl. 61. KZ/97, II optuženi B. Š., III optuženi D. B., IV optuženi S. P., V optuženi M. V., VI optuženi I. A. i VII optuženi Ž. V. radnjama opisanim pod točkom 1) kazneno djelo protiv imovine prijevarom – opisano u čl. 224.st.4. u svezi st.1. KZ/97 a kažnjivo po čl. 224.st.4. KZ/97, a koje je ODO pisanim podneskom izmijenilo 23. veljače 2017. list 1187-1188.

Rješenjem broj K-106/07-50 od 29.svibnja 2009.god. izdvojen je kazneni postupak u odnosu na I optuženog R. G. za kazneno djelo pod točkom 2) protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem službene isprave – opisano u čl. 312.st.2. u svezi st.1. KZ/97.

Pozvan da se očituje kakav stav zauzima prema optužbi optuženi je izjavio da se ne smatra krivim.

U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoke I. K., Ž. M. ranije L., S. G. te na kraju dokaznog postupka optuženika.

Uz suglasnost stranaka sud je pročitao iskaze D. B., D. S., S. V., dok su temeljem čl. 431. st. 1. toč. 7. pročitani iskazi svjedoka F. F., te vještakinje K. Š., budući da su isti ispitani na raspravi pred istim sucem pojedincem.

Na temelju čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP-a sud je pročitao iskaz svjedoka F. F. sa listova 871-874, budući da je isti već bio pozivan ranije na sud kao svjedok, ali nije pristupio, zbog čega je saslušan zamolbenim putem u R. A., a iz kojeg razloga je sud odbio prijedlog branitelja optuženika da se svjedok ponovno poziva na raspravu radi njegovog ispitivanja, odnosno jer branitelj nije dao suglasnost da se njegov iskaz pročita, dok je temeljem čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP-a pročitao iskaz sudske vještakinje budući da je ista već bila ispitana pred istim sucem pojedincem.

Uz suglasnost stranaka sud je pročitao ugovor o leasingu privatnog motornog vozila broj 221090022 (listovi 406-407), aneks ugovora broj 221090022 (list 407), račun TD S. d.o.o. broj 011/03 (list 408), potvrdu o uplaćenom učešću i potvrdu o preuzimanju od 22.02.2003. godine (listovi 409-410), ugovor o leasingu privatnog motornog vozila broj 221090042 (list 422), aneks ugovora broj 221090042 (list 423), račun TD S. d.o.o. broj 046/03 (list 424), potvrdu o preuzimanju od 22.05.2002. godine i potvrdu o plaćenom učešću (listovi 425-426), zapisnik o popisu i procjeni od 16.12.2005. godine (listovi 427-429), dopise H.

L. od 29.04.2005. godine (listovi 431-432), dopis H. L. odvjetniku N. D. s konto izvodima (listovi 434-442), službenu zabilješku PU o registriranosti vozila od 13.11.2006. godine (list 443), ugovor o leasingu privatnog motornog vozila broj 221870012 (list 450), aneks ugovora broj 221870012 (list 451), račun TD S. d.o.o. broj 010/03 (list 452), potvrdu o preuzimanju od 25.02.2003. godine i potvrdu o uplaćenom učešću (listovi 453-454), osobne podatke za fizičku osobu D. S. (listovi 455-457), izjavu D. S. o administrativnoj zabrani (list 458), fotopresliku osobne iskaznice za D.

S. (list 459), potvrdu o zaposlenju D. S. u TD S. d.o.o. (list 460), platne liste TD S. d.o.o. za D. S. (list 461-463), fotopresliku maestro kartice D. S. (list 464), registracijski list za osobno vozilo marke "Mercedes 220" broj šasije WDB2100041A683809 (list 466), ugovor o prodaji motornog vozila sklopljen između P. G. i D. S. (list 467), ugovor o leasingu privatnog motornog vozila broj 221870022 (list 468), aneks ugovora broj 221870022 (list 469), račun TD S. d.o.o. broj 041/03 (list 470), potvrdu o preuzimanju od 22.05.2003. i potvrdu o uplaćenom učešću (listovi 471-472), dopisi H.

L. D. S. od 07.07.2003. i 23.10.2003. godine (listovi 473-474), dopis H. L. odvjetniku G. B. od 10.12.2004. godine (listovi 475-481), ugovor o leasingu privatnog motornog vozila broj 207330042 (list 493), aneks ugovora broj 207330042 (list 494), račun TD S. d.o.o. broj 018/03 (list 495), potvrdu o preuzimanju od 13.03.2004. godine i potvrdu o uplaćenom učešću (listovi 496-497), ugovor o leasingu privatnog motornog vozila broj 207330052 (list 498), aneks ugovora broj 207330052 (list 499), račun TD S. d.o.o. broj 019/03 (list 500), potvrdu o preuzimanju od 13.03.2003. godine i potvrdu o uplaćenom učešću (listovi 501-502), izjavu o zapljeni računa obrta "M.

B." (list 503), ugovor o leasingu privatnog motornog vozila broj 207330062 (list 504), aneks ugovora broj 207330062 (list 505), račun TD S. d.o.o. broj 020/03 (list 506), potvrdu o preuzimanju od 13.03.2003. godine i potvrdu o uplaćenom učešću (listovi 507-508), ugovor o leasingu privatnog motornog vozila broj 207330072 (list 509), aneks ugovora broj 207330072 (list 510), račun TD S. d.o.o. broj 021/03 (list 511), potvrdu o preuzimanju od 13.03.2003. godine i potvrdu o uplaćenom učešću (listovi 512-513), dopise H. L. od 02.06.2005. i 03.06.2005. (listovi 531-534), ugovor o leasingu privatnog motornog vozila broja 234990012 (list 558), aneks ugovora broj 234990012 (list 559), račun TD S. d.o.o. broj 044/03 (list 560), potvrdu o preuzimanju od 22.05.2003. godine i potvrdu o uplaćenom učešću (listovi 561-562), izjavu o zapljeni računa TD "S." d.o.o. (list 563), izvještaj podnositelja zahtjeva TD "S." d.o.o. (listovi 564-566), fotopresliku osobne iskaznice za S. V. (list 567), prijavu poreza na dobit za TD "S." d.o.o. (listovi 568-573), prijavu potpisa za TD "S." d.o.o. (list 574), obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta TD "S." prema NKD-u (list 575), obavijest o mirovinskim i invalidskim primanjima S. V. (listovi 576-578), ugovor o leasingu privatnog motornog vozila broj 234990022 (list 579), aneks ugovora broj 234990022 (list 580), račun TD S. d.o.o. broj 045/03 (list 581), potvrdu o preuzimanju od 22.05.2003. i potvrdu o uplaćenom učešću (listovi 582-583), dopise H.

L. od 30.06.2005. (listovi 611-612), ugovor o leasingu privatnog motornog vozila broj 252000022 (list 638), aneks ugovora broj 252000022 (list 639), račun TD S. d.o.o. broj 087/03 (list 640), potvrdu o preuzimanju od 18.12.2003. i potvrdu o uplaćenom učešću (listovi 641-642), izjavu o zapljeni računa obrta "N." od 18.12.2003. (list 643), fotopresliku osobne iskaznice S. V. (list 644), obrtnicu na ime S. V. (list 645), račun-otpremnicu broj 29/04 (list 646), službenu zabilješku ministarstva, Odjela operativnih poslova od 30.01.2007. godine (listovi 318-322), sve iz spisa K-106/07, povijesni izvadak iz sudskog registra za TD S. d.o.o. (listovi 678-680 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije K.

Š. (listovi 681-738 spisa), izvršen je uvid u smrtni list za S. V. (list 753 spisa), obrasce ugovora o leasingu privatnog motornog vozila, ponude, potvrde o preuzimanju, aneksa ugovora, garanciju, potvrde o učešću (listovi 756-763), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnoj stvari (listovi 770-773), presliku prometne dozvole (listovi 773-775), izjava Z. P. (list 781), uvjete mogućeg leasing financiranja (listovi 782- 783), pročitan je nalaz i mišljenje grafološkog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za rukopise i dokumente M.

K. (listovi 803-811), izvršen uvid u presliku članka J. l. (listovi 824- 825), podneske predane na ročištu dana 17.01.2011. godine (listovi 826-837 spisa), imovinskopravni zahtjev oštećenika s izvodom iz poslovnih knjiga oštećenika (listovi 886- 919 spisa), podatke o imovinskim prilikama za optuženog (listovi 881-882) te izvod iz kaznene evidencije za optuženika.

Sud je odbio prijedlog za spajanje kaznenih postupaka koji se protiv optužnog R. G. vode kod ovog suda pod brojem K-52/12 iz razloga neekonomičnosti budući da je rasprava u navedenom predmetu zaključena.

U svojoj obrani optuženi je ostao kod obrane dane tijekom postupka navodeći da je osnivač, direktor i zaposlenik TD S. d.o.o. Direktor društva je bio i njegov sin S. G., obojica su bili ovlašteni potpisnici i članovi uprave neograničeno, samostalno i pojedinačno u inkriminirano vrijeme. Kako nije imao osnovna sredstva za poslovanje društva koje se trebalo baviti međunarodnim transportom, otišao je u A., u jednu trgovačku kuću, gdje su mu preporučili H. L. S. preko kojih je uzeo 5 voznih jedinica. A. R., prokurist H. L. S. je predložio da njihovu kuću preporuči drugima a nakon toga zamolio da se aktivnije uključi i propagira H.

L. ponudivši mu povoljnije uvjete za financiranje za S. d.o.o. Usmeno je sa H. l. dogovoreno da će dobiti manju kamatu za vozila koje je S. d.o.o. uzela na lizing i zato što je njegova službenica popunjavala dokumentaciju za lizing a on ovjeravao sporazume o osiguranju kod javnog bilježnika. H. l. je proviziju za njegovu uslugu obračunavao u iznosu 2-3% od svakog zaključenog ugovora i zatim za te iznose umanjivao rate lizinga S. d.o.o. Prilikom usklađenja obveza međusobnih S. d.o.o. i H. l., prije 3-4 godine, utvrđeno da S. d.o.o. mora platiti za leasing manje nego je evidentirala u poslovnim knjigama za cca. 270.000 – 300.000 EUR pa je zaključena nagodba kojom su prebijene obveze i saldo sveden na nulu.

Naposljetku je oštećeni predložio da obrasce ugovora o leasingu i drugu potrebnu dokumentaciju unese u njegov kompjuter na što je pristao i zaposlio Ž. L. koja je ažurirala dokumentaciju za oštećenog. Stranka bi u S. d.o.o. uzela obrazac „osobni podaci za fizičke osobe te ga popunila i potpisala , zatim je službenica L. sve podatke unosila u obrazac na računalu i nakon toga su se automatski popunjavali ugovor o lizingu , ponuda lizinga, potvrda o preuzimanju vozila, aneks ugovora, garancija i potvrda o plaćenom učešću i potvrda o preuzimanju vozila.

Tu dokumentaciju nije kontrolirao niti provjeravao dokumente korisnika leasinga jer se na takvo što nije obvezao. Korisnik lizinga je isprintane dokumente potpisao i zatim su otišli kod javnog bilježnika gdje su ovjerili sporazum o osiguranju, za što je bio opunomoćen. Dakle nije bilo plaćeno učešće i nije bilo isporučeno vozilo iako su potvrde bile ovjerene kao da je to učinjeno, potvrde je izrađivala Ž. L. Nakon potpisa sporazuma dokumentaciju je preuzimao prokurist oštećenog, isprva g.R., kasnije g.F. i gđa. R. jer H. l. nije imao sjedište u H. i poslovanje se vodilo isključivo iz A. pa je tako korisnik lizinga svu dokumentaciju potpisivao u S. d.o.o a dokumenti su se zatim odnosili u A. na daljnju obradu i potpis, u 99% slučajeva je lizing odobren.

Stranke su uvijek same nalazile vozila za leasing, faktura se izdavala na H. L. a cijena iskazivala u EUR-ima. U slučajevima kada je stranka uzimala vozila na leasing od fizičke osobe koja nije mogla izdati fakturu S. d.o.o. izdala fakturu kao isporučitelj jer je S. na to pristao na zamolbu prokuriste F. S. nije potpisivao dokumente za leasing osim tih faktura koje su uglavnom bile fiktivne jer S.d.o.o. nije ima osobna vozila. Nije zaključio ugovor s oštećenim na temelju kojega bih za njih obavljao poslove vezane za sklapanje ugovora o lizingu osim punomoći za ovjeru sporazuma kod javnog bilježnika u razdoblju od 2001. godine do 09.02.2004. godine.

Jedan od uvjeta H. l. da društvo S. d.o.o. dobije vozila na lizing je bio da ima račun u G. na koji je fiktivno doznačivao proviziju po ugovorima o lizingu a isto tako i podizao sredstva na ime rata lizinga. H. l. je sredstva po ugovoru doznačivao deviznom doznakom u EUR-ima na račun S. d.o.o. u G. Za podizanje sredstava s tog računa bio je ovlašten i sin S., podigli bi novac s računa u G. i predali ga korisniku lizinga. F. F., zastupnik oštećenog, je znao da su spomenute potvrde fiktivne tj. da nije plaćeno učešće i da nije isporučeno vozilo u trenutku kada je korisnik lizinga potpisao ove potvrde jer ga je uputio da u slučaju kad stranka nema novac za učešće, iznos fakture treba uvećati za učešće a i instalirani program nije drugačije prihvaćao obrazac.

Na konkretnom je primjeru pojasnio tijek radnji navodeći da je ugovor o lizingu motornog vozila za korisnika N. V. ( list 638 spisa) u kojem stoji da je zaključen 18.11.2003. god. tj. potpisan od strane korisnika lizinga toga datuma, a S. d.o.o. je izdala račun broj 087/03 dana 24.11.2003. god. (list 640 spisa) pojašnjava da je vjerojatno 24.11.2003. god. F. F. došao po dokumentaciju da je odnese na obradu u G. pa mu je S. napravio račun. Na potvrdi o preuzimanju vozila (list 641 spisa) rukom je upisan datum 18.12.2003. god., datum je najvjerojatnije upisan od strane službenice u G. jer su tada već papiri bili na obradi u G. Davatelj lizinga je predmetni ugovor potpisao 29.12.2003. god. znači kad je otisnuta štambilja. Faktura S. d.o.o. (list 640 spisa) je plaćena s danom kada je otisnut štambilj, u konkretnom slučaju 18.12.2003. god. na račun društva u G., a prokurista H. l. ga je svaki puta kad bi dolazio u P. obavještavao o tome koji su ugovori plaćeni. Ne zna točno u kojim je slučajevima podigao novac s računa S. u G., uglavnom su sve stranke dakle svi oštećeni novac dobili na način da je novac dao P. o čemu posjeduje potvrde a kako se nitko nije potužio da nije dobio novac misli da su od P. dobili novac.

Ž. M. ranije L. je bila zaposlenica S. d.o.o., nije imala zaključen ugovor sa H. L. S., odobrio joj je da radi za H. L. ali nije davao upute. Niti S. G. nije imao punomoć za obavljanje poslova za oštećenog. Tvrdi da ga L. nije pitala da li može koristiti štambilj S. d.o.o. za ovjeru potvrde o plaćenom učešću i potvrde o preuzimanju vozila. Saznao je da je S. izdavao fakture za lizing u kojima je isporučitelj S. d.o.o. tek 2004.god. kao i da postoji više vrsta lizinga. Zapravo se u to vrijeme nije zamarao niti ga je zanimao temeljem čega lizing doznačuje novac na žiro-račun S. u G., dozvolio je da sva ta fiktivna dokumentacija izlazi iz S. d.o.o. zato što je F.

F. molio za pomoć. Nitko ga nije prisiljavao niti fizički niti psihički na ove radnje. Motiv da pomogne F. F. u poslovima H. S. je bila činjenica da je za lizing kojega je korisnik bio S. d.o. imao manju kamatu,.dakle financijski interes TD. Što se tiče teretnih vozila prodali su preko leasinga svoja vozila predmet optužbe pod točkom a) i vozila DAF pod točkom e). Sve što se radilo po naputku F. pa je smatrao da je pomoć pri realizaciji leasinga i da se radi nešto protuzakonito. Kad je stranka imala novac za učešće onda ga je plaćala a ako nije imala novca onda se na ugovoru o leasingu uvećao iznos vrijednosti vozila za iznos učešća a oštećeni je isplaćivao samo iznos vrijednosti vozila.

Stranke su plaćale učešće na ruke F. F. koji je bio u prostorijama S. gotovo svaki drugi dan. U slučaju opisanom pod točkom 2. nije bilo učešća a potvrda o preuzimanju je bila odmah fiktivno napravljena zato što je bio takav kompjutorski program. Istovremeno se printao i anex ugovora ali ne zna koja je bila svrha uplate još jedne dodatne rate leasinga. Početkom 2004. godine oduzeta mu je punomoć za ovjeru sporazuma, međutim i nakon toga L. je printala čitav komplet dokumentacije potrebe zaključenja ugovora, a osobe iz H. L. su ovjeravale sporazum kod javnog bilježnika.

Do oduzimanja punomoći zaključeno je oko 2.000 ugovora o leasingu, a sveukupno u R.H. oko 18.000 i svi su rađeni na identičan način. Korisnici lizinga su ga nazivali u S. jer su dobivali opomene naslovljene kao posljednja opomena po više mjeseci i godina u slučajevima kada nisu uredno plaćali rate leasinga jer se oštećeni nije držao ugovora i sporazuma i po neplaćanju dvije rate nije oduzimao vozilo. U R. A. je osumnjičen u istražnom postupku za isto kazneno djelo ali je oslobođen od bilo kakve optužbe. Priznaje da je preuzimao novac koji bi stranka donijela za ratu leasinga i predavao osobi iz leasing kuće koja bi ga odnijela u A.

Nakon što su mu predočene potvrde na listovima 409., 410., 425. i 426. spisa a koji se odnose na optužbu iz točke b) tvrdi da to nisu njegovi potpisi te pojašnjava da je prema preporuci F. F. potvrde o uplati učešća i o preuzimanju vozila mogla je potpisivati i Ž. L. Priznaje da u ovom slučaju nije bilo uplaćeno nikakvo a S. d.o.o. nije isporučila vozila te su potvrde fiktivne. Glede optužbe pod točkom c) navodi da je S. Mercedes Benc i Golf TDI karavan kupio od Z. P. prema ugovoru o lizingu. Na potvrdi o preuzimanju vozila list 453 i 471 i potvrdi o plaćenom učešću list 454 i 472 spisa kod štambilja tvrtke S. nije njegov potpis niti pak na fakturi .

Za vozila opisana pod točkom d) Z. P. je sa F. F. dogovorio da mu financira renta car i sva vozila opisana pod točkom d) su išla fiktivno preko S. kao isporučitelja. Potvrde o preuzimanju vozila te potvrde o plaćenom učešću za vozila list 495-552 spisa nije potpisao sve je to radila Ž. L. Za vozila opisana pod točkom e) potvrde o preuzimanju sa lista 561 i 582 spisa te potvrde o plaćenom učešću list 562 i 583 spisa nije potpisao. Teretno vozilo marke DAF PT je S. d.o.o. uzelo na lizing a vozilo je bilo vlasništvo S. d.o.o. dok poluprikolica nije bila vlasništvo društva.

Na potvrdama o preuzimanju sa lista 590 i potvrdi o plaćenom učešću sa lista 591 nisu njegovi potpisi za TD S. kao ni na potvrdama na listu 594 i 595. S obzirom da je S. d.o.o. izdala fiktivni račun za poluprikolicu marke Krone, to je na račun S. d.o.o. došao novac za tu poluprikolicu, novac je podigao s računa društva i predao ga P. da dade V. s obzirom da je P. bio posrednik u tom poslu od tuda i izjava sa lista 610 spisa. Ne posjeduje nikakvu potvrdu iz koje bi bilo razvidno da je V. primio novac od P. Glede optužbe pod točkom f) tvrdi da je fakturu potpisao S. G. (list 940) a na potvrdi o plaćenom učešću list 642 i potvrdi o preuzimanju vozila list 641 nisu njegovi potpisi.

Teretna vozila predmet optužbe pod točkom 2 a) i e) je prodao putem lizinga jer ga više nisu zadovoljavala, novac podigao s računa S. u A. i položio na račun firme S. u M. banci misleći da je to legalno.Dodao da nije radio ništa van punomoći oštećenika za solemnizaciju. Na pitanje suda upozoren na iskaze svjedoka D. B., D. S. i S. V. koji tvrde da su s njime razgovarali o načinu sklapanja lizinga odgovara da je samo objašnjavao strankama ali nije potpisivao nikakvu dokumentaciju ili ih je upućivao na Ž. L.

S. V. je vratio auto koji je igrom slučaja bio na njegovom parkiralištu. Zatim priznaje da je na parkiralištu S. bilo više automobila oštećenika jer je pristao da oštećeni ondje drži vozila koja je i vještak R. po nalogu oštećenog dolazio procjenjivati a nakon toga ih je oštećeni ponovno prodavao. Oštećeni mu nije plaćao nikakvu naknadu za korištenje parkirališta S. Upoznat sa iskazom svjedoka S. V. da mu je dao 20-30.000,00 kuna, odgovara da njegov iskaz u tom dijelu nije istinit jer ga do dolaska u P. nije poznavao a ne zna iz kojeg razloga neistinito svjedoči. Svjedok D. S. je istinito iskazao. Radilo se o financijskom lizingu , to je zapravo bio klasični namjenski kredit prema kojem je stranka dobivala novac , zapravo je S. napisao fakturu na predračun S., oštećeni je novac doznačio na S. d.o.o. , novac se podigao i predao S. koji mu je onda vratio novac.

Na pitanje branitelja optuženika optuženik je odgovorio da je njemu Ž. M. rekla da je dobila uputstva od oštećenika u pogledu učešća da se poveća cijena budući da je takav program bio i nije mogao napraviti drukčiji izračun. Naveo je da je program bio takav da je isti dan računalo izbacilo svu navedenu dokumentaciju koja se kasnije popunjavala i gdje su različiti datumi a na obrascima se vidi da je sačinjena isti dan i potpisana od kupca odnosno da je sva dokumentacija koja se spominje potpisana od strane kupca isti dan da bi naknadno prilikom obrade u G. kod oštećenika rukom ispisivali broj ugovora i datum primopredaje. Zahtjev je popunjavala je stranka koja je isti i potpisala a napomeno je da je izjavila da su podaci istiniti i činjenica za dobivanje leasinga nije prešućena. Navedeni bjanko zahtjev pod nazivom „osobni podaci za fizičke osobe“ stranci je predala Ž. M. Pojasnio je da je išao na solemnizaciju kod javnog bilježnika sa ugovor o lesinga privatnog motornog vozila i sporazumom sa strankom. Istaknuo je da je nastupio kao punomoćnik leasinga a ne kao odgovorna osoba firme TD S. Na pitanje zamjenice koje glasi da li je znao da ta fiktivna dokumetacija ide za aranžman lesinga odgovorio je da to nije znao da je to znala Ž. M. Kada mu se predočuje njegova izjava sa zapisnika 28.06.2010.g. gdje je izjavio „ja sam dozvolio da sva fiktivna dokumentacija izlazi iz TD S. d.o.o. zato što je F. F. molio za pomoć“ odgovorio je da to nije izjavio i da je to preobrnuto. Vjerojatno ga tada nije razumio uređujući sudac. Ističe se da sud nije prihvatio taj dio iskaza budući da je nelogičan i neuvjerljiv te je stoga prihvaćen raniji iskaz kao vjerodostojan iz kojeg proizlazi da je optuženik znao da sva dokumentacija koja izlazi iz TD S. d.o.o. je fiktivna, i iz istog razloga nije niti prihvatio kao točan odgovor na pitanje punomoćnika oštećenika da je saznao da je dokumentacija fiktivna nakon što je podnesena kaznena prijava i počela je policija ispitivati te da mu sin nikada nije govorio da je ta dokumentacija neistinita.

Nakon svestrane i podrobne analize kako svakog dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi sud je utvrdio da je optuženi R. G. počinio kazneno djelo kazneno djelo krivotvorenjem službene isprave opisano u čl. 312. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona na način kako je to opisano u izreci presude.

Nesporno je iz priznanja optuženog, da je osnivač, direktor i zaposlenik TD S. d.o.o., direktor društva je bio i njegov sin S. G., obojica su bili ovlašteni potpisnici i članovi uprave te su zastupali društvo neograničeno, samostalno i pojedinačno, dakle optuženi je bio odgovorna osoba u trgovačkom društvu.

U odnosu na točku a) optuženi se tereti da je tijekom veljače 2003.god., zahtjevima za sklapanje ugovora o leasingu privatnog motornog vozila broj 221090022 za korisnika leasinga TD „P. i Lj.“ j.t.d. V. za osobni automobil marke „Daimler-Benz E 300 Eleganz“ proizveden 1999.god., broja šasije WDB2100251A814811 priložio račun broj 011/03 i za ugovor broj 221090042 za osobni automobil marke „Ford Courier 1,8 Furgon“ proizveden 1999.god., broja šasije WF03XXBAJ3XY01531 račun broj 046/03 te potvrde o preuzimanju predmeta leasinga kao i potvrde o plaćenim učešćima, iz kojih je proizlazilo da je TD „P. i Lj.“ j.t.d. V. u TD „S.“ d.o.o. preuzelo opisana vozila i platilo učešće, iako je znao da TD „S.“ d.o.o. P. nikad nije imalo niti prodavalo navedene osobne automobile niti je TD „P. i Lj.“ j.t.d. V. iste preuzelo u TD „S.“ d.o.o. i za njih platilo učešće.

Iz materijalne dokumentacije u spisu je razvidno da je ugovor o leasingu broj 221090022 (list 406), potpisan u P. 5.2.2003.god. a od strane oštećenog dana 5.3.2003.god., TD S. d.o.o. kao isporučitelj predmeta leasinga dana 12. veljače 2003. godine ispostavila oštećenom račun broj 011/03 ( list 408) na ukupan iznos od 50.700,00 EUR-a, umanjen za učešće od 10.000,00 EUR-a, odnosno na iznos od 40.700,00 EUR-a. Navedeni je iznos oštećeni uplatio na račun TD S.d.o.o. kod H. L. S. G. dana 20. veljače 2003. godine.

Prema potvrdi o preuzimanju ( list 410) proizlazi da je predmet leasinga preuzet od P. i Lj. J.T.D. dana 20. veljače 2003. godine od dobavljača S. d.o.o.

Iz potvrde o plaćenom učešću ( list 409 ) proizlazi da je P. i Lj. J.T.D. uplatilo učešće TD S. d.o.o. iako nije naveden iznos, datum i mjesto izdavanja potvrde.

Po ugovoru o leasingu broj 221090042 (list 422) TD S. d.o.o. kao isporučitelj predmeta leasinga izdalo je oštećenom račun broj 046/03 ( list 424) dana 16.5.2003.god. na iznos od 10.625,00 EUR-a, umanjen za iznos učešća od 2.125,00 EUR-a, odnosno na iznos od 8.500,00 EUR-a koji je plaćen dana 22. svibnja 2003. godine na prije spomenuti račun TD S. d.o.o.

Iz potvrde o preuzimanju ( list 425) uz ugovor broj 221090042 proizlazi da je predmet leasinga preuzeo P. i Lj. od dobavljača S. d.o.o. dana 22.5.2003.god.

Iz potvrde o plaćenom učešću ( list 426) proizlazi da je P. i Lj. J.T.D. uplatilo učešće TD S. d.o.o. iako nije naveden iznos, datum i mjesto izdavanja potvrde.

Sudska vještakinja K. Š. pregledom prometa po računu TD S. d.o.o. kod M. banke d.d. broja 2392007-1100010170 ne nalazi evidentirane uplate učešća od strane korisnika leasinga J.t.d. P. i Lj.

Iz službene zabilješke Policijske uprave od 30. siječnja 2007. godine, proizlazi da je predmet leasinga po ugovoru o leasingu broj 221090022 u vlasništvu J. M. od 27. svibnja 2003. godine pa iz navedenog slijedi da predmet leasinga po ugovoru broj 221090022 nije bio u vlasništvu TD S. d.o.o. odnosno navedeno društvo nije moglo biti isporučitelj. Iz službene zabilješke Policijske uprave od 30. siječnja 2007. godine proizlazi da je predmet leasinga po Ugovoru o leasingu broj 221090042 u vlasništvu J.T.D. P. i Lj. od 24. srpnja 2003. godine do 24. studenog 2006. godine.

Iz nalaza i mišljenja ( list 803 ) stalnog sudskog vještaka za grafologiju M. K. proizlazi da je optuženi vjerojatni skriptor potpisa na potvrdi o preuzimanju te potvrdi o plaćenom učešću uz ugovor o leasingu broj 221090022 dok je mogući skriptor potpisa na potvrdi o preuzimanju te potvrdi o plaćenom učešću uzugovor o leasingu broj 221090042 Ž. L.

U odnosu na točku b) optuženi se tereti da je tijekom mjeseca veljače 2003.god., zahtjevima za sklapanje ugovora o leasingu privatnog motornog vozila za korisnika leasinga D. S., broj 221870012, za osobni automobil marke „Mercedes Benz E 220“, proizveden 1998.god., broja šasije WDB2100041A683809 te ugovora broj 221870022 za osobni automobil marke „VW Golf TDI caravan“, proizveden 1997.god., broja šasije WVWZZZ1HZVW371066, priložio račun broj 010/03 za prodaju osobnog automobila marke "Mercedes Benz E 220“, navedenog godišta i broja šasije te račun broj 041/03 za prodaju osobnog automobila „VW Golf TDI caravan“, potvrde o preuzimanju predmeta leasinga i potvrde o uplaćenim učešćima, iz kojih je proizlazilo da je D. S. u TD „S.“ d.o.o. preuzeo opisana vozila i platio učešća, iako je znao da TD „S.“ d.o.o. nikada nije imalo niti prodavalo navedene osobne automobile niti je D. S. iste preuzeo u TD „S.“ d.o.o. i za njih platio učešće. Prema materijalnoj dokumentaciji oštećeni kao davatelj leasinga i D. S. kao korisnik leasing zaključili su Ugovor o leasingu motornog vozila broj 221870012 ( list 450) te Aneks navedenom ugovoru.

TD S. d.o.o. je kao isporučitelj vozila izdala račun broj 010/03 ( list 452) dana 12.2.2003.god. na ukupan iznos od 14.500,00 EUR-a umanjen za iznos učešća od 1.500,00 EUR-a.

Iz potvrde o plaćenom učešću (454) može se zaključiti da je D. S. uplatio učešće po ugovoru broj 221870012 iako na potvrdi nema datuma i mjesta izdavanja.

Iz potvrde o preuzimanju (453) proizlazi da je D. S. preuzeo vozilo dana 25.2.2003.god.

Iz službene zabilješke Policijske uprave od 30. siječnja 2007. godine proizlazi da je predmet leasinga po ugovoru o leasingu broj 2211870012 broja šasije WDB2100041A683809 bio u vlasništvu D. S. od 06. veljače 2003. godine do 12. srpnja 2004. godine.

Prema ugovoru o prodaji motornog vozila ( list 467 ) ovjerenog dana 31.1.2003.god. proizlazi da je predmet leasinga po ugovoru broj 221870012 S. kupio od P. G. odnosno da ga nije isporučila TD S. d.o.o.

Oštećenik je sa D. S. zaključio i ugovor o leasingu motornog vozila broj 221870022 ( list 468 ) za motorno vozilo Golf TDI caravan potpisan u P. 9.5.2003.god. a od strane oštećenog dana 27.6.2003.god. TD S. d.o.o. je kao isporučitelj vozila izdala račun broj 041/03 ( list 470) dana 12.5.2003.god. na iznos od 10.000,00 EUR-a, umanjen za iznos učešća od 1.000,00 EUR-a.

Iz potvrde o preuzimanju vozila ( list 471) proizlazi da je vozilo preuzeo D. S. dana 25. 5. 2003. godine od isporučitelja S. d.o.o.

Iz potvrde o plaćenom učešću ( list 472) proizlazi da je D. S. uplatio iako se na potvrdi na navodi datum, mjesto i iznosa uplate.

Sudska vještakinja K. Š. pregledom prometa po računu TD S. d.o.o. otvorenog kod M. banke d.d. ne nalazi evidentirane prije navedene uplate od strane korisnika leasinga D. S. na ime učešća. Računi TD S. d.o.o. broj 041/03 su plaćeni dana 22. i 25. 5 2003. godine od strane H.-S. K.-u. M. na račun S. otvoren u R. A.

Prema službenoj zabilješki Policijske uprave, predmet leasinga po ugovoru broj 221870022 nikada nije bio registriran na TD S. d.o.o. niti na D. S.

Iz iskaza svjedoka D. S. proizlazi da su oba prije spomenuta vozila registrirana na Z. P. a preko S. ih je uzeo na lizing. Zapravo mu je optuženi posudio novac kojim je P. platio vozila a zatim uzeo lizing kredit da bi optuženom vratio novac.

Iskaz svjedoka je u cijelosti prihvaćen kao istinit i uvjerljiv jer je u skladu s dokumentacijom u spisu.

Optuženi se tereti opisano pod točkom c) da je tijekom mjeseca ožujka 2003.god., zahtjevima za sklapanje ugovora o leasingu privatnog motornog vozila s „H. S. K. u. M. G.“ G., za korisnika leasinga Obrt „M. B.“ B. M., broj 207330042 za osobni automobil marke „Mercedes Benz“, proizveden 2003.god., ugovora broj 207330052 za osobni automobil marke „Smart Passion CDI Cabrio“, proizveden 2003.god., ugovora broj 207330062 za osobni automobil marke „Smart Pure Cabrio“, proizveden 2003.god., te ugovora broj 207330072 za osobni automobil marke „Smart City Coupe“, proizveden 2003.god., priložio račun broj 018/03, račun broj 019/03, račun broj 020/03 te račun broj 021/03 za automobila marke „Smart City Coupe“, potvrde o preuzimanju navedenih predmeta leasinga i potvrde o plaćenim učešćima, iz kojih je proizlazilo da je S. K. u TD „S.“ d.o.o. preuzela opisana vozila i platila učešća, iako je znao da TD „S.“ d.o.o. P. nikad nije imalo niti prodavalo navedena osobna vozila, niti ih je S. K. preuzela u TD „S.“ d.o.o. i za njih platila učešće.

Iz materijalne dokumentacije u spisu proizlazi da je ugovor o leasingu motornog vozila broj 207330042 oštećeni zaključio s firmom M. b. ( list 493) a potpisan je dana 4.3.2003.god. u P. i dana 8.4.2003.god u A.

Dana 06. ožujka 2003. godine TD S. d.o.o. kao isporučitelj predmeta leasinga ispostavilo račun broj 018/03 ( list 495 ) oštećenom na ukupan iznos od 36.323,00 EUR-a, umanjen za iznos učešća od 7.265,00 EUR-a, odnosno iznos od 29.058,00 EUR-a.

Dana 13. ožujka 2003. godine oštećeni je na račun TD S. d.o.o. kod H. L. S. G. uplatio iznos od 29.058,00 EUR-a.

Iz potvrde o preuzimanju vozila ( list 496) proizlazi da je predmet leasinga preuzet od strane M. B. dana 13. ožujka 2004. godine od dobavljača S. d.o.o. Prema potvrdi o uplati učešća ( list 497) M. b. je dobavljaču platilo učešće iako na potvrdi nije naveden datum uplate i iznosa.

Pregledom prometa po računu TD S. d.o.o. otvorenog kod M. banke d.d. utvrđeno je da nema evidentirane uplate učešća od strane M. B.

Iz službene zabilješke Policijske uprave proizlazi da predmet leasinga po ugovoru broj 207330042 broja šasije WDB16810981J852705 nikada nije bio registriran na TD S. d.o.o. niti na M. B., već je kao vlasnik upisana S. S. od dana 02. lipnja 2003. godine.

Ugovor o leasingu motornog vozila broj 207330052 koji je oštećeni zaključio s firmom M. b. ( list 498) potpisan je dana 4.3.2003.god. u P. i dana 8.4.2003.god u A.

Dana 6.3.2003.god. S. d.o.o je izdala račun broj 019/03 ( list 500) za vozilo na iznos od 23.588,00 EUR-a umanjeno za plaćeno učešće u iznosu od 4.717,00 EUR-a. Iz potvrde o preuzimanju ( list 501) proizlazi da je predmet leasinga preuzet od dobavljača S. d.o.o. dana 13.3.2003.god.

Prema potvrdi o plaćenom učešću ( list 502 ) M. B. uplatio učešće dobavljaču TD S. d.o.o. iako nije naveden datum i iznos.

Pregledom prometa po računu TD S. d.o.o. kod M. banke d.d. utvrđeno je da nije evidentirana uplata spomenutog učešća.

Nadalje, iz službene zabilješke Policijske uprave proizlazi da predmet leasinga broja šasije WME01MC012HO57279 nikada nije bio registriran na TD S. d.o.o. niti na M. B., već je kao vlasnik u razdoblju od 21. kolovoza 2003. godine do 03. listopada 2005. godine upisano D. C. L. H., a od 03. listopada 2005. godine TD M. d.o.o..

Ugovor o leasingu broj 207330062 ( list 504 ) zaključen je za osobno vozilo Smart pure cabrio, potpisan P. dana 09. ožujka 2003. godine a od strane oštećenog dana 8.4.2003.god.

TD S. d.o.o. kao isporučitelj je ispostavilo račun broj 020/03 ( list 506 ) dana 6.3.2003.god. na ukupan iznos od 21.220,00 EUR-a, umanjen za iznos učešća od 4.244,00 EUR-a, odnosno, račun na ukupan iznos od 16.976,00 EUR-a, koji je iznos je potom od strane oštećenog uplaćen na račun TD S. d.o.o. kod H. L. S. G.

Iz potvrde o preuzimanju ( list 507) proizlazi da je predmet leasinga preuzet od strane M. B. dana 13. ožujka 2003. godine.

Iz potvrde (list 508) proizlazi da je M. B. uplatilo učešće TD S. d.o.o. neutvrđenog dana s obzirom da na potvrdi nema datuma.

Vještakinja pregledom prometa po računu TD S. d.o.o. otvorenog kod M. banke d.d. nije našla evidentiranu uplatu plaćenog učešća.

Isto tako, iz službene zabilješke Policijske uprave proizlazi da predmet leasinga po ugovoru broj 207330062 broja šasije WME01MC012HO43421 nikada nije bio registriran na TD S. d.o.o. niti na M. B., već je kao vlasnik upisano H.-l. K. Ugovor o leasingu motornog vozila broj 207330072 ( list 509 ) je potpisan u P.

4.3.2003. od strane korisnika lizinga a dana 8.4.2003.god. od strane oštećenog. Društvo S. d.o.o. je oštećenom ispostavilo račun broj 021/03 dana 6.3.2003.god.( list 511) na iznos od 18.740,00 EUR-a umanjeno za učešće od 3.748,00 EUR-a.

Iz potvrde o preuzimanju (list 512) proizlazi da je predmet leasinga preuzet od strane M. B. dana 13. ožujka 2003. godine.

Iz potvrde o plaćenom učešću (list 513) proizlazi da je M. B. uplatio učešće dobavljaču TD S. d.o.o. iako nema datuma, mjesta izdavanja i iznosa.

Vještakinje pregledom prometa po računu TD S. d.o.o. u M. banci nije našla da bi ista bila evidentirana.

Iz službene zabilješke Policijske uprave proizlazi da vozilo nikada nije bilo registrirano na TD S. d.o.o. niti na M. B. već je kao vlasnik upisano D. C. L. H.

U odnosu na točku d) optuženi se tereti da je tijekom mjeseca svibnja 2003.god., zahtjevima za sklapanje ugovora o leasingu privatnog motornog vozila s „H. S. K. u. M. G.“ G., za korisnika leasinga TD „S.“ d.o.o. O., broj 234990012 za poluprikolicu marke „Krone SDP 27“, proizvedenu 1999.god, broja šasije WKESDP27000X25668 te ugovora broj 234990022 za tegljač marke „DAF FT 95.380“ proizvedenog 1989.god., broja šasije XLRTE47WS0E334699, priložio račun broj 044/03 te račun broj 045/03 te potvrde o preuzimanju predmeta leasinga i potvrde o plaćenim učešćima, iz kojih je proizlazilo da je TD „S.“d.o.o. O. u TD „S.“ d.o.o. preuzelo opisana vozila i platilo učešća, iako je znao da TD „S.“ d.o.o. P. nikad nije imalo niti prodavalo navedena vozila, niti je TD „S.“ d.o.o. O. ista preuzelo u TD „S.“ d.o.o. i za njih platilo učešće.

Između H. S. K.-u. M. kao davatelja leasinga i TD S. d.o.o. kao korisnika leasinga sklopljen je ugovor o leasingu motornog vozila broj 234990012 ( list 558) za poluprikolicu AHN KRONE SDP 27. TD S. d.o.o. je kao isporučitelj izdala račun broj 044/03 dana 16.5.2003.god. ( list 560 ) za navedeno vozilo na iznos od 25.500,00 EUR-a umanjeno za učešće u iznosu od 2.500,00 EUR-a a koji je oštećeni platio na navedeni račun S. d.o.o. u R. A. TD S. d.o.o. je prema potvrdi o plaćenom učešću ( list 562 ) uplatio učešće dobavljaču TD S. d.o.o. iako ta uplata nije evidentirana na prometu po računu TD S. d.o.o. a na potvrdi nije naznačen mjesto i datum.

Prema potvrdi o preuzimanju ( list 561) korisnik lizinga je vozilo preuzeo dana 22.5.2003.god. od dobavljača.

Uvidom u službenu zabilješku Policijske uprave utvrđeno predmet ugovora o leasingu broj 234990012 broja šasije WKESDP27000X25668 nikada nije bio registriran na TD S. d.o.o. niti na TD S. d.o.o.

H. S. K.-u. M. kao davatelj leasinga i TD S. d.o.o. kao korisnik leasinga zaključili su ugovor o leasingu motornog vozila broj 234990022 ( list 579 ) za motorno vozilo LKW DAF tegljač kiper potpisan dana 26.6.2003.god. u P. a od strane oštećenog dana 26.6.2003.god. Dobavljač S. d.o.o. je dana 16.5.2003.god. ispostavila račun broj 045/03 16.5.2003.god. ( list 581 ) oštećenom na iznos od 24.500,00 EUR-a umanjeno za učešće od 2.500,00 EUR-a koji je iznos oštećeni doznačio dobavljaču na račun u R. A.

Iz potvrde o preuzimanju ( list 582 ) koja se odnosi na ugovor proizlazi da je TD S. d.o.o. preuzeo predmet leasinga dana 22. svibnja 2003. godine. Iz potvrde o plaćenom učešću ( list 583 ) proizlazi da je korisnik lizinga uplatio TD S. d.o.o. učešće, potvrda je bez datuma, mjesta izdavanja i iznosa.

No, pregledom promet po računu TD S. d.o.o. utvrđeno je da na istom nema evidentirane uplate učešća.

Iz podataka Policijske uprave proizlazi da je predmet leasinga po ugovoru broj 234990022 u razdoblju od 30. lipnja 2002. godine do 13. studenog 2002. godine bio registriran na TD S. d.o.o., a u razdoblju od 13. studenog 2002. godine do 10. srpnja 2003. godine na S. K. vlasnicu obrta M. B.

Optuženi se pod točkom e) tereti tijekom mjeseca studenog 2003.god., zahtjevima za sklapanje ugovora o leasingu privatnog motornog vozila s „H. S. K. u. M. G.“ G., za korisnika leasinga Obrt „N.“ V., vlasništvo S. V., za ugovor broj 252000022 za predmet leasinga osobni automobil marke „Opel Corsa“, godina proizvodnje 2001.god., broja šasije WOLOXCF6816087997, priložio račun broj 087/03 na iznos od 8.750,00 EUR-a uz učešće u iznosu od 1.750,00 EUR-a odnosno iznosom za naplatu od 7.000,00 EUR-a, kao i potvrdu o preuzimanju predmetnog osobnog vozila i potvrdu o plaćenom učešću, iz kojih je proizlazilo da je S. V. u TD „S.“ d.o.o. preuzeo opisano vozilo i platilo učešće, iako je znao da TD „S.“ d.o.o. P. nikad nije imalo niti prodavalo opisani osobni automobil, niti je S. V. isti preuzeo u TD „S.“ d.o.o. i za njih platio učešće.

H. S. K.-u. M. kao davatelj leasinga i obrt N., S. V.a kao korisnik leasinga sklopili su ugovor o leasingu motornog vozila broj 252000022 ( list 683) za motorno vozilo Opel corsa 1,2 comfort potpisan dana 18.11.2003.god u P. i dana 29.12.2003.god. od oštećenog. Račun broj 087/03 dana 24.11.2003.god. ( list 640 ) ispostavilo je TD S. d.o.o. dana 24. studenog 2003. godine kao vozila na ukupan iznos od 8.750,00 EUR-a, umanjen za iznos učešća od 1.750,00 EUR-a, odnosno, račun na ukupan iznos od 7.000,00 EUR-a. a koji je iznos oštećeni doznačio na račun dobavljača otvoren u R. A. Iz potvrde o preuzimanju proizlazi da je predmet leasinga dana 18. prosinca 2003. godine preuzet od strane obrta N. ( list 641) od dobavljača S.d.o.o. Iz potvrde o plaćenom učešću (list 642) da je obrt N. uplatio učešće TD S. d.o.o. no, vještakinja u nalazu navodi kako pregledom prometa po računu TD S. d.o.o. nema evidentirane navedene uplate učešća.

Iz podataka Policijske uprave proizlazi da predmet leasinga nikada nije bio registriran na TD S. d.o.o. niti na obrt N.

Svjedok S. V., voditelj obrta N. iz V., navodi se upoznao sa Z. P. koji je rekao da radi za H. l., za J. i za S. te može srediti auto na lizing ako je firma u redu. P. je našao polovno vozilo u V. G. kod nekog vlasnika, s kojim je nakon pregleda vozila zaključio kupoprodajni ugovor i platio prodavatelju na ruke 20.000,00 kuna. Novac mu je posudio optuženi a kasnije je zaključio ugovor o lizingu sa lista 638-642 koji je potpisao u P., anex ugovora, potvrdu o preuzimanju i potvrdu o uplaćenom učešću dok račun za vozilo nije dobio. Nakon potpisivanja ugovora nije dobio novac, ne zna tko ga je dobio i nije ga zanimalo, bilo mu je bitno da dođe do auta. Ne sjeća se koliko novaca posudio od G., 20.000,00 ili 30.000,00 kuna, a lizing je odobren na iznos od 8.750 EUR-a, mislio je s obzirom da se auto daje na lizing da je iznos iz ugovora prihvatljiv. Corsu je prenio na svoje ime sa kupoprodajnim ugovorom koji je sačinjen i ovjeren u V. G. P. je dao 700 EUR-a za za posredovanje, zapravo misli da je to bilo učešće. Istovremeno je uzeo i Golf pa se na sporazumu radi osiguranja novčane tražbine nalaze i prije spomenuta Corsa i Golf 1,9 TDI. Potvrdu o preuzimanju vozila i potvrdu o plaćenom učešću potpisao je u „S.“ u P., a dala ju je na potpis službenica. Golf je vratio pa su ga razdužili, podmirio je obvezu za Corsu tako da ga oštećeni ne tereti. Rate lizinga plaćao na način da je P. davao novac on mu je donio nekoliko potvrda da su uplate izvršene.

I iskaz ovoga svjedoka sud je ocijenio istinitim jer je u skladu s dokumentacijom u spisu.

Iz svega naprijed iznijetog te priznanja optuženog je nedvojbeno da je za ugovore o leasingu motornih vozila pobrojanih pod točkama a) do e) trgovačko društvo S. d.o.o. kao isporučitelj izdalo račune broj 011/03, 046/03, 010/03, 041/03, 018/03, 019/03, 020/03, 021/03, 044/03, 045/03 i 087/03 sa pripadajućim potvrdama o preuzimanju vozila i potvrdama o plaćenim učešćima iako ni jedno od motornih vozila nije isporučila S. d.o.o. niti je plaćeno učešće.

Optuženom se stavlja na teret da je počinio kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava-krivotvorenjem službene isprave- iz čl. 312. st.2. Kaznenog zakona odnosno da je kao odgovorna osoba neistinitu poslovnu ispravu uporabio kao istinitu.

Ovo kazneno djelo može počiniti službena ili odgovorna osoba a optuženi priznaje da je u vremenskom razdoblju od veljače do studenog 2003. godine bio direktor i odgovorna osoba u TD S. d.o.o., što potvrđuju i podaci iz izvatka sudskog registra na listu 679 spisa. U smislu čl. 89. st. 24. Kaznenog zakona isprava je svaki predmet podoban ili određen da služi kao dokaz neke činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose.

U račune i potvrde o preuzimanju i plaćenom učešću unosili su se podaci temeljem kojih su potom solemnizirani sporazumi o osiguranju novčane tražbine i H. S. K.-u. M. G. odobravao leasing aranžmane te na račun TD S. d.o.o. uplaćivao novčane iznose. Dakle, iz navedenog slijedi zaključak da se radi o podacima koji imaju vrijednost za pravne odnose, odnosno, o činjenicama podobnim da uzrokuju nastanak nekog pravnog odnosa. Isprave koje su predmet inkriminacije nesporno su sastavljene u djelokrugu poslova pravne osobe te predstavljaju poslovne isprave.

Nedvojbeno je optuženi kao opunomoćenik H. S. K.-u. M. G. ovjeravao sporazume radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnoj stvari koji kod javnog bilježnika jer to potvrđuje dokumentacija iz spisa a optuženi priznaje.

Prema iskazu svjedoka I. K., javnog bilježnika, kod kojeg su solemnizirani sporazumi o osiguranju novčane tražbine, uz sporazum o osiguranju novčane tražbine dostavljani su mu ugovori o leasingu, no ne računi i potvrde o preuzimanju vozila i plaćenom učešću.

Optuženi ne osporava da je TD S. d.o.o po ugovorima o leasingu motornih vozila navedenim pod točkama a) do e) oštećenom izdavala fiktivne fakture, potvrde o plaćenim učešćima i potvrde o preuzimanju vozila jer nije bila dobavljač vozila koja su bila predmet lizinga budući su stranke su uvijek same nalazile vozila za leasing a u slučajevima kada je stranka uzimala vozilo na leasing od fizičke osobe koja nije mogla izdati fakturu S. d.o.o. izdala fakturu kao isporučitelj jer je njegov sin S. na to pristao na zamolbu prokuriste F.

Optuženi priznaje da je oštećeni , uz njegov pristanak, obrasce ugovora o leasingu i drugu potrebnu dokumentaciju za ishođenje leasinga instalirao na računalo u društvu S. a zaposlio je službenicu Ž. L. koja je unosila podatke u obrazce na računalu nakon čega su se automatski popunjavali ugovor o lizingu , ponuda lizinga, potvrda o preuzimanju vozila, aneks ugovora, garancija i potvrda o plaćenom učešću i potvrda o preuzimanju vozila.

Optuženi priznaje da je Ž. M. ranije L. bila zaposlenica S. d.o.o., nije zaključila nikakav ugovor sa H. L. S. za poslove koje je obavljala za njihov račun, dao joj je odobrenje da radi za H. L. ali joj nije davao upute. Prema preporuci F. F. potvrde o uplati učešća i o preuzimanju vozila mogla je potpisivati i Ž. L. Optuženi tvrdi kako nije zaključio ugovor s oštećenim na temelju kojeg bi za njih obavljao poslove vezane za sklapanje ugovora o lizingu osim što su mu dali punomoći za ovjeru sporazuma kod javnog bilježnika u razdoblju od 2001. godine do 09.02.2004. godine pa je samo nakon što je korisnik lizinga isprintane dokumente potpisao u S. nakon otišao s njim kod javnog bilježnika gdje su ovjerili sporazum o osiguranju.

Nakon potpisa sporazuma dokumentaciju je preuzimao prokurist oštećenog, isprva R., kasnije F. i R. koji su, jer oštećeni nije imao sjedište u H. i poslovanje se vodilo isključivo iz A., svu dokumentaciju odnosili u A. na daljnju obradu i potpis. Oštećeni je vozila plaćao je deviznom doznakom u EUR-ima na račun S. d.o.o. u G. a za podizanje sredstava s tog računa bio je ovlašten i sin S. pa bi podigli novac s računa u G. i predali ga korisniku lizinga. Stranke su plaćale učešće na ruke F. F. koji je bio u prostorijama S. gotovo svaki drugi dan. Znao je preuzeti novac koji bi stranka donijela za ratu leasinga i predati ga kasnije osobi iz leasing kuće koja bi ga zatim odnijela u A. a sve iz usluge jer su korisnici leasinga dobili uputu kako i gdje se plaćaju rate leasinga.

Optuženi priznaje da se u to vrijeme nije zamarao niti ga je zanimao temeljem čega lizing doznačuje novac na žiro-račun S. u G., motiv da pomogne F. F. u poslovima H. S. je bila činjenica da je za lizing kojega je korisnik bio S. d.o.o. imao manju kamatu, dakle financijski interes trgovačkog društva. Priznanje optuženog je u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu i iskazima svjedoka.

Optuženi se brani se da je fiktivna dokumentacija sačinjavana zato što je F. F. molio za pomoć a S. se poznavao sa F. jer je dogovarao financiranje vozila za S. d.o.o. sa oštećenim, L. nije pitala da li može koristiti štambilj S. d.o.o. za ovjeru potvrda o plaćenom učešću i potvrda o preuzimanju vozila, tek poslije 2004. godine je saznao da je S. izdavao fakture za lizing u kojima je isporučitelj S. d.o.o., a kad je svjedočio u kaznenim postupcima je doznao kakve vrste lizinga postoje što za vrijeme dok su se odvijale inkriminirane radnje nije znao. Sve se radilo po naputku F. pa je smatrao da je pomoć pri realizaciji leasinga i da se ne radi nešto protuzakonito. Tvrdi da je F. F., zastupnik oštećenog, znao da su spomenute potvrde fiktivne jer ga je uputio da u slučaju kad stranka nema novac za učešće iznos fakture treba uvećati za iznos učešća.

Svjedokinja Ž. M. ranije L., zaposlenica S. d.o.o. P. od 01.02.2002. do 04.11.2005. godine, potvrđuje da je kompjuterski program je instalirao oštećeni te je uputio u način rada. Nakon što je stranka je ispunila obrazac“ osobni podaci za fizičke osobe“ unosila bi u program podatke i nakon toga isprintala obrasce: podaci o korisniku lizinga, ugovor o lizingu, ponudu lizinga, potvrdu o preuzimanju, aneks ugovoru, garanciju i potvrdu o primopredaji vozila i sporazum o osiguranju tražbine, obrazac o plaćenom učešću i primopredaji vozila. Potpisivala je obrasce za S. d.o.o. po nalogu F. F. uz suglasnost S. G., iako nije bila ovlašteni potpisnik. Zaprimala je dokumentaciju potrebnu za odobravanje lizinga - tri zadnje isplatne liste poslodavca, ako se radi o fizičkoj osobi, a ako se radilo o pravnoj osobi bilance, Bon 1 i Bon 2 i izvod iz sudskog registra, predračun za vozilo, stranka pred njom potpisivala svu dokumentaciju koju je nakon toga kompletirala i obavijestila optuženog da je ugovor spreman za solemnizaciju te uputila stranku javnom bilježniku. Kompletiranu dokumentaciju zajedno s solemniziranim ugovorom i sporazumom je predavala 2-3 puta tjedno F. koji ju je odnosio u A. jer nije bila potpisana od strane H. l.

Prepoznala je svoj potpis na listu 340 i 341,409, 410, 425, 426, 453454, 488, 489, 496, 497, 501, 502, 507 i 508, 561, 562, 594 i 595 uz napomenu da nije rukom ispisivala datum niti broj ugovora na potvrdi o preuzimanju vozila. Pretpostavlja da je optuženi znao da će potvrde ovjeravati štambiljom S. d.o.o. i potpisivati za S. d.o.o. iako nije bio prisutan dok joj je F. tumačio čitav postupak. F. F. predstavio joj je optuženi i rekao koje će poslove raditi, nikakve druge poslove u S. d.o.o. nije radila osim za H. l. Nikad joj stranke nisu platile učešće iako je potvrdu da je učešće primljeno potpisivala.

Iskaz svjedokinje je ocijenjen uvjerljivim i istinitim jer je u skladu s dokumentacijom u spisu i vještačkim nalazima te potvrđuje obranu optuženog osim u dijelu u kojem se ograđuje od poslova koje je radila L. i tvrdi da ih je radila po nalogu F. Naime, budući je prema računima S. dobavljač i isporučitelj vozila a na račun društva su doznačivana sredstva po ugovorima te da su optuženi i njegov sin podizali novac u R. A. i predavali ga korisnicima lizinga da bi platili vozila nameće se zaključak da je optuženi s obzirom na tijek radnji bio upoznat sa svim detaljima posla.

Stoga se njegova obrana da ga L. nije pitala da li može koristiti štambilj S. d.o.o. za ovjeru potvrda o plaćenom učešću i potvrda o preuzimanju vozila, i da nije znao da je S. izdavao fakture za lizing u kojima je isporučitelj S. d.o.o. očito je neuvjerljiva i sročena u namjeri izbjegavanja kaznene odgovornosti.

Na potonji zaključak navod i izjava optuženog da je za svoje trgovačko društvo uzeo više vozila na lizing kod oštećenog, jer se društvo bavilo prijevozom, a da mu je kasnije „ A. R., prokurist H. L. S. je predložio da njihovu kuću preporuči drugima a nakon toga zamolio da se aktivnije uključi i propagira H. L. ponudivši mu povoljnije uvjete za financiranje za S. d.o.o.“

Knjigovodstvena vještakinja K. Š. ( list 681) u nalazu navodi kako se TD „S.“ d.o.o. je na osnovu dokumentacije koja se nalazi u spisu, podatke dostavljene po ministarstvu kao i dokumentaciju koju su za potrebe izrade nalaza dostavili M. banka i H. S. K. – u. M. G. utvrdila je da je H. S. K. – u. M. G. je novčana sredstva po ispostavljenim računima usmjerio je na račun TD S. broj … otvoren u R. A.

Društvo S. d.o.o je protivno odredbama Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometu zlatom (NN RH 91A/93, 36/98, 32/01 i 96/03, Odluke o općim uvjetima za davanje odobrenja domaćoj osobi da drži devize na računu u inozemstvu (NN RH 115/93, 17/02 i 10/03), Odluke za izdavanje odobrenja za otvaranje deviznog računa u inozemstvu (NN RH 111/03), Odluke o uvjetima i načinu obavljanja platnog prometa s inozemstvom (NN RH 99/93, 97/94, 2/96, 7/96, 146/03) imalo otvoren račun u inozemstvu. Kupci navedeni po računima 703/02, 11/03, 41/03, 18/03, 19/03, 20/03, 21/03, 44/03, 45/03 i 87/03 prema podacima dostavljenim od ministarstva predmete leasinga nikada nisu registrirali na svoje ime (listovi 318-321, 630).

Kupac naveden po računu 10/03 S. D. predmet leasinga registrirao je na svoje ime 06. veljače 2003. godine temeljem Ugovora o kupnji od prodavatelja P. G. (list 467) spisa, a ne temeljem računa TD S. d.o.o. od 12. veljače 2003. godine. Kupac naveden po računu 46/03 vozilo je registrirao na svoje ime dana 24.07.2003. godine i isto mu je oduzeto dana 16.12.2005. godine u ovršnom postupku ovrhovoditelja H. S. K. – u. M. G., a vozilo je prema iskazu kupca kupio od TD M. B. (list 445-446 spisa). Dva vozila i to vozila navedena po računu 703/02 u vrijeme ispostavljanja računa kupcima, kao i nakon tog vremena bila su registrirana na TD S. d.o.o., odnosno radi se o vozilima evidentiranim kao osnovno sredstvo TD S. d.o.o. , a ne kao vozilo na zalihi.

Prema Knjizi izlaznih računa TD S. ( list 221 spisa) za mjesec siječanj 2003. godine proizlazi da je društvo pod brojevima 011/03, 010/03, 018/03, 019/03, 020/03 i 021/03 evidentiralo u poslovnim knjigama ispostavljene račune drugim kupcima a ne kupcima navedenim po računima koji su predmetom ovoga postupka.Uvidom u promet dostavljen od strane M. banke d.d. može se zaključiti da su računi pod brojevima 703/02, 41/03, 87/03 plaćeni od strane drugih kupaca a ne kupcima navedenim po računima koji su predmetom ovoga postupka. Računi ne sadrže podatke propisane čl.

15. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN RH 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00) i čl.

3. Zakona o računovodstvu (NN RH 90/92).Na osnovu opisanih činjenica se može zaključiti da do isporuke predmeta leasinga kupcima navedenim po računima nije došlo i da se radi o „fiktivnim“ računima koje ne prate poslovni događaj i koji nisu vjerodostojna isprava s računovodstvenog aspekta, odnosno da TD S. d.o.o. u poslovnim knjigama nije, niti je moglo evidentirati (jer do isporuke nije došlo) izlazne račune navedene pod točkom 2) a-f a na zalihi nije niti je moglo evidentirati predmete leasinga po računima dobavljača (jer su dobavljači račune ispostavljali na kupce).

Po svakom je od sklopljenih Ugovora o leasingu koji su predmetom ovog postupka navedeno da je isporučitelj predmete leasinga TD S. d.o.o., a uz svaki se od sklopljenih Ugovora o leasingu nalazi Potvrda o uplati učešća od strane korisnika leasinga isporučitelju koja ni jedna nema navedeni datum, a iz kojih proizlazi da bi korisnici leasinga TD S. d.o.o. uplatili učešća za predmete leasinga i to u ukupnom iznosu od 48.849,00 EUR. Kako TD S. d.o.o. nije dostavilo traženu dokumentaciju iz koje bi se nedvojbeno moglo utvrditi da li su korisnici leasinga izvršili uplate učešća (izvode sa računa, uplatnice, potvrde i sl.) to je za potrebe izrade nalaza od M. banke d.d. zatražen promet po računu TD „S. d.o.o. za 2002. i 2003. godinu.Po računu TD S. d.o.o. u M. banci d.d. nisu evidentirane uplate izvršene po korisnicima leasinga na ime učešća, osim u odnosu na korisnika leasinga M.

B. vl. S. K. koji je dana 04.02.2003. godine izvršila dvije uplate i to u iznosu od 35.380,00 kn i u iznosu od 62.220,00 kn, ukupno 97.600,00 kn, a koje se uplate odnose na račune koje je TD S. d.o.o. ispostavilo 2002. godine odnosno koji nisu u vezi sa računima koji su predmetom ovog postupka. Kako na račun TD S. d.o.o. u inkriminiranom razdoblju nisu izvršene uplate kupaca pravnih osoba na ime učešća, ni uplate utrška za kupce fizičke osobe po TD S. d.o.o., a potvrde o plaćenom učešću ne sadrže podatke o vremenu nastanka poslovnog događaja kako to propisuje čl.

3. Zakona o računovodstvu može se zaključiti da se radi o potvrdama koje se s računovodstvenog aspekta ne mogu smatrati vjerodostojnom ispravom. H. S. K. – u. M. G., J. na račun TD S. d.o.o. otvoren u R. A. uplatilo je financirani dio kupovne cijene ukupno u iznosu od 233.097,00 EUR-a za svakog od navedenih korisnika leasinga. Primljena novčana sredstva na račun odgovorne osobe za poslovanje TD S. d.o.o. podizale su s računa u gotovini a daljnje postupanje s podignutom gotovinom nije moguće utvrditi. U pojašnjenju nalaza i mišljenja navodi da je dokumentaciju H.

S. K. u. m. l. dobila od punomoćnika odvjetničkog ureda H. & K. u fotokopijama i kako prati poslovne događaje istu nije dovela u sumnju, smatra je vjerodostojnom te ju je koristila za izradu nalaza i mišljenja. TD „S.“ nije dostavilo traženu dokumentaciju navodeći da ju je zagubilo ili zabunom uništilo sa dokumentacijom koja je u zastari, međutim tu je dokumentaciju društvo bilo dužno sukladno Zakonu o računovodstvu čuvati 10 godina odnosno do 2012. godine i 2013. godine.Iznose učešća društvo je sukladno blagajničkom poslovanju moglo naplaćivati u gotovini u blagajnu ali je primljena učešća bilo dužno slijedećeg radnog dana položiti na račun društva.

Po analizi prometa po računu društva koje je na traženje dostavila M. banka može se zaključiti da društvo iznose učešća na račun nije položilo. Blagajnički maksimum u inkriminiranom razdoblju iznosio je 5.000,00 kuna.

Sud je vještački nalaz i mišljenje u cijelosti usvojio ocjenjujući da je stinit i vjerodostojan budući je izrađen po pravilima struke i utemeljen na knjigovodstvenoj dokumentaciji i uvjerljivo obrazložen.

Nalazom vještakinje je potvrđeno priznanje optuženika da su inkriminirani računi i potvrde o plaćenom učešću i preuzimanju vozila nevjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija odnosno neistinite poslovne isprave.

Sudski grafološki vještak M. K. u nalazu i mišljenju ( list 803) navodi da su potpisi koji se nalaze uz otiske štambilja tvrtke S. d.o.o. P. na računima, navedene tvrtke, brojeva: 703/02 (list 338 spisa), 011/03 (408), 047/03 (416), 046 (424), 010/03 (452), 041/03 (470), 005/03 (487), 018/03 (495), 019/03 (500), 020/03 (506), 021/03 (511), 044/03 (560), 045/03 (581), 060/03 (589), 066/03 (599), 067/03 (605), 087/03 (list 640 spisa) napisani su vrlo vjerojatno – gotovo sigurno rukom G. S. Potpisi, koji se nalaze na potvrdi o preuzimanju te potvrdi H. S. K. u. M. G., G., a odnose se na ugovore o leasingu broja: 193050012 (listovi 340 i 341 spisa), s napisani su, vrlo vjerojatno – gotovo sigurno rukom G. R. G. R. je mogući (vjerojatni) skripter potpisa, koji se nalaze na potvrdi o preuzimanju te potvrdi H. S. K. u. M. G., G., a odnose se na ugovore o leasingu broja 221090022 (listovi 409 i 410 spisa). M. (L.) Ž. iz Č. je mogući (vjerojatni) skripter potpisa na potvrdama i o preuzimanju te potvrdama H. S. K. u. M. G., G., a odnose se na ugovore o leasingu brojeva 221090041 (425 i 426), 221870012 (453 i 454), 207330022 (488 i 489), 207330042 (496 i 497), 207330052 (501 i 502), 207330062 (507 i 508), 534990012 (561 i 562), 234990052 (594 i 595).

Sud je nalaz ovoga vještaka u cijelosti usvojio ocijenivši da je objektivan a izrađen u skladu s pravilima struke.

Nesporno je dakle slijedom rezultata grafološkog vještačenja da su optuženi i S. G. te Ž. L. potpisivali predmetnu poslovnu dokumentaciju za društvo S. d.o.o. Nedvojbeno je slijedom svega prije navedenog da je optuženi neistinite poslovne isprave uporabio kao istinite, pri čemu po mišljenju suda a imajući u vidu kavlifikaciju kaznenog djela, nije od značaja tko ih je sačinio i ovjerio potpisom i štambiljom društva, dali L. ili S. G., budući je optuženi znao da su neistinite i da će se kao takve uporabiti u poslovanju.

Iz priznanja optuženog, da nije imao osnovna sredstva za poslovanje društva koje se trebalo baviti međunarodnim transportom otišao je u A. i putem H. L. S. uzeo 5 voznih jedinica a A. R., prokurist H. L. S. mu predložio da njihovu kuću preporuči drugima i zamolio da se aktivnije uključi i propagira H. L. ponudivši mu povoljnije uvjete financiranja vozila za S. d.o.o., se nameće logičan i životan zaključak, obzirom da je optuženi osnovao trgovačko društvo te bio stariji i iskusniji u poslu, da su mu bile poznate sve činjenice o sklapanju inkriminiranih ugovora o lizingu te da je aktivno sudjelovao u sklapanju ugovora a prema usmenom dogovoru sa zaposlenicima oštećenog.

To potvrđuju i iskazi svjedoka D. B., D. S. i S. V. koji suglasno navode da im je optuženi objašnjavao način i uvjete sklapanja ugovora o lizingu, zatim ih je upućivao na Ž. L. Navedena zaposlenica S. d.o.o. je obavljala samo formalni dio posla- popunjavala obrasce ugovora o leasingu i drugu potrebnu dokumentaciju, zasigurno i logično uz pristanak optuženog koji je u svrhu suradnje s oštećenim dozvolio da se na programimi oštećenog instaliraju na računalo S. d.o.o.

Činjenica da je optuženi po punomoći oštećenog solemnizirao ugovore kod javnog bilježnika u Č. potvrđuje zaključak suda da je optuženi bio za oštećenog osoba od povjerenja jer su tek nakon solemnizacije dokumentaciju preuzimali zaposlenici oštećenika a što podredno znači da ju je prethodno trebalo provjeriti.

Kako optuženi priznaje da je jedan od uvjeta oštećenog da društvo S. d.o.o. dobije vozila na lizing bio da S. ima otvoren račun u banci u G. na koji je oštećeni doznačivao sredstva po ugovorima, deviznom doznakom u EUR-ima a on i njegov sin S., kao ovlaštenici na račun podizali novac i predavali ga korisniku lizinga to je sasvim nesporno sudjelovanje optuženog u svim segmentima zaključenja ugovora o lizingu.

Potonje potvrđuje i priznanje optuženog da je F. F., zastupnik oštećenog , je znao da su spomenute potvrde fiktivne tj. da nije plaćeno učešće i da nije isporučeno vozilo u trenutku kada je korisnik lizinga potpisao ove potvrde jer ga je uputio da u slučaju kad stranka nema novac za učešće, iznos fakture treba uvećati za učešće a i instalirani program nije drugačije prihvaćao obrazac.

Obrana da je sve učinjeno na zamolbu F. optuženog ne može ekskulpirati od krivnje za kazneno djelo tim više što priznaje “da se u to vrijeme nije zamarao niti ga je zanimao temeljem čega lizing doznačuje novac na žiro-račun S. u G., motiv da pomogne F. F. u poslovima oštećenog je bila činjenica da je za lizing kojega je korisnik bio S. d.o.o. imao manju kamatu”, dakle bio je motiviran isključivo financijskim interesom svoga društva a svjestan da se radi o neistinitim poslovnim ispravama.

Temeljem dokumentacije koju je printala L. po uputi prokuriste oštećenog uz suglasnost optuženog je „H. S. K. u. M. G.“ G. odobravalo leasing aranžmane. Međutim program za dokumentaciju leazinga instalirao je oštećeni, dao upute za rad L., s optuženim dogovorio da se sačinjavaju fiktivni računi i potvrde o plaćenom učešću i preuzimnju vozila, protuzakonito novac doznačivao na račun S. u R. A. te novac za rate lizinga odnosio u gotovini preko granice što upućuje na zaključak da je oštećeni organizirao čitav nezakoniti posao, dapače poticao optuženog dajući financijske povlastice njegovom društvu i zasigurno nije bio u zabludi glede vjerodostojnosti dokumentacije temeljem koje je odobravao lizing pa slijedom toga sud smatra kako nema osnova za dosuđenje imovinsko pravnog zahtjeva oštećenom.

Svjedok F. F. prokurista oštećenog, ispitan zamolbenim putem u R. A. je odgovorio samo na dio postavljenih pitanja pozivajući se na obvezu čuvanja tajne. Navodi da je Ž. L. radila po nalogu optuženog prikupila i sastavila dokumentaciju za provjeru, kupac izabrao auto i stupio u kontakt s posrednikom S. d.o.o koja je organizirala svu potrebnu dokumentaciju za pripremu naloga za leazing a nakon odobrenja ugovora za primopredaju vozila je bila odgovorna S. Sud je od ministarstva R. A. upućen da se protiv F. F. vodi kazneni postupak kod Zemaljskog suda za kaznene predmete u G. „ zbog istog temetskog kompleksa“ u kojem je svjedok dao opsežne podatke za ugovore koje je zaključio s hrvatskim primateljima lizinga i predložio da se izvrši uvid u spise. Procesno sud nije u mogućnosti koristiti kao dokaz iskaz koji je svjedok dao u svojstvu optuženog u kaznenom postupku koji se protiv njega vodi u R. A.

Sve navedeno upućuje da je svjedok neiskreno i neistinito iskazao tereteći isključivo optuženog iako iz dosada utvrđenog proizlazi da je upravo svjedok F. čitavo vrijeme kontaktirao s Ž. L. u vezi dokumentacije za lizing dok činjenica da je S. d.o.o., optuženikovo društvo imalo materijalnu korist od tog posla, a ne L. osobno, govori sama po sebi da je optuženi za sve znao.

Svjedok I. K., javni bilježnik navodi da su prema Pravilniku svi spisi iz 2003. godine su uništeni pa posjeduje dokumentaciju za 2004. godinu, sjeća se da je dobivao uz sporazum o osiguranju na uvid ugovor o lizingu potpisan od strane primatelja lizinga sa posebnim uvjetima ugovora dok ostalu nije dobivao.

Na temelju svega naprijed iznijetog može se osnovano zaključiti i sumirati da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio direktor i odgovorna osoba TD "S." te da je obavljao poslove za H. l. znajući, prema njegovoj obrani, da će leasingi biti odobreni na temelju fiktivne dokumentacije njegovog trgovačkog društva. Optuženik je dozvolio da sva dokumentacija izlazi iz njegovog trgovačkog društva jer je htio pomoći F. F. zanajući da će upravo na temelju te dokumentacije biti isplaćeni novci na račun TD S. koji je novac, a kako je sam priznao u obrani, podizao u G., unosio u R. H. i predavao korisniku leasinga. Optuženika nije nitko prisiljavao na te radnje a motiv za takvo postupanje bio mu je financijski interes njegovog trgovačkog društva. Za istaknuti je kako su sami korisnici leasinga u svojim iskazima naveli kako su o leasingu razgovarali upavo sa optuženikom koji im je objašnjavao postupak, a vezano uz dokumentaciju upućivao ih je na svjedokinju Ž. M. Prema tome fiktivna dokumetacija je uz zahtjeve za sklapanje ugovora o leasinga prilagana upravo po uputi optuženika, pri čemu je po mišljenju suda nebitno da li je tu dokumentaciju za prokuriste H. l. koji su dolazili po istu optuženik pripremao sam ili ga je na njegovo traženje pripremila Ž. M. S timu vezi potrebno se osvrnuti na punomoć kojom je oštećenik ovlastio G. R. da kod javnog bilježnika na području R.H. u njegovo ime i za račun opunomoćitelja koji se pojavljuju u svojstvu založnih vjerovnika i predlagatelja osiguranja, izvrši solemnizaciju sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva i zasnivanjem založnog prava na pokretnoj stvari i zasnivanje založnog prava na nekretninama te da s time u vezi podiže rješenja o zasnivanju založnih prava od nadležnih zemljišno knjižnih odjela općinskih sudova u R.H.

Slijedom svega naprijed izloženog, nema nikakve sumnje da je optuženik u razdoblju od veljače do studenog 2003. godine, u P., kao direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva "S." d.o.o. P., u cilju da većem broju fizičkih i pravnih osoba, navedenih u izreci od a) do e), koje su također navedene i u obrazloženju presude, omogući ishođenje leasing aranžmana u "H. S. K. u. M. G." G., organizirao poslovanje svog trgovačkog društva "S." d.o.o. na način da su se u istom izdavali računi o prodaji vozila odnosno predmeta leasinga od strane TD „S.“ d.o.o., kao i potvrde o njihovu preuzimanju od strane korisnika leasinga i plaćanju učešća, iako je znao da TD „S.“ d.o.o. P. nikada nije imalo niti prodavalo u računima naznačena vozila, kao i da ista nisu preuzimana u TD „S.“ d.o.o. te da za ista nisu plaćana nikakva učešća, a koja dokumentacija je potom uz zahtjeve za sklapanje ugovora o leasingu posredstvom TD „S.“ d.o.o. P. predavana zaposlenicima „H. S. K. u. M. l. G.“ G. koje je na osnovu iste odobravalo leasing aranžmane.

Stoga sud nije prihvatio obranu optuženika i svjedoka S. G., optuženikovog sina, vjerodostojnima, jer nije logično i iz životnog iskustva uvjerljivo da optuženik kao direktor i odgovorna osoba u vlastitoj firmi nije ni na koji način mogao utjecati niti je prikupljao relevantnu dokumentaciju u vezi leasinga, već da je to sve bilo u domeni i organizaciji oštećene leasing kuće, čime bi svjesno sebe izložio eventualnoj nepravilnosti i protuzakonitosti postupanja leasing kuće, dovodeći sebe i firmu u poziciju da prekršajno i kazneno odgovara za postupanje treće osobe, te da je zapravo u cijelom konkretnom slučaju njegova uloga bila čisto tehničke naravi, koja se svodila na dostavljanje navedenih podnesaka na solemnizaciju javnom bilježniku.

Iz navedenog nadalje slijedi zaključak, da je optuženik na opisani inkriminirani način postupao i aktivno sudjelovao u dogovoru sa zaposlenicima oštećene leasing kuće, a što je činio bez ikakve sumnje upravo radi financijskog interesa svog trgovačkog društva.

Slijedom svega navedenog optuženik je ostvario sva subjektivan i objektivan obilježja kaznenog djela iz čl. 312. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 zbog čega ga je proglasio krivim.

Kod odmjeravanja kazne sud je optuženom uzeo u obzir kao olakotnu okolnost raniju neosuđivanost a kao otegotnu okolnost da se radi o produljenom kaznenom djelu, što ukazuje na veći stupanj kriminalne volje i upornost počinitelja te nekritičnost prema protupravnom postupanju, te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine.

Sud je međutim isto tako odlučio prema okrivljeniku primijeniti uvjetnu osudu na način da mu se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, to stoga što je sud uvjerenja da će kod okrivljenika, a imajući u vidu i sve gore navedene olakotne okolnosti i tako određena vrsta prijekora izricanjem kazne bez njena izvršenja, s određenim rokom kušnje omogućiti ostvarenje svrhe kažnjavanja, a posebice da će se i tako primijenjenom uvjetnom osudom u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda počinitelja i ujedno utjecati na njega da ubuduće ne čini takva i slična kaznena djela te da je stoga ista primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i ličnosti okrivljenika.

Sud je uputio oštećenika sa imovinskopravnim zahtjevom na parnicu budući da podaci kaznenog postupka nedaju pouzdanu osnovu ni za potpuno ni za djelomično presuđenje o istome.

Optuženi je obavezan na plaćanje troškova ovog kaznenog postupka u iznosu od 3.000,00 kuna a koji su odmjereni u paušalnom iznosu prema duljini, trajanja i složenosti postupka imajući u vidu imovno stanje optuženog.

Trošak u iznosu od 22.584,28 kn odnosi se na trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 19.109,28 kn, trošak grafološkog vještačenja u iznosu od 3075,00 kn i trošak svjedoka S. V. u iznosu od 400,00 kn.

Trošak u iznosu od 10.312,50 kuna odnosi se na trošak zastupanja oštećenog po punomoćniku, a koji se odnosi na trošak sastavljanja podneska dana 08.05.2012.g. prema Tarifnom broju 1. toč. 5. Tarife u iznosu od 250,00 kuna i od dana 09.05.2013.g. u iznosu od 500,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu dana 10.05.2012.g., 14.05.2012.g., 06.12.2012..g, 07.09.2013.g., 02.09.2014.g., 16.10.2014 i 13.11.2014.g. prema Tbr. 4. toč.1. Tarife za svako ročište 1.000,00 kuna i za ročište 28.11.2011.g. 500,00 kuna Tbr. 4. toč. 1. Tarife u visini od 50% , te PDV od 25 % u iznosu od 2.062,50 kuna.

Čakovec, 24. svibnja 2017.

Zapisničarka:

Sudac:

Ljiljana Knežević

Miroslav Kedmenec

Pouka o pravu na žalbu: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa ove presude, pismeno kod ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, a po kojoj žalbi rješava nadležni županijski sud. Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenopravnoj sankciji.

O tom obavijest:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu na broj K-DO-108/07

2. Optuženi R. G., P.

3. Branitelj Z. R., odvjetnik iz P.

4. Oštećeni po punomoćniku OD H., K. i partneri, Z.