II Kž-1/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 1/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 218. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženih R. T. i H. M. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 8. prosinca 2011., broj K-9/11, o produljenju pritvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 4. siječnja 2012.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog H. M., preinačuje se pobijano rješenje te se pritvor protiv tog optuženika produljuje samo iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku.

II. U ostalom dijelu žalba optuženog H. M. i u cijelosti žalba optuženog R. T. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude, kojom je optuženi S. B., uz opoziv uvjetnih osuda iz ranijih presuda, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) godina, optuženi R. T. na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 4 (četiri) mjeseca, a optuženi H. M. na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine, zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojništvo iz članka 218. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), a optuženi L. R. na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine zbog kaznenog djela protiv imovine – pomaganjem u razbojništvu iz članka 218. stavak 1. u svezi s člankom 38. KZ, produljen je pritvor protiv optuženog S. B. iz osnove u članku 102. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97), protiv optuženog H. M. iz osnova u članku 102. stavak 1. točke 1. i 3. ZKP/97, te protiv optuženog R. T. iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP/97, dok je protiv optuženog L. R. pritvor ukinut.

II Kž 1/12-4

Protiv rješenja žalbu je podnio optuženi R. T. po branitelju D. T., odvjetniku iz S., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i optuženi H. M. po branitelju M. M., odvjetniku iz S., s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje te optuženiku odredi neka od mjera opreza.

Žalba optuženog H. M. je djelomično osnovana, dok žalba optuženog R. T. nije osnovana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske osnovano je i zakonito produljen pritvor protiv optuženog R. T. iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP/97, dok je pritvor protiv optuženog H. M. trebalo produljiti samo iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 1. ZKP/97.

Osnovana sumnja da su optuženici počinili kaznena djela proizlazi iz nepravomoćne presude koja se temelji na provedenim dokazima, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 102. stavak 1. ZKP/97 za daljnju primjenu mjere pritvora protiv navedenih optuženika.

U odnosu na optuženog R. T.:

Osnovano je prvostupanjski sud produljio pritvor optuženiku iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP/97, budući da je do sada pravomoćno osuđivan u četiri navrata, od čega jednom zbog istovrsnog kaznenog djela, nezaposlen je i bez imovine, što i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Žalbenim navodima da optuženik prima invalidsku mirovinu nije dovedena u pitanje osnovanost pobijanog rješenja, budući da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je optuženik ovisnik o opojnim drogama, pa mu iznos koji prima na ime invalidske mirovine nije dostatan za podmirenje osnovnih životnih potreba i nabavu opojne droge. Činjenica da živi s roditeljima također nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja jer je i u vrijeme počinjenja kaznenog djela živio s roditeljima i unatoč tome počinio kazneno djelo. Isto tako daljnji navod da je u pritvoru prestao s konzumacijom opojne droge ne utječe na opstojnost pritvorske mjere iz članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP/97, jer je ovisnost samo jedna od više konkretnih okolnosti zbog kojih je protiv njega opravdano daljnje produljenje pritvora zbog otklanjanja realne i predvidive opasnosti od ponavljanja djela.

U odnosu na optuženog H. M.:

U pravu je žalitelj kada navodi da u odnosu na njega nema uvjeta za produljenje pritvora iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP/97. Naime, iz izvoda iz kaznene evidencije proizlazi uz izostanak drugih konkretnih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će nastaviti s činjenjem kaznenih djela, nije dovoljna za produljenje pritvora po navedenoj osnovi.

No, u odnosu na ovog optuženika i nadalje postoje razlozi za produljenje pritvora po osnovi iz članka 102. stavak 1. točka 1. ZKP/97, budući da je državljanin Bosne i Hercegovine, s prebivalištem i boravištem u Bosni i Hercegovini, tako da ga za područje

II Kž 1/12-4

Republike Hrvatske ništa trajnije ne veže, koje okolnosti i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upućuju na opasnost da bi optuženik eventualnim puštanjem na slobodu mogao pobjeći i time onemogućiti dovršetak ovog kaznenog postupka.

Optuženi H. M. žalbenim navodima nije doveo u pitanje osnovanost pobijanog rješenja u odnosu na produljenje pritvora iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 1. ZKP/97, a mjerama opreza iz članka 90. ZKP/97 se ne bi mogla ostvariti u odnosu na optuženika ista svrha kao i mjerom pritvora, s obzirom na navedene okolnosti koje i dalje opravdavaju primjenu mjere pritvora protiv njega zbog otklanjanja opasnosti od bijega.

Slijedom svega navedenog, a budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP/97 nije utvrđeno ni da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP/97 riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 4. prosinca 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Štampar Stipić, v.r.

Ana Garačić, v.r.