Gž-3084/2015-1 · Županijski sud u Splitu

Gž-3084/15

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Andrei Boras– Ivanišević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz M., protiv tuženika G. d.o.o. Z.,– u stečaju, zastupan po pun J. Ć. odvj. u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Psp-393/15 od 24. lipnja 2015. godine, dana 25. studenog 2015. godine,

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Psp-393/15 od 24. lipnja 2015. godine.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijena je preinaka tužbe isticanjem daljnjeg tužbenog zahtjeva radi isplate s osnova naknade štete (točka I. izreke) te je obustavljen postupak u ovoj pravnoj stvari (točka II. izreke).

Protiv ovog rješenja žali se tužitelj pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio preinaku tužbe isticanjem uz već postavljeni zahtjev za smetanjem posjeda motornog broda „G. I.“, podneskom tužitelja od 7. travnja 2009. godine i zahtjeva za naknadu štete u visini od 50% ugovorene cijene predmetnog broda držeći kako s obzirom na narav predmeta spora nije bilo mjesta kumulaciji tužbenih zahtjeva iz drugih pravnih osnova.

Neosnovano žalitelj žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ukazujući na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja jer je u konkretnom slučaju tužba u ovoj pravnoj stvari zaprimljena dana 28. lipnja 2000. godine radi smetanja posjeda broda uz prijedlog za određivanje privremene mjere, pa bi isticanje novog zahtjeva iz druge pravne osnove nedvojbeno bilo protivno načelu ekonomičnosti i svrsi shodnosti na način kako to ima u vidu odredba članka 190. stavka 2. ZPP-a.

S druge strane, u odnosu na odluku suda kojom se obustavlja postupak u ovoj pravnoj stvari za uputiti je na odredbu čl. 215. b ZPP-a prema kojoj se postupak obustavlja kad umre ili prestane postojati stranka u postupku o pravima koja ne prelaze na njezine nasljednike, odnosno pravne slijednike.

Naime, iz stanja spisa je razvidno da je:

- tužitelj je dana 26.lipnja 2000. god., podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika, radi smetanja posjeda motornog broda G. I. luka upisa S.;

- da je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu posl. br. XLIII-P-6375/00 od 04.travnja 2006.god., isti sud se je oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnje postupanje;

- da je pravomoćnim rješenjem ovog suda posl. br. Psp-501/11 od 20.lipnja 2013.god., utvrđen je prekid postupka zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom G. d.o.o. Z.;

- da je dana 12.lipnja 2014. god., zaprimljen podnesak pun. tuženika u kojem izvješćuje sud da je temeljem priloženog rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. 3 St- 196/2012-209 od 21. veljače 2014. god., obustavljen i zaključen stečajni postupka nad tuženikom, te da je tuženik temeljem priloženog rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-14/9412-1 od 10.travnja 2014.god., brisan iz sudskog registra.

Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, imajući u vidu predmet spora, kod nedvojbenog izostanka pravnog sljedništva tuženika kao pravne osobe, koji je brisanjem iz sudskog registra prestao postojati, suprotno žalbenim navodima, ostvarene su pretpostavke za obustavu postupka u primjeni odredbe članka 215. b ZPP-a.

U konkretnom predmetu tuženik je pravna osoba, a prema članka 4. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 11/93, 34/99, 121/99, 52/01, 11/03) trgovačko društvo gubi svojstvo pravne osobe brisanjem tog društva iz sudskog registra, pa utoliko tuženik koji je brisan iz sudskog registra prestaje postojati . U smislu citirane odredbe pravna osoba stječe pravnu osobnost, pa tako i stranačku sposobnost svojim upisom u sudski registar, a tu osobnost i sposobnost gubi svojim brisanjem iz sudskog registra.

Do obustave postupka pak dolazi ako stranka umre ili prestane postojati, a radi se o postupku o pravima koja ne prelaze na njezine nasljednike odnosno pravne slijednike (čl.215.b.) pri tom rješenje o obustavi postupka je deklaratorne prirode jer do obustave dolazi po sili zakona, a u slučaju da pravna osoba nema pravnog slijednika, sud je dužan, na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti, rješenje o obustavi postupka dostaviti državnom odvjetništvu (čl.215.b/4), time da u pogledu rokova za poduzimanje radnji te prava stranaka i suda da ih poduzimaju na odgovarajući način se primjenjuju pravila o prekidu postupka (čl.215.b/5).

U konkretnom slučaju predmet tužbenog zahtjeva jest neprenosiva tražbina budući tužitelj ne tvrdi niti dokazuje sljedništvo prava na posjed u odnosu na predmet posjedovne zaštite, čime su ispunjene pretpostavke za obustavu postupka u smislu odredbe članka 215.b ZPP-a. Naime, u sporovima o strogo osobnim pravima, u kojima se dvostranački procesnopravni odnos zbog nemogućnosti sukcesije pretvorio u jednostranački postupak, nije moguće nastaviti (dakle prekid postupka nije adekvatno rješenje). Stoga je u hrvatsko parnično procesno pravo uveden novi institut obustave postupka.

Slijedom naprijed izloženog, primjenom članka 380. točke 2. ZPP-a žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Splitu, 25. studenog 2015. godine

Sudac

Andrea Boras-Ivanišević