Rev-199/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 199/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja V. d.d. V., protiv tuženika Grada Vinkovci, V., zastupan po S. Č., dipl. iur., generalnom punomoćniku, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, broj Gž-1215/08-3 od 24. studenoga 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj P-1169/07 od 21. siječnja 2008., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuju presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj P-1169/07 od 21. siječnja 2008. i presuda Županijskog suda u Vukovaru, broj Gž- 1215/08-3 od 24. studenoga 2010. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik vrati iznos od 300.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17. travnja 2004. do isplate, kao i naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.900,00 kn.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 300.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 17. travnja 2004. do isplate te mu naknaditi parnični trošak od 6.900,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude, reviziju je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa 300.000,00 kn koji je uplatio tuženiku kao jamčevinu prilikom sudjelovanja na natječaju za prodaju nekretnina od 15. ožujka 2007. Na tom je natječaju tužiteljeva ponuda od 5.200.000,00 kn odabrana kao najpovoljnija, te je u skladu s odlukom o najpovoljnijem ponuđaču tuženik pozvao tužitelja da u roku od osam dana sklope ugovor o kupoprodaji, što je tužitelj odbio jer tuženik nije pristao da cijenu plati u ratama.

Nižestupanjski su sudovi zaključili da je za razrješenje ovog spora relevantna činjenica što navedenim natječajem nije određen rok u kojem je najpovoljniji ponuditelj dužan izvršiti uplatu ponuđenog iznosa, te su usvojili tužbeni zahtjev tužitelja za povratom uplaćene jamčevine.

Točkom XI predmetnog natječaja, određeno je da je najpovoljniji ponuditelj dužan u roku osam dana od dana dostave odluke o najpovoljnijem ponuditelju s Gradom Vinkovcima sklopiti ugovor, te ako to ne učini u navedenom roku, smatrat će se da je odustao pa nema pravo na povrat jamčevine.

Između stranaka je sporno treba li smatrati da je tužitelj odustao od sklapanja ugovora ili se zbog ne postizanje dogovora oko načina plaćanja, predmetna situacija ne može gledati kao tuženikov odustanak od sklapanja ugovora.

Kao što je naznačeno, nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelj nije odustao od sklapanja ugovora jer natječajem nije bio određen rok plaćanja, pa se zbog nepostizanja dogovora oko roka plaćanja, ne može smatrati da je tužitelj odustao od sklapanja ugovora.

Tuženik to revizijom osporava, ističući da je zaključkom poglavarstva od 30. travnja 2007. pozvao tužitelja da isplatu kupovnine izvrši u roku od 90 dana od dana potpisivanja kupoprodajnog ugovora (i od tog trenutka može odmah preuzeti nekretninu), pri čemu je odbio prijedlog tužitelja koji je uvjetovao isplatu u roku od 2 godine. S tim u vezi, nadalje ističe da je tužitelj isto tako mogao dati najbolju ponudu pa potom isplatu kupovnine uvjetovati rokom od narednih 20 godina.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda, osnovano revident osporava zaključak nižestupanjskih sudova.

Naime, neovisno što u samom natječaju nije bio naznačen i rok u kojem je najpovoljniji ponuđač dužan isplatiti cijenu za ponuđenu nekretninu, tužitelj se ne može na to pozivati kao razlog za odbijanje sklapanja ugovora o kupoprodaji. Upravo zbog toga što postoje pravila propisana za situaciju kad rok plaćanja nije određen.

U tom smislu, prema čl. 173. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - u daljnjem tekstu: ZOO), ako rok nije određen ugovorom niti zakonom, rok dospijeća se gleda prema svrsi posla a ako se ne može uzeti utvrditi postizanje neke određene svrhe, u obzir se uzima narav obveze. Svrha ovog posla je kupoprodaja nekretnine, odnosno predaja nekretnine u posjed kupcu te isplata cijene prodavatelju, što znači da bi u pravilnu dospijeće isplate bilo u trenutku predaje nekretnine u posjed. Tako je uostalom propisano i odredbom čl. 438. st. 2. ZOO-a, a prema kojoj u nedostatku ugovorne odredbe ili drukčijih običaja plaćanje se obavlja u trenutku i u mjestu u kojem se obavlja predaja stvari.

Budući da je tužitelj iz natječaja i prijedloga ugovora vidio da će mu tuženik predmetnu nekretninu predati odmah po isplati cijene, to se ne može pozivati na činjenicu da u natječaju nije bio određen rok plaćanja niti u tom smislu postavljati daljnje uvjete.

Upravo zbog navedenog, pravilno revident ističe da je tužitelj odustao od sklapanja ugovora pa da u skladu s toč. XI natječaja nema pravo na povrat jamčevine.

Stoga uzevši u obzir navedeno, odnosno zaključak da je tužitelj odustao od sklapanja ugovora i da stoga prema toč. XI natječaja nema pravo na povrat jamčevine, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a, preinačiti pobijanu presudu.

U Zagrebu, 2. travnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.