Gž Ovr-308/2025-2 · Županijski sud u Varaždinu



Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-308/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE, javne ustanove, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305 zastupanog po punomoćniku Josipu Madirazzi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Madirazza i partneri d.o.o. u Zagrebu protiv ovršenika ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi ovrhe općenito na imovini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovrv- 1634/2016 od 9. svibnja 2017., dana 14. srpnja 2025.

r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kojom pobija rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovrv-1634/2016 od 9. svibnja 2017. u dijelu kojim mu nije dosuđen trošak u iznosu od 26,54 EUR-a/200,00 kn.

II. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovrv-1634/2016 od 9. svibnja 2017. kojim je naloženo ovršeniku platiti ovrhovoditelju glavnicu u iznosu od 480,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose opisane u izreci prvostupanjskog rješenja i naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 312,50 kn/41,48 EUR-a ostaje neizmijenjeno.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijano rješenje, koje je izdano sukladno odredbi čl. 41. st. 4. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, dalje: OZ), prvostupanjski sud je, sukladno prijedlogu ovrhovoditelja od 13. prosinca 2013., donio na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ovrhovoditelja, te je istim naložio ovršeniku da u roku od 8 dana isplati ovrhovoditelju iznos od 480,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose opisane u izreci, te da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 312,50 kn.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ovrhovoditelj u odluci o trošku, odnosno sadržajno u dijelu kojim mu nije dosuđen trošak sudskih pristojbi u iznosu od 200,00 kn zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 14. st. 4. OZ-a jer mu nije dosudio trošak sudskih pristojbi, a radi se o troškovima koji su bili potrebni za ovrhu obzirom da je čl. 2. i 32. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 74/1995, 57/1996, 137/2002, 125/2011, 112/2012, 157/2013 i 110/2015) propisana obveza plaćanja sudske pristojbe u ovršnim postupcima, dok je u Tbr. 1. st. 2. Tarife o sudskim pristojbama propisana obveza plaćanja sudske pristojbe na prijedlog i rješenje o ovrsi prema vrijednosti predmeta spora. Navodi da je u ovršnom prijedlogu, osim zahtjeva za stvarno nastalim troškovima, istaknut u skladu s čl. 14. st. 8. i 9. i čl. 41. st. 2. i 3. OZ-a i zahtjev za predvidivim troškovima, o kojem prvostupanjski sud nije pravilno odlučio jer je propustio posebno naznačiti predvidive troškove. Predlaže drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu i preinači pobijano rješenje na način da naloži ovršeniku da mu naknadi trošak sudskih pristojbi u iznosu od 200,00 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je povodom žalbe ovrhovoditelja podnesene 22. svibnja 2017. dostavljen ovom sudu 11. srpnja 2025.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije sporno da su sudske pristojbe trošak koji je potreban za ovrhu, te je ovršenik dužan taj trošak naknaditi ovrhovoditelju ukoliko sud usvoji prijedlog za ovrhu i donese rješenje o ovrsi, no međutim, da bi prvostupanjski sud mogao odlučiti o troškovima, ovrhovoditelj je u smislu odredbe čl. 14. st. 8. OZ-a dužan u ovršnom prijedlogu posebno navesti za koje nastale troškove zahtijeva naknadu i njihov ukupni obračun. Kako je ovaj sud pregledom prvostupanjskog spisa utvrdio da ovrhovoditelj trošak sudskih pristojbi nije određeno zatražio kako to nalaže odredba čl. 14. st. 8. Oz-a, to mu pravilno prvostupanjski sud nije priznao trošak sudskih pristojbi, pa su stoga neosnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima osporava pravilnost primjene materijalnog prava u dijelu kojim mu nije priznat trošak sudskih pristojbi.

7. Iako je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju propustio posebno naznačiti predvidive troškove, taj propust nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je odlučeno o nastalim troškovima ovrhe, jer ovrhovoditelj te troškove, ukoliko dođe do izvansudske ovrhe, može zahtijevati kao trošak izvansudske ovrhe.

8. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovrhovoditelja odbiti u dijelu kojim mu nije dosuđena naknada troškova sudske pristojbe u iznosu od 26,54 EUR-a/200,00 kn.

9. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

10. U nepobijanom dijelu kojim je naloženo ovršeniku platiti ovrhovoditelju glavnicu u iznosu od 480,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose opisane u izreci prvostupanjskog rješenja, kao i naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 312,50 kn/41,48 EUR-a, prvostupanjsko rješenje nije bilo ispitivano u žalbenom postupku, pa ostaje neizmijenjeno.

U Varaždinu, 14. srpnja 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović