Rev-1860/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1860/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Augusta Husinca, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, zastupanog po Javnom pravobraniteljstvu Grada Zagreba, protiv tuženih S. i D.D., oboje iz Z., radi utvrđenja, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 14. prosinca 1994.g. br. Gž 8976/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 1992.g. br. P 55/92, u sjednici održanoj dana 16. studenog 1994.g.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija, preinačuju presude Okružnog suda u Zagrebu (sada Županijski sud Grada Zagreba) od 14. prosinca 1994.g. br. Gž 8976/93 i Općinskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 1992.g. br. P 55/92, te sudi:

Utvrđuje se da usmena oporuka pok. W.Z. proglašena u predmetu Općinskog suda u Zagrebu br. O 3994/85 na ročištu dana 8.X.1985.g. na temelju koje bi tuženi D.S. i D.D. postali nasljednici, nije pravno valjana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja ispravljena rješenjem od 3. ožujka 1993.g. br. P 55/92 istog suda, kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom citiran u izreci ove presude.

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se revizija prihvati i pobijanu presudu preinači.

Tuženi u odgovoru na reviziju pobijaju navode revizije i predlažu da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija je osnovana.

Odredbom čl. 78. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71 i 47/78) je propisano, da oporučitelj može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva sjedoka, samo ako uslijed izuzetnih prilika nije u mogućnosti da napravi pismenu oporuku.

Sud drugog stupnja prihvatio je činjenično stanje suda prvog stupnja, koje se sastoji u slijedećem:

Oporučiteljica Z.W. u svom stanu dana 24.VI.1985.g. izjavila je spornu usmenu oporuku, jer se loše osjećala. Poslije četiri dana, tj. 28.VI.1985.g. umrla je od infarkta (obdukcijom je utvrđeno da se radi o svježem infarktu miokarda). Oko 10 godina živjela je sama, bolovala je od III. mjeseca 1977.g. kao srčani bolesnik, te od staračke gluhoće i slijepoće, tj. slabije je vidjela i čula. Kada su joj došli u stan svjedoci navedene oporuke B.J. i S.D. izjavila je da se loše osjeća, bilo je sparno i da želi svoju imovinu ostaviti tuženima jer su joj oni prijatelji. Tužiteljica je bila obrazovana osoba, i posjećivali su je susjedi (ud. odvjetnika, ranije suca).

Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi nižeg stupnja pogrešno su zaključili da su postojale izuzetne prilike u momentu davanja usmene oporuke koje su spriječile oporučiteljicu da sastavi pismenu oporuku pred dva svjedoka. Naime, stanje bolesti u momentu davanja usmene oporuke trebalo je biti takvo da je spriječilo oporučiteljicu da sastavi pismenu oporuku budući da je ona bila pismena osoba, dok bolest bez tih izuzetnih prilika ne daje mogućnost da se prizna pravno valjanom usmena oporuka. Dakle, oporučiteljica je mogla zamoliti prisutne svjedoke da se u smislu odredbe čl. 69. Zakona o nasljeđivanju sastavi pismena oporuka ili da pozovu susjede ako oni to ne žele, da se na pismenoj oporuci pred dva sjedoka potpiše i izjavi svoju posljednju volju i za takvo njezino ponašanje nije bilo zapreke ni u pogledu subjektivnih ni u pogledu objektivnih okolnosti. Okolnost što je tužiteljica umrla poslije četiri dana ne daju stanju njezine bolesti takve iznimne prilike.

Stoga su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tužitelja odbili s tužbenim zahtjevom, već je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku, koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 53/91 i 91/92) valjalo je prihvatiti reviziju i presuditi kao u izreci ove odluke primjenom odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 16. studeni 1994.g.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.