I Kž-683/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 683/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Horvatinović Ružice kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. O.M. zbog kriv. djela iz čl. 40. st. 1. KZRH u vezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 27. svibnja 1993. br. K 101/93, u sjednici održanoj 21. listopada 1993., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.O.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba okr. O.M. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Uvodno navedenim rješenjem Okružni je sud u Zagrebu izrekao okrivljenom O.M. na temelju čl. 58. st. 1. OKZRH sigurnosnu mjeru obvezatnog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi zbog toga što je u stanju neuračunljivosti počinio kriv. djelo teške tjelesne povrede u pokušaju iz čl. 40. st. 1. KZRH u vezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu okrivljenik putem branitelja odvjetnice M.N. iz Z. i predložio da se ono preinači tako da se sigurnosna mjera obvezatnog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi zamijeni sigurnosnom mjerom obvezatnog psihijatrijskog liječenja na slobodi iz čl. 59. OKZRH.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razmatranja predmeta, predlaže da se žalba okrivljenika kao neosnovana odbije.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj osporava, kako pobijanim rješenjem utvrđenu činjenicu da je okrivljenik potencijalno opasna osoba za okolinu, tako i potrebu da se ta opasnost, ako i postoji, otklanja izrečenom sigurnosnom mjerom, jer smatra da bi i mjera obvezatnog psihijatrijskog liječenja na slobodi bila adekvatna.

Činjenicu da je okrivljenik osoba opasna za okolinu utvrdio je sud prvog stupnja na temelju mišljenja liječnika vještaka psihijatra, koji smatra da prijeti opasnost od ponavljanja antisocijalnog ponašanja okrivljenika stoga što je on duševno bolesna osoba koja nije bila liječena (zapušteni oblik epilepsije) pa zbog toga, kao i postojanja alkoholizma, smatra da okrivljenik naizgled beznačajan povodom može i u budućnosti reagirati nekontrolirano i agresivno. Kako je to mišljenje kvalificiranog sudskog vještaka specijalizirane ustanove - Centra za forenzičku psihijatriju - bazirano na medicinskoj dokumentaciji i rezultatima promatranja okrivljenika, ne treba dvojiti da je utemeljeno na pravilima struke i zato točno, pa ga je sud s pravom prihvatio.

Isto je tako sud prvog stupnja s pravom prihvatio mišljenje istog vještaka da je za otklanjanje okrivljenikove opasnosti potrebno izreći mjeru sigurnosti liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, a zbog potrebe kontinuirane antiepileptičke terapije, koju okrivljenik kao nepouzdana osoba i karakterno izmijenjena osoba sam ne bi mogao uzimati, zbog čega nije moguće takvu terapiju kvalitetno provoditi ambulantno. Okolnost o kojoj govori žalitelj, a naime da je okrivljenik ranije redovito liječen u KBC V. od alkoholizma, a što bi po njegovom stanovištu ukazivalo da bi se okrivljenik na slobodi redovito liječio i od epilepsije, nije točna, jer kod okrivljenika alkoholna bolest i dalje postoji, kako je to našao vještak psihijatar, što upravo pokazuje da okrivljenik u liječenju nije ustrajao. Okolnost da liječenje antiepilepticima u razdoblju od godine dana dovodi do smirivanja epileptičkog stanja, a na što također ukazuje žalitelj, još uvijek ne govori u prilog žalbene tvrdnje da bi se okrivljenik sam i bez nadzora, dakle izvan ustanove zatvorenog tipa redovito liječio, jer je prema mišljenju vještaka potreban i daljnji period od dvije godine redovite antiepileptičke terapije kako bi se bolest okrivljenika otklonila, a time i osnovni uzrok opasnosti okrivljenika, koja je izazvana njegovom duševnom bolešću.

Slijedom izloženog razloga valjalo je žalbu okrivljenika kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu, 21. listopada 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Horvatinović mr. Ružica v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)