III Kr-92/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 92/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. L., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 31. ožujka 2010. godine, broj K-241/09 i presuda Županijskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Zlataru od 16. ožujka 2011. godine, broj Kž-49/11, u sjednici održanoj dana 14. lipnja 2011. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se zahtjev os. S. L. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 31. ožujka 2010. godine, broj K-241/09 i Županijskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Zlataru od 16. ožujka 2011. godine, broj Kž-49/11, osuđen je S. L. zbog počinjenog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. Kaznenog zakona na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine te mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom također u trajanju od dvije godine.

Protiv te pravomoćne presude osuđeni S. L. podnio je 5. svibnja 2011. godine po branitelju J. G., odvjetniku iz Z., zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Zahtjev podnosi iz razloga naznačenih u čl. 427. toč. 1. u svezi s čl. 368. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (pogrešno označavajući zakonsku osnovu kao čl. 427. st. 1. t. 2. u svezi s čl. 368. st. 1. t.3. ZKP-a).

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svom odgovoru na zahtjev, podneskom od 30. svibnja 2011. godine, broj KR-DO-532/11, predložilo je da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

III Kr 92/11-4

Zahtjev nije osnovan.

Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je za isti događaj već pravomoćno proglašen krivim u prekršajnom postupku, te da stoga nije bilo mogućnosti za njegovom ponovnom osudom u kaznenom postupku. Naime, osuđenik ukazuje na presudu donesenu u prekršajnom postupku od Prekršajnog suda u Donjoj Stubici, broj P-504/08 od 27. srpnja 2009. godine, kojim je proglašen krivim za prekršaj iz čl. 199. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koji prekršaj se sastojao u upravljanju motornim vozilom 27. rujna 2008. godine u G. S., u Ulici … pod utjecajem alkohola pri koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi od 2,53g/kg, a kojom prilikom da je izazvao prometnu nesreću. U odnosu na ovako utvrđeni prekršaj presuda Prekršajnog suda postala je pravomoćna 14. kolovoza 2009. godine.

Tvrdi da je za identičan opis kažnjive radnje proglašen krivim i presudom Općinskog suda u Zlataru od 31. ožujka 2010. godine, broj K-241/09, koja presuda je preinačena u odluci o kaznenopravnoj sankciji presudom Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru od 16. ožujka 2011. godine, broj Kž-49/2011, a kojom presudom je za počinjeno kazneno djelo iz čl. 272. st. 3. Kaznenog zakona osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine te mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom također u trajanju od dvije godine u koju je uračunata sigurnosna mjera oduzimanja vozačke dozvole u trajanju od devet mjeseci iz presude Prekršajnog suda u Donjoj Stubici broj P-504/08 od 27. srpnja 2009. godine. Ovakvim postupanjem općinskog i županijskog suda tvrdi da je povrijeđeno načelo „ne bis in idem“, čime da je povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu u tome što unatoč postojanju okolnosti koje su isključivale kazneni progon, a sastoje se u ranijoj osudi za isti činjenični opis u prekršajnom postupku, protiv njega proveden kazneni postupak u kome je pravomoćno osuđen.

Međutim, suprotno tvrdnji iz zahtjeva osuđenika, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske presudom Općinskog suda u Zlataru od 31. ožujka 2010. godine, broj K- 241/09 i Županijskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Zlataru od 16. ožujka 2011. godine, broj Kž-49/11, koja presuda čini cjelinu, nije povrijeđeno načelo „ne bis in idem“.

Presudom Prekršajnog suda na koju ukazuje osuđenik prekršajni sud utvrđuje krivnju osuđenika samo za prekršaj iz čl. 199. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok činjenični opis kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. Kaznenog zakona za koje je osuđen S. L., osim utvrđenja da je izazvao prometnu nesreću u kojoj je jedna osoba smrtno stradala upravljao motornim vozilom pod utjecajem alkohola i time povrijedio propis iz čl. 199. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, on povrijedio i odredbu čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja povreda odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama predstavlja izravni uzrok ove prometne nesreće.

Kako prema tome utvrđeni prekršaj u presudi prekršajnog suda sadrži utvrđenje o počinjenom prekršaju samo u jednom segmentu protupropisne voženje osuđenog S. L., dok drugi počinjeni prekršaj koja se naznačavaju kao neposredni uzročnik prometne nesreće se u presudi prekršajnog suda uopće ne spominju, očigledno se ne radi o identičnim opisima nedopuštenih radnji osuđenika u kaznenom i prekršajnom postupku, pa se stoga i ne može govoriti o povredi načela „ne bis in idem“ kako to pogrešno ukazuje osuđeni L. u svome zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Također, za istaći je kako je točno da su obilježja počinjenog prekršaja iz presude prekršajnog suda sadržana i u obilježjima opisanog i počinjenog kaznenog djela kako je ono

III Kr 92/11-4

utvrđeno pravomoćnom presudom, ali opis kaznenog djela znatno je širi od opisa sadržanog u presudi prekršajnog suda. Međutim, upravo ova okolnost omogućila je uračunavanje sigurnosne mjere iz prekršajnog postupka u mjeru sigurnosti izrečenu u kaznenom postupku, na koji način je potrebo izvršiti uračunavanje i u odnosu na novčanu kaznu na koju je u prekršajnom postupku osuđen, a koje uračunavanje može biti izvršeno u smislu čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku.

Stoga nije u pravu podnositelj zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude da je sud u donošenju pravomoćne presude protiv koje je podnesen ovaj izvanredni pravni lijek povrijedio odredbu čl. 368. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.

S obzirom na izneseno, temeljem čl. 421. u svezi sa čl. 429. Zakona o kaznenom postupku, valjalo je zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 14. lipnja 2011. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Ranko Marijan, v.r.