Revr-304/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 304/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Opća bolnica "Dr. Josip Benčević" Slavonski Brod, kojeg zastupa I. Đ., odvjetnica u OD Ž. R. i. k., protiv tužene D. B. S. iz Z., koju zastupa N. R., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1440/07 od 31. siječnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-1116/02 od 12. travnja 2007., u sjednici održanoj 15. listopada 2008.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužene protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž- 1440/07 od 31. siječnja 2008. odbija se.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1440/07 od 31. siječnja 2008., odbijena je žalba tužene i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-1116/02 od 12. travnja 2007., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i tuženoj naloženo da tužitelju plati iznos od 165.551,43 kn spp. Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužena zbog razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03; dalje: ZPP), te predlaže da se osporena presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

U reviziji nije određeno navedena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP, pa taj revizijski razlog nije ocijenjen. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev za vraćanje naknada plaća i drugih novčanih primanja isplaćenih tuženoj od strane tužitelja za vrijeme trajanja specijalizacije zbog jednostranog prekida radnog odnosa, koji zahtjev se temelji na čl. 5. Ugovora o specijalizaciji broj B-II-/3- 376 od 14. kolovoza 1998. (dalje: Ugovor).

Odlučujući o sporu, sudovi su utvrdili:

- da je Ugovorom sklopljenim između stranaka tužitelj uputio tuženu na specijalizaciju iz medicinske grane patološke anatomije u trajanju od 48 mjeseci (od 12. svibnja 1998. do 12. svibnja 2002.);

- da se tužitelj obvezao za vrijeme specijalističkog staža plaćati tuženoj naknadu plaće i druga materijalna davanja iz čl. 7. st. 1. podst. 2., 3. i 4. Ugovora, a tužena se obvezala u svojstvu specijaliste patološke anatomije ostati u radnom odnosu kod tuženika najmanje onoliko vremena koliko je trajao specijalistički staž, te da je ugovoreno (čl. 5. Ugovora) da će u slučaju ako specijalizant jednostrano za vrijeme specijalizacije prekine radni odnos kod tužitelja istom nadoknaditi direktnu štetu i to vraćanje bruto iznosa svih naknada plaće za vrijeme trajanja specijalizacije i iznosa naknada isplaćenih na teret poslovanja s obračunatim zateznim kamatama;

- da je tužena u tijeku specijalizacije, 12. travnja 2002. otkazala Ugovor o radu sklopljen s tužiteljem 3. veljače 1998., te

- da je tužitelj tuženici za vrijeme specijalizacije po svim ugovorenim osnovama isplatio utuženi iznos od 165.551,43 kn.

Na temelju tako utvrđenog pravnorelevantnog činjeničnog stanja, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev prihvatili.

Osnovanost tužbenog zahtjeva temelji se na ugovornoj odredbi čl. 5. Ugovora i odredbi čl. 132. st. 2. i 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj 53/91, 73/91, 119/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje ZOO).

Neosnovano se u reviziji ističe da se u konkretnom slučaju radi o raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti i da je o sporu trebalo odlučiti primjenom odredaba čl. 133. – čl. 136. ZOO.

Podnesak tužene od 12. travnja 2002., kojim ona otkazuje Ugovor o radu, ne može se tumačiti kao njezin zahtjev za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti u smislu odredbe st. 1. čl. 133. ZOO. Citirani podnesak ima značaj bezuvjetnog otkaza ugovora o radu, jer nakon što navodi da je "prisiljena zatražiti otkaz Ugovora o radu", traži i da joj se "po isteku ugovorenog otkaznog roka vrati zaključena radna knjižica.

Osim toga, sve kad bi se o sporu i odlučivalo primjenom odredaba čl. 133. – 136. ZOO, tužena ne bi mogla tražiti raskid ugovora zbog pogoršanja zdravstvenog stanja i mogućeg nastupa teških posljedica (invalidnosti), a što bi sve bilo posljedica skolioze.

Naime, prema odredbi čl. 133. st. 2. ZOO, raskid ugovora ne može se zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti.

Tužena, kako sama navodi, od puberteta boluje od skolioze, pa je kao liječnik mogla znati i uzeti u obzir da joj specijalizacija iz patološke anatomije ugrožava zdravstveno stanje, što znači da se, sve da i nije otkazala ugovor o radu, na promijenjene okolnosti (pogoršanje zdravstvenog stanja) ne bi mogla s uspjehom pozvati.

Kraj utvrđene činjenice da je tužena u tijeku specijalizacije otkazom ugovora o radu prekinula radni odnos kod tužitelja, te da tako utvrđeno činjenično stanje ne opravdava primjenu odredaba čl. 133. – 136. ZOO, neosnovano se u reviziji ističe da je u postupku trebalo provesti vještačenje da bi se utvrdilo postojanje opasnosti od nastupanja invalidnosti.

Ocjenjujući zbog ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 15. listopada 2008.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.