III Kr-424/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-424/1997-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Neve Šibl, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. T. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 198. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, što je čine presuda Općinskog suda u Našicama od 17. srpnja 1997. godine, br. K-14/97., i presuda Županijskog suda u Požegi od 30. rujna 1997. godine, br. Kž-118/97., u sjednici održanoj dana 15. ožujka 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. M.T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Požegi od 30. rujna 1997. godine, br. Kž-118/97. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama od 17. srpnja 1997. godine, br. K-14/97. proglašen je krivim opt. M.T. i opt. S.Č. zbog kaznenog djela iz čl. 198. st. 1. KZRH, te su osuđeni i to M.T. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a S.Č. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci.

Protiv drugostupanjske presude os. M.T. podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku i predložio da se zahtjev uvaži, te ukinu odluke suda prvog i drugog stupnja i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno, da se utvrdi povreda zakona.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom odgovoru na zahtjev predložio je da se isti odbije navodeći da smatra da pravomoćnom presudom nije povrijeđen zakon kojim bi se ostvarila zakonska mogućnost za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude sukladno čl. 414. ZKP, a posebno ne u odnosu na podnositelja zahtjeva.

Zahtjev nije osnovan.

Podnositelj zahtjeva bitne povrede odredaba kaznenog postupka obrazlaže na taj način da navodi da je na glavnoj raspravi koja je održana 17. srpnja 1997. godine, tek u završnoj riječi državni odvjetnik stavio na teret opt. S.Č. kazneno djelo iz čl. 198. st. 1. KZRH, pa ga je prvostupanjski sud za navedeno kazneno djelo, zajedno s njim, oglasio krivim bez prava opt. S.Č. na iznošenje obrane za ovo kazneno djelo. Na taj način osuđenik smatra da je sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. U žalbi na presudu se osvrnuo na te bitne povrede ali je drugostupanjski sud, koji je o tim povredama morao voditi računa i po službenoj dužnosti odbio njegovu žalbu kao neosnovanu, neosvrčući se uopće na navedenu postupovnu povredu.

Ovaj sud razmotrio je predmet i ocijenio razloge iznijete u zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pa je našao da zahtjev nije osnovan.

Naime, počinjenje kaznenog djela pod toč. 3. iz čl. 198. st. 1. KZRH optužnicom je stavljeno na teret samo opt. M.T. Na glavnoj raspravi, u završnom govoru (list 46. spisa) državni odvjetnik mijenja činjenični opis kaznenog djela toč. 2. optužnice br. Kt-43/97. (kazneno djelo označeno pod toč. 3. prvostupanjske presude) i počinjenje ovog kaznenog djela sada stavlja na teret opt. M.T. i opt. S.Č., a prvostupanjski sud ih oglašava krivim i osuđuje za navedeno kazneno djelo.

Opt. S.Č. na prvostupanjsku presudu nije podnio žalbu.

Optuženik M.T., po svom branitelju podnio je žalbu iz svih žalbenih razloga, pa i radi bitnih povreda odredbi kaznenog postupka u svoje ime i u ime opt. S.Č., koji se nije žalio, premda branitelj opt. T. nije i branitelj opt. S.Č.

Međutim, treba navesti da je opt. S.Č. iznio svoju obranu (list spisa 44) i u pogledu kaznenog djela opisanog pod toč. 3. presude suda prvog stupnja.

Sud drugog stupnja odgovorio je na žalbu opt. T. (list 107-108 spisa), istina kratko, ali ipak dovoljno jasno.

Točna je tvrdnja branitelja opt. M.T. da je on istakao bitnu povredu i u odnosu na opt. Č., mada na to nije bio ovlašten, jer on nije branitelj opt. S.Č., koji inače nije podnio žalbu protiv presude suda prvog stupnja. U ostalom dijelu zahtjev osuđenika se odnosi na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93., što nije ispitivana jer se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti iz tog zakonskog osnova (čl. 414. ZKP/93.).

Slijedom iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 416. u vezi čl. 408. ZKP/93.).

U Zagrebu, 15. ožujka 2000.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.