II Kž-334/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-334/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Ramušćaka, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Marijana Hranjskog, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. Lj. G. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbama branitelja okr. Lj. G., J. Ž. i J. M., podnijetih protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 18. svibnja 1999. godine br. Kv-212/99 (Kio-83/99), o produljenju pritvora tijekom trajanja istrage nakon mjesec dana, u sjednici održanoj 25. svibnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaćanjem žalbi branitelja okr. Lj.G., J.M. i J.Ž. u odnosu na njih, a u povodu tih žalbi po službenoj dužnosti i u odnosu na okr. S.V., preinačuje se pobijano rješenje te ukida pritvor protiv okr. Lj.G., J.M., S.V. i J.Ž..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Osijeku, na obrazloženi prijedlog istražnog suca, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP/97, produljen je pritvor protiv okr. Lj.G., J.M., S.V. i J.Ž., u tijeku istrage nakon mjesec dana za još dva mjeseca, po čl. 102. st. 1. ZKP/97, protiv kojih se provodi istraga zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. KZ.

Protiv tog rješenja su podnijeli žalbe branitelji okr. Lj.G., J.M., i J.Ž., s prijedlozima da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv okr. G., M. i Ž. ukine.

Žalbe su osnovane.

U pravu su žalitelji da, u ovom slučaju, nema osnova za primjenu mjere obveznog pritvora protiv okr. G.,.M. i Ž. po čl. 102. st. 1. ZKP/97.

Naime, odredbom čl. 102. st. 1. ZKP/97 je propisano: "Pritvor će se uvijek odrediti protiv osobe za koju postoji osnovana sumnja da je počinila najteži i najpogibeljniji oblik kojeg teškog kaznenog djela za koje je u zakonu propisana kazna dugotrajnog zatvora. Ako okolnosti ukazuju da je riječ o slučaju za koji zakon propisuje mogućnost izricanja blaže kazne pritvor se ne mora odrediti".

U ovome slučaju okr. G., M., Ž. i V. prema rješenju o provođenju istrage (list spisa, br. 636) terete se zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, za koje je alternativno propisana i kazna zatvora od dvadeset godina, kao najteža kazna u zakonu, što je sada jednako kazni

dugotrajnog zatvora, pa sud prvog stupnja polazeći samo od te činjenice produljio je istima obvezatni pritvor po st. 1. čl.102. ZKP/97. Pri tome je propustio imati u vidu da, s obzirom na okolnosti djela u spisu predmeta, postoje okolnosti koje upućuju na mogućnost njihova blažeg kažnjavanja, u kojem slučaju prema drugoj rečenici st. 1. čl. 102. ZKP/97 ne mora se odrediti, odnosno produljavati mjera obvezatnog pritvora protiv istih.

Slijedom toga, a kako se radi samo o njihovim žalbama podnesenim protiv pobijanog rješenja, te ovaj sud ne može ocjenjivati postojanje fakultativnih osnova za pritvor zbog načela zabrane preinačenja na gore, to je i trebalo prihvaćanjem žalbi branitelja okr. G., M. i Ž. u odnosu na njih, a kako je to sve od koristi i u odnosu na okr. V. koji se nije žalio, to je trebalo i u odnosu na njega, sukladno odredbi čl. 399. st. 1. u vezi čl. 383. ZKP/97, preinačiti pobijano rješenje i, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 25. svibnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Marijan Ramušćak v.r.