Revr-126/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr-126/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Jasne Guštek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. G. iz Z., …, kojeg zastupa punomoćnik Đ. A., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. – I. nafte d.d. Z., …, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-358/07 od 11. studenoga 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4293/02 od 11. listopada 2006., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i utvrđeno je da nije dopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju 21. veljače 2002. - odluka broj KS-OT-11/02 te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto prodavača na benzinskoj postaji D. – A. kolodvor kao i naknaditi mu parnični trošak 4.239,50 kn. Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu i prvostupanjsku presudu preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije ili da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelj u odgovoru na reviziju tuženika, pobija navode revizije i predlaže da se ista odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 2/07 i 84/08, dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, a posebno o iskazima svjedoka. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

Suprotno tvrdnji revidenta prvostupanjski sud je proveo postupak i ocijenio izvedene dokaze na kojima je utemeljio presudu u skladu sa čl. 8. ZPP. Prema tom propisu pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud. Takva ocjena dokaza revizijom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza. U tom smislu taj sud je ocijenio iskaze svih svjedoka i isprave. U reviziji tuženik iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova, no ta je ocjena, kao što je već rečeno pridržana za prvostupanjski sud. Drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident ne ukazuje, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP, na koju, na temelju odredbe čl. 392. a. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je zakonitost odluke tuženika kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj radio kod tuženika kao prodavač na benzinskoj postaji D. – A. kolodvor u P. Z., da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa što je radeći na tom radnom mjestu prilikom poslovanja D. karticom dana 10., 14. i 16. veljače 2001. propustio usporediti potpis na ispostavljenom slipu s potpisom vlasnika na poleđini kreditne kartice i time omogućio zloupotrebu kartice, pa je time oštetio tuženika za 7.877,00 kn. Također je utvrđeno da se na postaji poslovalo na način da se sa pinom bilo kojeg prodavača ušlo u blagajnu i onda se pod tim pinom odnosno pod imenom tog prodavača radilo, pogotovo kada je bila gužva pa bi mijenjanje pinova na blagajni iziskivalo određeno vrijeme. Transakcije za koje se tereti tužitelj izvršene su 10. veljače, 14. veljače i 16. veljače 2001., na ispostavljenim računima navedeni su vrsta, količina i cijena robe, na računima je navedeno ime tužitelja, sve transakcije provedene su diners karticom, a na poleđini slipa ne nalazi se nikakav potpis. U vrijeme izvršenja tih transakcija sa tužiteljem su radili i drugi prodavači.

S obzirom na opisani način rada na postaji, nižestupanjski sudovi su zaključili da činjenica da se na računima nalazi ime tužitelja, ne znači i da je tužitelj izvršio te transakcije.

Kako u postupku nije dokazano da je tužitelj izvršio naplatu po spornim slipovima, nisu ispunjene ni pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu iz čl. 107. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 64/95, 17/01 i 82/01, dalje - ZR) pa su pravilno sudovi nižeg stupnja primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev i utvrdili da je nezakonita odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Prema odredbi čl. 107. st. 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Kako u konkretnom slučaju tuženik, na kojem je teret dokazivanja (čl. 112. st. 1. ZR), nije dokazao da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje mu je izvanredno otkazan ugovor o radu, pravilna je ocjena sudova nižeg stupnja da je izvanredni otkaz ugovora o radu nedopušten.

Kako je utvrđeno da otkaz tuženika nije dopušten, pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo kada su naložili tuženiku tužitelja vratiti na rad (čl. 115. st. 1. ZR).

Zbog toga ne postoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl.385. st 1. t. 3. ZPP).

Radi naprijed navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. travnja 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.