Rev-x-740/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 740/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Brune Frankovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz P., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u K., protiv I- tuženice Lj. M. iz P., i II-tuženice M. L. iz V., koje zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. & K. iz K., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženica protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gžx-118/2013 od 7. veljače 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-529/12 od 12. srpnja 2013., u sjednici održanoj 3. rujna 2014.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija prvotuženice Lj. M. i drugotuženice M. L. odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja B. M. za naknadom troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Tužene Lj. M. iz P., …, OIB: … i M. L. iz V., …, OIB: …, dužne su solidarno isplatiti tužitelju B. M. iz P., OIB: …, kunsku protuvrijednost iznosa od 43.790,00 CAD (četrdeset i tri tisuće sedamsto devedeset kanadskih dolara) po prodajnom tečaju P. b. Z. d.d. na dan isplate, te zateznu kamatu na taj iznos kao na devizne štedne uloge po viđenju tekuću od 27.04.1999. g. pa do 31.12.2007. g., a od 01.01.2008. g. do isplate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 53.482,65 kn, sve u roku 15 dana.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijele tuženice zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Tuženice su popisale trošak revizije.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio reviziju tuženica odbiti kao neosnovanu. Tužitelj je popisao trošak odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev za isplatu utuženog iznosa koji je J. M. (prednik tuženica) podigao s tužiteljevog deviznog računa 27. travnja 1999. na temelju punomoći koju mu je izdao tužitelj.

Na temelju činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji da su tužitelj i sada pok. J. M. bili braća, da je J. M. imao punomoć na deviznom računu tužitelja, da mu je tužitelj i na ruke ostavljao znatne iznose CAD bez ikakve pisane potvrde te da je sa istima J. M. slobodno raspolagao bilo radi kupnje nekretnina za tužitelja u P., kupnje i održavanja kuće u K. ili stavljanja novca u banku, da su braća povremeno vršila obračun, odnosno usklađivanje stanja dobivenih i utrošenih sredstava sve do 2002. kada je došlo do otkazivanja punomoći pravnom predniku tuženica od strane tužitelja i narušenih odnosa između njih, da je 27. travnja 1999. J. M. podigao 43.790,00 CAD sa deviznog računa tužitelja, te ocjenom izvedenih dokaza, nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženice (pravne sljednice J. M.) nisu dokazale u koju je svrhu novac utrošen odnosno da je utuženi iznos utrošen u određenu svrhu po nalogu tužitelja. Stoga, pozivom na odredbu čl. 754. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO) prihvaćaju tužbeni zahtjev.

I prema ocjeni ovoga suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev prihvatili.

Prema odredbi čl. 754. ZOO o izvršenom poslu nalogoprimac je dužan položiti račun i predati bez odugovlačenja nalogodavcu sve što je primio na temelju obavljanja povjerenih poslova, bez obzira na to da li je ono što je primio za nalogodavca bilo dugovano ovome ili ne.

Punomoć je ovlaštenje za zastupanje nalogodavca. Stoga, kada je pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je prednik tuženica J. M. podigao utuženi iznos s deviznog računa tužitelja na temelju punomoći koju mu je tužitelj izdao, isti je bio dužan u smislu odredbe čl. 754. ZOO položiti račun i taj iznos predati tužitelju, a što nije učinio. K tomu, prema ocjeni nižestupanjskih sudova, tuženice nisu dokazale da je sporni iznos utrošen u svrhu određenu po nalogu tužitelja. U takvoj situaciji, povrijeđena je ugovorna obveza polaganja računa i predaje nalogodavcu svega što je nalogoprimac primio na temelju obavljenog posla, a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 754. ZOO.

Slijedom navedenog, neosnovano tuženice ističu revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revizijski navodi kojima se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i preocjenjuju izvedeni dokazi sukladno odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju i nije ih bilo moguće uzeti u razmatranje.

Zbog svega navedenog na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tuženica odbiti kao neosnovanu (toč. I. izreke).

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna – čl. 166. st. 1. u svezi čl. 155. st. 1. ZPP (toč. II. izreke).

Zagreb, 3. rujna 2014.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.