Revr-428/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 428/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. M. B. iz Z., zastupane po punomoćnici K. V., odvjetnici u K., protiv tuženika A. d.o.o. sa sjedištem u L., zastupanog po punomoćnici D. L., odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. i p. d.o.o. u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-3889/14-2 od 13. listopada 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-598/13-18 od 16. svibnja 2014., u sjednici održanoj 29. rujna 2015.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nezakonitom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu od 1. ožujka 2013., kojom se tužiteljici daje otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme 8. veljače 2012. za obavljanje poslova radnog mjesta „stručni suradnik za osiguranje kvalitete“ i vraćanje na poslove koje je obavljala tj. stručni suradnik za osiguranje kvalitete ili na bilo koje drugo odgovarajuće radno mjesto - poslove prema njezinoj stručnoj spremi i isplaćivati joj njezinu mjesečnu neto plaću prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 8. veljače 2012. u iznosu od 7.000,00 kn te joj nadoknaditi parnični trošak (točka I/izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.700,00 kn (točka II/izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava (zbog čega je činjenično stanje netočno i nepotpuno utvrđeno) i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Predlaže preinačenje nižestupanjskih presuda na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno iste ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Tuženik u odgovoru na reviziju navodi da tužiteljica nije iznijela niti jedan osnovan revizijski razlog. Predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Na temelju članka 392.a stavka 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji se navodi da o bitnoj povredi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 221.a ZPP-a drugostupanjska presuda uopće ne daje obrazloženje.

Protivno ovakvim revizijskim navodima, u pobijanoj odluci jasno je navedeno da nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 221.a ZPP-a jer je prvostupanjski sud proveo sveobuhvatnu ocjenu svih izvedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, a čiji rezultati neobrazloženim žalbenim osporavanjem nisu dovedeni u sumnju.

Uzimajući u obzir odredbu članka 392.a stavak 1. ZPP-a i okolnost da revidentica nije određeno navela i obrazložila razloge u odnosu na ostale povrede odredaba parničnog postupka to se revizijski sud nije niti mogao upustiti u razmatranje osnovanosti istih.

Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

Tijekom postupka je utvrđeno:

- da je tužiteljica radila kod tuženika od 12. siječnja 2011. i da je posljednji ugovor o radu sklopila 8. veljače 2012. za radno mjesto „stručni suradnik za osiguranje kvalitete“,

- da je ugovor o radu otkazan odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 1. ožujka 2013.,

- da iz obrazloženja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu proizlazi da je tužiteljici ugovor o radu otkazan sukladno odredbi članka 107. stavak 1. točka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) zbog loših poslovnih i financijskih rezultata tuženika tijekom 2012. i početkom 2013. uslijed kojih je tuženik ostao bez sredstava potrebnih za redovno poslovanje,

- da se prilikom otkazivanja ugovora o radu tuženik rukovodio činjenicom trajanja radnog odnosa, životnoj dobi zaposlenika i njihovim obvezama uzdržavanja, a da su u odjelu u kojem je radila tužiteljica ostali raditi radnici s dužim stažem i većim brojem uzdržavanih osoba od tužiteljice,

- da je sindikalni povjerenik dao suglasnost za otkaz za tužiteljicu,

- da je tuženik radi smanjenja troškova poslovanja izvršio kompletnu reorganizaciju svih odjela, ukinuo odjel prodaje a smanjio broj izvršitelja u pojedinim drugim odjelima pa tako i u odjelu osiguranja kvalitete gdje je radila tužiteljica, gdje je broj zaposlenih smanjen s 4 na 2,

- da je tuženik u odnosu na dio poslova koje je obavljala tužiteljice sklopio ugovor sa svojim osnivačem - trgovačkim društvom F. d.d. dok je dio poslova prenio i na voditeljicu toga odjela Z. E.,

- da je tuženik kao korisnik kredita sa svojim osnivačem sklopio nekoliko ugovora o kratkoročnim pozajmicama tijekom 2013. u svrhu osiguranja tekuće likvidnosti društva.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje da je odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. ožujka 2013. nezakonita jer je ocijenio da je tuženik prilikom donošenja iste u potpunosti poštivao zakonske odredbe, odnosno vrednovao sve bitne elemente koji se tiču konkretnih osobina tužiteljice (godine života, radni staž, obveze uzdržavanja) iz članka 107. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - u daljnjem tekstu: ZR), kao i da joj je isplatio otpremninu sukladno odredbi članka 119. stavak 1. i 2. ZR-a, smatrajući da je autonomno pravo tuženika organizirati svoje poslove na način kako njemu odgovara, ali pod pretpostavkom da pritom uvažava zakonske odredbe koje normiraju stečena radna prava svojih zaposlenika, čemu je u konkretnom slučaju u potpunosti udovoljeno.

Sud drugog stupnja prihvaća činjenična utvrđenja suda prvostupanjskog suda navodeći da su posljedica zakonite i sveobuhvatne ocjene svih izvedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

Obrazlažući postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica tvrdi da tuženik nije uspio dokazati postojanje gospodarskih činjenica temeljem kojih bi imao pravo zakonito tužiteljici otkazati ugovor po članku 107. stavak 1. točka 1. ZR- a.

Glede primjene materijalnog prava u sadržaju obrazloženja prvostupanjske odluke izneseni su iscrpni i jasni razlozi koje ovaj sud u cijelosti prihvaća pa se umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge trebalo samo ponoviti, revizijski sud poziva na odnosne razloge na temelju članka 396.a stavak 1. ZPP-a, kojim je određeno da u slučaju kada odbije reviziju iz članka 382. stavak 1. ZPP-a revizijski sud se može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

Prema tome, nije se ostvario niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sukladno odredbi članka 396.a stavak 2. ZPP-a na internetskim stranicama objavit će se prvostupanjska odluka na koju se poziva revizijski sud.

Tuženiku nisu dosuđeni troškovi za odgovor na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. i 166. stavak 1. ZPP-a).

Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju tužiteljice i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 29. rujna 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.