II Kž-291/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 291/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jelić Katice, kao predsjednice vijeća, te Klarić-Baranović Senke i Garačić Ane, kao članova vijeća i više savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. C. N., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 28. lipnja 1996. br. K 35/96, u sjednici održanoj 9. srpnja 1996.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje, te se pritvor opt. C.N. produljuje iz zakonske osnove koja se temelji na čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 343. st. 2. ZKP ukinut je pritvor opt. C.N., koji je nepravomoćnom presudom zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Pritvorska osnova po kojoj je ranije pritvor bio produljen temeljila se na odredbi čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, i pritvor optuženiku nakon donošenja nepravomoćne presude produlji po istoj zakonskoj osnovi iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada navodi da se u pogledu osnovanosti primjene pritvora optuženiku nije ništa bitno izmijenilo zbog čega bi onda pritvor optuženiku trebalo ukinuti.

Po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, sve do sada utvrđene osobite okolnosti koje upućuju na osnovanu bojazan od mogućeg dovršenja pokušanog kaznenog djela i dalje postoje, poglavito ako se ima u vidu podatak da je nepravomoćnom presudom optuženiku izrečena i sigurnosna mjera iz čl. 60. OKZRH - obaveznog liječenja od alkoholizma, a iz mišljenja neuropsihijatrijskog vještaka proizlazi da je optuženik kronični alkoholičar s psihoorganskim sindromom kao posljedicom te dugogodišnje ovisnosti o alkoholu.

Izložena osobita okolnost, kao i daljnji podatak da je optuženik 1991. godine osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela, te da mu je također bila izrečena sigurnosna mjera liječenja alkoholičara, koja nije dala rezultate, koje osobite okolnosti, u cjelini gledano, opravdavaju odluku o daljnjem produljenju pritvora optuženiku i nakon donošenja nepravomoćne presude, imajući pri tome u vidu da i dalje postoji poremećenost međususjedskih odnosa između oštećenika i optuženika.

S obzirom na naprijed izloženo, trebalo je uvažiti žalbu državnog odvjetnika, preinačiti pobijano rješenje, te pritvor optuženiku produljiti, kako to proizlazi iz izreke ove drugostupanjske odluke, sukladno čl. 385. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 9. srpnja 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Jelić Katica v.r.