Legislator Case Law & Legislation
Revt-145/2011-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding unpaid wages in bankruptcy proceedings.

Case Number Revt-145/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the union's appeal against the second-instance court's decision to reject the union's claim for unpaid wages. The union argued that the claim should be admissible because it matured only after the final ruling on the illegal dismissal, and that the bankruptcy administrator failed to assist in filing the claim. The court held that the claimant must file the claim with the bankruptcy administrator within the specific deadline set by the bankruptcy judge, regardless of when the underlying dismissal dispute was resolved. Consequently, the court found the procedural defect in the filing timeline to be the sole ground for rejection, rendering the appeal unfounded.

Legislator headnote

AI generated

čl. 173. st. 2. Stečajnog zakona; čl. 178. st. 5. Stečajnog zakona; čl. 282. st. 1. ZPP; čl. 354. st. 1. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 400. st. 3. ZPP: In bankruptcy proceedings, a creditor must file their claim with the administrator within the deadline set by the bankruptcy judge, and the claim is deemed filed if not submitted independently eight days before the general hearing date, making a separate lawsuit for confirmation unnecessary if the claim was filed in time.

Keywords

AI generated
bankruptcy proceedings unpaid wages claim filing deadline bankruptcy administrator procedural defect collective bargaining agreement dismissal dispute

Cited Legislation

AI generated
čl. 173. st. 2. Stečajnog zakona
čl. 178. st. 5. Stečajnog zakona
Smatrajući osnovano da je riječ o zahtjevu za utvrđenje postojanja i osnovanosti tražbine prijavljene u stečajnom postupku sudovi su u odnosu na taj zahtjev tužbu odbacili pozivom na odredbe čl. 178. st. 5. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 – dalje: SZ) i čl.
čl. 282. st. 1. ZPP
Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 – dalje: SZ) i čl. 282. st. 1. ZPP.
čl. 354. st. 1. ZPP
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
čl. 393. ZPP
čl. 400. st. 3. ZPP
u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 145/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. J. iz Z., koju zastupa punomoćnik V. U., pravni zastupnik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, protiv tuženika Z. d.d. u stečaju, Z., koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-436/11-3 od 1. veljače 2011., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-209/10 od 8. studenoga 2010., u sjednici održanoj 9. lipnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 31. svibnja 1996. nedopuštena te da radni odnos tužiteljici ne prestaje.

Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbačena je tužba u dijelu kojim tužiteljica traži utvrditi da postoji i da je osnovana tražbina tužiteljice prema tuženiku na ime neisplaćenih plaća za razdoblje od 1. prosinca 1996. do 7. travnja 2003. u iznosu od 137.220,00 kuna, a na temelju pravnog osnova – čl. 85. ZR RH, čl. 14. i 15. Pravilnika o plaćama i drugim primanjima zaposlenika tuženika, te Kolektivnog ugovora za djelatnost trgovine RH čl. 4. st. 1. alineja 6., i to počevši od dospijeća tražbine tužiteljice – od pravomoćnog utvrđenja da je predmetna odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 31. svibnja 1996. godine za tužiteljicu protuzakonita, nedopuštena i u koliziji s KU za djelatnost trgovine RH, te da radni odnos tužiteljici ne prestaje, kao i u dijelu kojim traži utvrditi da se tražbina tužiteljice, neisplaćene plaće uslijed protuzakonitog, nedopuštenog te protivno KU za djelatnost trgovine prestanka radnog odnosa, treba uvrstiti u I. viši isplatni red – u skladu s čl. 71. st. 1. toč. 1. Stečajnog zakona RH.

U točki II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Rješenjem suda drugog stupnja žalba tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja odbijena je kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv rješenja suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlaže pobijano rješenje preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu „koji se odnosi na utvrđenje da postoji i da je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku na ime neisplaćenih plaća i dr. materijalnih naknada za predmetno razdoblje i to počevši od momenta utvrđenja da je predmetna odluka o otkazu Ugovora o radu za tužitelja protuzakonita, nedopuštena i u koliziji s KU za djelatnost trgovine RH te da radni odnos tužitelju ne prestaje pa dok su ispunjeni zakonski uvjeti za isplatu tražbine.“

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Ova parnica pokrenuta je 1996. tužbom u kojoj je istaknut zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu tužiteljici odlukom tuženika od 31. svibnja 1996. i da radni odnos stranaka nije prestao, a tijekom postupka podneskom od 25. listopada 2010. tužiteljica je preinačila tužbu na način da je uz postojeći zahtjev istakla zahtjev za isplatu tražbine na ime neisplaćenih plaća i drugih materijalnih naknada za razdoblje od 1. prosinca 1996. do 7. travnja 2003. u iznosu od 137.220,00 kn (list 239-241 spisa).

Smatrajući osnovano da je riječ o zahtjevu za utvrđenje postojanja i osnovanosti tražbine prijavljene u stečajnom postupku sudovi su u odnosu na taj zahtjev tužbu odbacili pozivom na odredbe čl. 178. st. 5. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 – dalje: SZ) i čl. 282. st. 1. ZPP.

Rješenje o odbacivanju tužbe doneseno je na temelju činjenica da je predmetnu tražbinu tužiteljica prijavila stečajnom upravitelju tuženika koji je tražbinu osporio u cijelosti, da je rješenjem stečajnog suca o osporavanju tražbine koje je dostavljeno tužiteljici 21. travnja 2004. tužiteljica upućena da u roku od 8 dana od dostave rješenja pokrene parnicu radi utvrđenja osporene tražbine i da je zahtjev za isplatu, odnosno utvrđenje postojanja i osnovanosti osporene tražbine tužiteljica istakla u podnesku od 25. listopada 2010., dakle, više od šest godina nakon primitka rješenja o upućivanju u parnicu.

U reviziji se iznosi tijek postupka te se ponavljaju žalbeni navodi tužiteljice da je nakon donošenja presude kojom je prihvaćen zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu tužiteljici stečajni upravitelj bio dužan izraditi izračun tražbine tužiteljice na ime neisplaćenih plaća i drugih materijalnih naknada za predmetno razdoblje i izvršiti isplatu na temelju tog izračuna, a to i u slučaju da tužiteljica nije podnijela zahtjev za isplatu, odnosno utvrđenje postojanja i osnovanosti tražbine.

Osim toga, ponavlja se i tvrdnja da tužiteljica nije mogla zakasniti sa zahtjevom za namirenje tražbine s osnove neisplaćenih plaća, jer da je ta tražbina dospjela tek po pravomoćnosti presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu.

Svoje tražbine prema dužniku stečajni vjerovnici mogu ostvarivati samo u stečajnom postupku i to prijavom tražbine stečajnom upravitelju (čl. 96. i 173. SZ), time da se tražbine vjerovnika viših isplatnih redova uvijek prijavljuju, a tražbine vjerovnika nižih isplatnih redova se prijavljuju samo ako stečajni sudac pozove i te vjerovnike da prijave svoje tražbine (čl. 173. st. 7. SZ).

Odredbom čl. 173. st. 2. SZ propisano je da će stečajni upravitelj sastaviti popis tražbina svih radnika i prijašnjih radnika dužnika dospjelih do otvaranja stečajnog postupka koje je u obvezi iskazati u bruto i neto iznosu i predočiti na potpis prijavu njihovih tražbina u dva primjerka te da će se smatrati da je radnik svoju tražbinu prijavio u skladu s popisom koji je sastavio stečajni upravitelj, ako najkasnije osam dana prije općeg ispitnog ročišta ne podnese svoju samostalnu prijavu.

Iz sadržaja te odredbe proizlazi da je uloga stečajnog upravitelja pomoći radnicima u sastavljanju prijave, s tim da oni mogu podnijeti samostalnu prijavu, a ako to ne učine smatra se da je tražbina prijavljena u skladu s popisom koji je sastavio stečajni upravitelj. Dakle, kao vjerovnik tražbine prvog višeg isplatnog reda, tužiteljica je mogla ostvarivati predmetnu tražbinu prema tuženiku samo podnošenjem prijave tražbine stečajnom upravitelju, a što je i učinila, pa je neosnovana i proizvoljna revizijska tvrdnja da tužiteljica nije niti trebala podnositi tužbu radi utvrđenja postojanja i osnovanosti osporene tražbine.

U odnosu na tvrdnju tužiteljice da tražbina s osnove neisplaćenih plaća dospijeva tek po pravomoćnosti presude, drugostupanjski sud je pravilno zaključio da za ocjenu dopuštenosti tužbe radi utvrđenja osporene tražbine nije odlučna činjenica kada je tužiteljičina tražbina dospjela već da je bitno je li tužiteljica pokrenula parnicu radi utvrđenja osporene tražbine u roku koji joj je određen rješenjem stečajnog suca o osporavanju tražbine.

Budući da tužiteljica nije podnijela tužbu radi utvrđenja postojanja i osnovanosti osporene tražbine u roku propisanim odredbom čl. 178. st. 5. SZ pobijano rješenje o odbacivanju tužbe doneseno je pravilnom primjenom odredbe čl. 282. st. 1. ZPP, pa se u reviziji neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom.

Donoseći rješenje o odbacivanju tužbe sud primjenjuje postupovnopravne, a ne materijalnopravne odredbe, pa se neosnovano ističe i postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 393. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 9. lipnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.