Revt-90/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 90/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. d.d. u stečaju Z., kojeg zastupa punomoćnik M. L. odvjetnik u Z., protiv tuženika C. d.d. iz V., kojega zastupa O. K., H. & U. iz V., radi 2.000.000 kn, rješavajući reviziju izjavljenu od tuženika protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od 8. ožujka 2005. g. br. Pž-732/05, kojom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 2. studenoga 2004. g. br. P-3069/04, u sjednici održanoj dana 5. listopada 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 2. studenoga 2004. g. br. P-3069/04, suđeno je:

"1. Utvrđuje se da je ugovor broj 57/2001 o okvirnom iznosu korištenja zajma, te osiguranju prijenosom vlasništva nekretnine koji je zaključen između tuženika C. d.d. V. kao zajmodavca i fiducijarnog vjerovnika i tužitelja H. d.d. Z. kao zajmoprimca i fiducijarnog dužnika dana 30. srpnja 2001. godine i solemniziran istog dana kod javnog bilježnika J. V.-S. u V. pod brojem Ou-544/2001 bez ikakvog učinka prema stečajnoj masi tužitelja, stečajnog dužnika u stečajnom postupku broj ST-432/01 Trgovačkog suda u Zagrebu, H. d.d. u stečaju, Z.

2. Određuje se brisanje uknjižbe prava vlasništva na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. … k.o. T. dopušteno rješenjem Z.1581/01 Općinskog suda u Zagrebu od 17. siječnja 2002. godine za korist C. d.d. V., u 1/1 uz zabilježbu da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja nenovčanog potraživanja u smislu čl. 274. st. 5. Ovršnog zakona (NN 91/96) pa se nalaže zemljišno-knjižnoj službi Općinskog suda u Zagrebu provesti brisanje navedenog upisa uz uspostavu prethodnog zemljišno-knjižnog stanja.

3. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi prouzročene parnične troškove u iznosu od 320.798,00 kn a sve u roku od 8 dana."

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 8. ožujka 2005. g. br. Pž- 732/05 odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i navedena prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da sud reviziju prihvati, pobijane presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili da iste preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti a tužitelju naloži da nadoknadi tuženiku parnični trošak.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženika prvostupanjski sud je dostavio, temeljem čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) na odgovor tužitelju.

Tužitelj je u odgovoru na izjavljenu reviziju pobijao osnovanost navoda revizije i predložio da sud reviziju odbije kao neosnovanu uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi trošak revizijskog postupka.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pravilnost i zakonitog pobijane presude u granicama razloga navedenih u reviziji (čl. 392. a. ZPP) ovaj je sud ocijenio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

Revident neosnovano smatra da pobijane presude sadrže nedostatke zbog kojih se ne može ispitati njihova pravilnost i zakonitost jer da su u obrazloženju pomješani instituti iz čl. 131. st. 1. Stečajnog zakona (“Narodne novine” br. 44/96, 22/99 i 129/00 i 123/03 – dalje: SZ) i čl. 131. st. 3. SZ.

Ovo iz razloga, što su pobijane presude zasnovane na primjeni čl. 131. st. 1. SZ kako to proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude (str. 6. al. 3) i obrazloženja drugostupanjske presude (str. 5. al. 8.) pa se pravilnost pobijanih presuda može valjano ispitati. Zato nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Prvostupanjski je sud utvrdio, a drugostupanjski sud je ocijenio pravilnima utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi:

- da je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak dana 12. prosinca 2001. g. pod br. St- 432/2001 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu,

- da je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnesen sudu 15. studenog 2001. godine,

- da je tuženik bio dioničar tužitelja sa udjelom u temeljnom kapitalu od 24,32%,

- da je tužitelj s tuženikom sklopio 30. srpnja 2001. (4 mjeseca prije otvaranja stečaja) ugovor br. 57/2001. o okvirnom iznosu korištenja zajma, te osiguranju prijenosom vlasništva nekretnine prema kojem se tuženik obvezao uplatiti tužitelju iznos od 2.000.000,00 kn (čl. 1.) dok zajmoprimac-fiducirani dužnik ovlašćuje zajmodavca da radi osiguranja tražbine iz ugovora ishodi i izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i to nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. T. k.č.br. 2700/2 u naravi poslovna zgrada i dvorište u Z., ukupne površine 1139 hvati i 4095 m2 u cijelosti, uz zabilježbu da je prijenos izvršen radi povrata zajma (čl. 3. Ugovora),

- da je tuženik u stečajnom postupku u odnosu na navedenu nekretninu prijavio razlučno pravo koje je tuženiku osporeno za iznos od 1.248.265,28 kn a što predstavlja nesporni iznos zajma koji je tužitelj na temelju ugovora br. 57/2001 primio od tuženika,

- da je iz odredbi samog ugovora utvrđeno da je rok vraćanja osigurane tražbine propisan čl. 1. ugovora i iznosi 6 mjeseci od posljednjeg plasmana a najkasnije do 31. ožujka 2002. g. kao i da su uvjeti vraćanja osigurane tražbine takvi da ih u tako kratkom roku, s obzirom na gospodarsko stanje tužitelja, nije moguće ispuniti,

- da je broj dana neprekidne blokade tuženika dana 23. studenoga 2001. g. iznosio 408 dana, a broj dana u roku od 6. mjeseci do otvaranja stečajnog postupka 184 dana (list 7),

- da je tuženik bio upoznat s gospodarskim položajem tužitelja (list 14),

- da je ugovor br. 57/2001. sklopljen dana 30. srpnja 2001. g. solemniziran kod javnog bilježnika pod br. Ou-544/01 (list 8),

- da je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu br. Z-1587/01 od 17. siječnja 2002. g. izvršena uknjižba prava vlasništva u korist tuženika na nekretnini na kojoj je ugovorom osigurana tražbina prijenosom prava vlasništva (fiducijom),

- da je vrijednost predmetne nekretnine 7.579.712,76 kn (list 148 – 154 spisa).

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

Člankom 131. st. 1. SZ propisano je da pravna radnja koju je dužnik poduzeo u posljednjih 10 godina prije podnošenja prijedloga za ostvarenje stečajnog postupka ili nakon toga s namjernom da ošteti svoje vjerovnike, može se pobijati ako je druga strana u vrijeme poduzimanja radnje znala za namjeru dužnika.

Znanje za namjeru se pretpostavlja ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici.

Člankom 127. st. 1. SZ propisano je da se pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnog postupka kojima se remeti ujednačeno namirenje vjerovnika (oštećenje vjerovnika) odnosno kojima se pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika) stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama ovoga Zakona.

Nižestupanjski su sudovi utvrdili da je u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu br. 57/01

– svega 4 mjeseca prije otvaranja stečaja, tužitelj bio u blokadi (6 mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka bio u blokadi 184 dana), dakle da je kroz dulje vrijeme bio nesposoban za plaćanje. Tuženik je, dakle, znao da je gospodarski položaj tužitelja težak (tuženik je dioničar tužitelja s udjelom u kapitalu tužitelja od 24,32%), pa unatoč te činjenice ugovorom br. 57/01 daje tužitelju novčana sredstva pod uvjetima koje tužitelj s obzirom na svoje gospodarsko stanje ne može ispuniti osiguravajući pritom svoje potraživanje prijenosom vlasništva fiducijom na nekretnini nesrazmjerne vrijednosti (7.579.712,76 kn) u odnosu na razlučno pravo tužitelja (1.248.265,28 kn).

U takvoj činjeničnoj situaciji nižestupanjski su sudovi pravilno ocijeniti da su ostvareni razlozi iz čl. 131. st. 1. SZ za pobijanje ugovora sklopljenog između stranaka pod br. 57/01 i pobliže označenog u izreci prvostupanjske presude.

Ovo iz razloga, što je tuženik kao vjerovnik u vrijeme poduzimanja radnje (sklapanja ugovora) znao da dužnik nije sposoban izvršavati svoje obveze plaćanjem duga (višemjesečna blokada) pa se znanje vjerovnika za namjeru dužnika da ošteti svoje vjerovnike pretpostavlja.

Sklapanjem ugovora kojim se stječe pravo namirenja tražbine iz određene imovine stečajnog dužnika u cijelosti dok će se ostali stečajni vjerovnici namiriti po pravilima stečajnog postupka, oštećuju se ostali stečajni vjerovnici.

Pritom valja navesti da su za pravo pobijanja pravne radnje dužnika prema čl. 131. st. 1. SZ pravno odlučne činjenice kakve su bile u vrijeme sklapanja ugovora između stranaka pa na pravilnost pobijanih presuda nemaju utjecaja odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 173/03 i 194/03 – dalje: ZID OZ) koje se odnose na postupke javnobilježničkog osiguranja prijenosom vlasništva na stvari i mogućnost vjerovnika da postane punopravni vlasnik stvari koja je bila predmetom fiducijarnog vlasništva.

Osnovanost prigovora tuženika da je tužitelj svoja prava na brisanje uknjižbe prava fiducijarnog vlasništva tuženika u zemljišnoj knjizi trebao ostvarivati u izvanparničnom postupku na temelju čl. 103. ZID OZ i čl. 32. st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama ovaj sud nije mogao ocijeniti.

Ovo zbog toga što je čl. 16. st. 1. toč. 3 b. Zakona o sudovima (“Narodne novine” br. 3/94, 7/95, 100/96, 115/97, 131/97, 129/00, 67/01, 5/02, 101/03, 117/03, 17/04 i 141/04 – dalje: ZS) sada čl. 18. st. 1. toč. 2. Zakona o sudovima (NN 150/05) propisano da općinski sudovi rješavaju zemljišnoknjižne predmete i vode zemljišne knjige postupajući sukladno čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama po pravilima izvanparničnog postupka.

Navedenim prigovorom tuženik zapravo upućuje na stvarnu nadležnost općinskog suda, a kako se revizija sukladno čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP ne može izjaviti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (stvarne ili mjesne nadležnosti) to osnovanost tog prigovora u revizijskoj fazi postupka sud nije ocijenio.

Zbog navedenih se razloga, po ocjeni ovog suda, nisu ostvarili revizijski razlozi navedeni u reviziji te je revizija tuženika primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastavak odgovora na reviziju nije osnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja parnice (čl. 155. st.1. ZPP).

U Zagrebu, 5. listopada 2005. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.