Gž-2605/2018-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2605/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vicka Prančića kao predsjednika vijeća te Denis Pancirov Parcen kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Ivana Tironija kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice M. R. (prije I. ) iz M., OIB: …, zastupana po L. R., odvjetniku iz R., protiv tuženika B. K. d.d. V., OIB: …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1797/17-5 od 31. srpnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2019.,

p r e s u d i o j e

Prihvaća se žalba tužiteljice i preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1797/17-5 od 31. srpnja 2018. i sudi:

1. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Ovr-2240/13 od 25. rujna 2013. proglašava se nedopuštenom."

2. Tuženik je dužan u roku od 15 dana podmiriti tužiteljici parnični trošak odmjeren sa 14.866,00 kuna.

Obrazloženje

Prvostupanjskom pobijanom presudom odbijena je tužiteljica sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Ovr-2240/13 od 25.09.2013.g. proglašava se nedopuštenom.

Tuženik je dužan u roku od 15 dana podmiriti tužiteljici cjelokupni parnični trošak."

Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz članka 354. stavak 1. i 2. ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da se žalba prihvati i ovrha proglasi nedopuštenom.

U odgovoru na žalbu tužiteljice tuženik poriče navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Ovr-2240/13 od 25. rujna 2013. proglasi nedopuštenom.

Iz postupka proizlazi:

- da je pred Općinskim sudom u Rijeci u tijeku ovršni postupak ovrhovoditelja B. K. d.d., V., protiv ovršenice M. R. (prije I.) na temelju ugovora o kreditu radi naplate novčane tražbine u iznosu od 376.150,90 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti i to na nekretnini tužene upisane u K.O. P., poduložak 2400, zk. ul. 1408, trosoban stan u površini od 64,70 m2 koji se nalazi u zgradi u R., sagrađenoj na kč.br. 561/5, zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom,

- da je doneseno rješenje o ovrsi tj. da je sud odredio predloženu ovrhu rješenjem Ovr- 2240/13 od 25. rujna 2013., a žalba ovršenice na citirano rješenje nije odbijena,

- da je kao žalbeni razlog prilikom podnošenja žalbe protiv rješenja o ovrsi ovršenica, a u konkretnom parničnom predmetu tužiteljica, iznijela da B. K. d.d. kao ovrhovoditelj, potraživanje iz predmetnog ugovora po kreditu prenijela je na društvo C. d. R. d. R. d. S. M., čime da mu je prestala aktivna legitimacija za vođenje predmetnog ovršnog postupka, kao i da je predmetni ugovor raskinut i ne može proizvoditi pravne učinke,

- da iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Rijeci Gž-1868/14 od 19. ožujka 2016. kojim je odbijena žalba tužiteljice kao ovršenice kao neosnovana proizlazi da je predmetni ovršni postupak pokrenut nakon što je C. d. R. d. R. d. S. M. u konkretnom slučaju B. K. d.d. ustupila svoje potraživanje, te da je ovršni postupak pokrenut nakon sklapanja Anexa 1. Ugovora o ustupanju potraživanja-cesiji slijedom čega je tuženik temeljem članka 2. tog Anexa kao ovrhovoditelj aktivno legitimiran za njegovo vođenje,

- da je ovršenica upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljem odredbe članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11, 12/12, 70/12, 112/12, 93/14 i 73/17, dalje u tekstu: OZ), koji je pokrenula u ostavljenom zakonskom roku,

- da iz ovršne isprave-Ugovora o kreditu proizlazi da je zaključen između tužene kao ovršenika radi naplate novčane tražbine između tuženika B. K. d.d. V. i trgovačkog društva Z. d.o.o. kao korisnika kredita te E. I., M. I. i tužiteljice M. I. (sada R.) kao založnih dužnika, te su u članku 14. korisnik kredita i založni dužnici izričito izjavili da su suglasni da temeljem tog ugovora kao javnobilježničke ovršne isprave, protiv njih neposredno provede ovrha na njihovoj cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, odnosno na svim predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom, radi potpune naplate njegovog redovitog trajanja, čime da tražbina dospijeva na naplatu u cijelosti, između ostalog i ako korisnik kredita usprkos opomeni kasni s plaćanjem jednog anuiteta, odnosno bilo koje druge dospjele obveze više od 30 dana, a ugovor se smatra raskinutim danom otpremanja obavijesti o raskidu preporučenom pošiljkom,

- da je predmetni ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika,

- da je ugovor o kreditu otkazan s danom 10. ožujka 2011. i da cjelokupno dugovanje na dan 11. ožujka 2011. iznosi 2.604.846,74 kn, te da je javni bilježnik potvrdio ovršnost isprave,

- da je tuženik kao ustupitelj i C. d. R. d. R. d. S. M. S.p.a. kao primatelj potraživanja dana 30. studenog 2011. zaključili ugovor o ustupanju-cesiji kojim je u članku 1. utvrđeno da tuženik ustupa i prenosi na primatelja potraživanja, bez prava regresa, koja ima prema korisniku kredita Z. d.o.o. R. temeljem predmetnog Ugovora o kreditu zajedno sa svim sporednim pravima i instrumentima osiguranja specificiranim u ugovoru, a člankom 2. je utvrđeno da sa datumom ustupanja ustupatelju prestaju, a primatelj stječe sva potraživanja iz članka 1. zajedno sa sporednim pravima i instrumentima osiguranja, a člankom 6. je utvrđeno da kao protučinidbu za ustupljenu tražbinu, primatelj obvezuje ustupitelju isplatiti iznos do 252.662,74 eura.

- da je tuženik kao ustupitelj i C. d. R. d. R. d. S. M. S.p.a. kao primatelj potraživanja, 9. travnja 2013. zaključili Anex 1. Ugovora o ustupanju-cesiji kojim je u članku 2. utvrđeno da primatelj potraživanja ovlašćuje ustupitelja da u svoje ime, a za račun primatelja potraživanja može pokrenuti protiv korisnika kredita Z. d.o.o. i svih založnih dužnika prema Ugovoru o kreditu od 22. svibnja 2009., pred nadležnim sudovima ovršne postupke, kao i u svoje ima nastaviti voditi ovršne i druge postupke koji su već ranije pokrenuti pred nadležnim sudovima,

- da je ovršenica u konkretnom slučaju tužiteljica odgovorna za naplatu tuženikove cjelokupne tražbine slijedom čega je on ovlašten ostvarenje svoje tražbine tražiti od nje, odnosno ovlašten je i na provedbu ovrhe nad njenom nekretninom koja u navedeni Ugovor nije unesena kao osiguranje i na kojoj nije zasnovano založno pravo,

Sporno je u žalbenom postupku ostalo da li je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten za vođenje ovršnog postupka.

Nije sporno da je cesijom B. K. d.d. kao ovrhovoditelj u konkretnom slučaju kao tuženik prenijela na treću osobu tj. društvo C. d. R. d. R. d. S. M. S.p.a. svoje potraživanje, te da je između tuženika i navedenog inozemnog društva zaključen 9. travnja 2013. Aneks 1. Ugovora o ustupu potraživanja kojim je tuženik u članku 2. toga Aneksa ovlašten da u svoje ime a za račun primatelja potraživanja C. d. R. d. R. d. S. M. S..p.a. protiv korisnika kredita i svih založnih dužnika, pa i tužiteljice poduzima sve pravne radnje radi naplate tog potraživanja pred nadležnim sudovima, pa i pokrenuti ovršne postupke te nastaviti u svoje ime voditi ovršne i druge postupke.

Dakle, radi se o davanju ovlaštenja za vođenje parnice pravnim poslom.

Međutim, mogućnost ugovornog kreiranja ovlaštenja za trećega da u svoje ime ostvaruje pravo koje na njega nije preneseno treba u konkretnom slučaju otkloniti. Pravo na tužbu nije utemeljeno u materijalnopravnom privatnom pravu, već u javnopravnom ovlaštenju nositelja prava prema državi da svoj spor iznese pred njezin sud. Bila bi riječ o neotuđivom ovlaštenju koje pripada svakome koji tvrdi da mu pripada određeno pravo, a koje se ne bi moglo prenijeti odvojeno od toga prava. Stoga bi prijenos samog pukog ovlaštenja da se tuži bilo nedopušteno i bez pravnog učinka.

Onaj na koga ne bi bilo preneseno i osnovno pravo, ne može pretentirati da mu to pravo pripada.

U konkretnom slučaju, dakle pravnim poslom C. d. R. d. R. d. S. M. S.p.a. nije mogla prenijeti na B. K. d.d. samo ovlaštenje da tuži, ovrši i naplati tražbinu bez da je prenijela osnovno pravo, zbog čega je žalbu tužiteljice trebalo uvažiti i prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbu kao neosnovanu jer ovrhovoditelju nedostaje materijalnopravno ovlaštenje za vođenje ovršnog postupka.

Naime, treća osoba C. d. R. d. R. d. S. M. na B. K. d.d. R. nije prenijela i osnovno pravo, stoga sam prijenos ovlaštenja da tuži je nedopušten i bez pravnog učinka.

Pozivanje u presudi na sudsku praksu koja priznaje aktivnu legitimaciju upraviteljima zgrada imenovanim ugovorom kao i prinudnim upraviteljima za pokretanje sudskih postupaka u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate troškova za namirenje kojih se formira zajednička pričuva ne predstavlja ovlaštenje za vođenje parnice pravnim poslom već ono proizlazi iz odredbe članka 44. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZV) kojima je propisano da upravitelj nastupa kao opunomoćenik suvlasnika zgrade.

U konkretnom slučaju tuženik je i prije pokretanja postupka ovrhe prestao biti vjerovnikom stoga davanje ovlaštenja za vođenje ovršnog postupka pravnim poslom nije dopušteno.

Zbog iznesenog, žalba tužiteljice uvažena je kao osnovana, prvostupanjska presuda preinačena temeljem odredbe članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a.

Nakon donošenja ove drugostupanjske presude trebalo je donijeti novu odluku o parničnom trošku utemeljeno na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

Tužiteljici treba priznati naknadu za sastav tužbe 2.500,00 kuna, za ročište od 17. srpnja 2018. 2.500,00 kuna uvećano za 1.250,00 kuna PDV-a, pristojba za tužbu 2.350,00 kuna, pristojbu presude u iznosu od 2.360,00 kuna, zatim sastav žalbe 3.125,00 kuna, uvećano za PDV od 781,25 kuna ili sveukupno 14.866,00 kuna

Zbog iznesenog odluka je preinačena temeljem odredbe članka 164. stavka 2. ZPP-a.

U Splitu 26. ožujka 2019.

Predsjednik vijeća:

Vicko Prančić, v.r.