Criminal appeal dismissed; new lighter law applied to reclassify offense and confirm one-year sentence.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court dismissed the defendant's appeal regarding the factual findings and legal characterization of a traffic accident causing death. While the court upheld the original conviction for causing a traffic accident under the new, lighter Criminal Code, it reclassified the specific offense to align with the updated statutory definition. The court determined that the new law's application did not alter the one-year prison sentence, which remained appropriate given the severity of the consequences.
Legislator headnote
AI generatedčl. 3. Kazneni zakon; čl. 366. st. 1. ZKP/93; When a new criminal law is more lenient than the old one, it applies retroactively to reclassify the offense, but the sentence remains valid if the new law does not reduce the penalty.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 610/1996-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl, Ane Garačić, Katice Jelić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. Ć., zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. u svezi čl. 157. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 30. travnja 1996. godine, br. K 24/95, u sjednici održanoj 22. rujna 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,
p r e s u d i o j e :
I. U povodu žalbe opt. N.Ć. po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, te se izriče da je opt. N.Ć. radnjama opisanim u izreci te presude za koje je po prvostupanjskom sudu proglašen krivim počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 3. u svezi st. 1. KZ.
II. Uslijed odluke pod I. preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, pa se temeljem čl. 272. st. 3. KZ opt. N.Ć. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
III. Žalba opt. N.Ć. odbija se kao neosnovana i u pobijanom a nepreinačenom djelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. N.Ć. za kazneno djelo iz čl. 161. st. 2. u svezi čl. 157. st. 1. KZRH činjenično opisano u izreci te presude, pa je temeljem čl. 161. st. 2. KZRH i primjenom odredaba o ublažavanju kazne osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, time da je obvezan i na naknadu troška kaznenog postupka.
Protiv te presude podnio je optuženik žalbu izjavljenu po braniteljici R.P., odvjetnici iz Z., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači tako da se optuženika oslobodi od optužbe.
Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske nakon razmatranja spisa u smislu čl. 360. st. 2. ZKP predložio je, da se žalba optuženika kao neosnovana odbije.
Žalba nije osnovana.
Neosnovani su prigovori optuženika u pogledu činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvoga stupnja, a nije u pravu optuženik niti kad ističe žalbeni osnov povrede kaznenog zakona, jer iz sadržaja žalbe proizlazi i da i u tom dijelu pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja na temelju kojeg je prvostupanjski sud zaključio, da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen.
I Kž 610/1996-3
Naime, nasuprot vrlo iscrpnim, sistematičnim i logičnim razlozima što ih je u obrazloženju pobijane presude izložio prvostupanjski sud glede svih odlučnih činjenica, a tako i postojanja uzročne veze između alkoholiziranosti optuženog i načina njegove vožnje, te s tim u svezi umišljajnog oblika krivnje, u žalbi se nastoji oboriti nalaz vještaka toksikologa zbog primjene metode plinske kromatografije prilikom utvrđivanja alkohola u krvi optuženika za koju se tvrdi, da nije sasvim pouzdana uz neosnovanu tvrdnju da je ponašanje oštećenika glavni uzrok prometne nesreće.
Međutim, sud prvog stupnja nakon svestrane analize dokaza sadržajno je izložio zbog čega prihvaća nalaz vještaka toksikologa ing. Z.K. i uzima utvrđenim da je optuženik u vrijeme prometne nesreće imao koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1,74 g/kg, te se nalazio u pijanom stanju bitno reduciranih vozačkih sposobnosti, pa svaka kalkulacija oko toga da je optuženik bio sposoban za vožnju i da njegovo alkoholizirano stanje nije u uzročnoj vezi s prometnom nesrećom nema podloge u spisu.
Nalaz i mišljenje vještaka temelji se na nesporno utvrđenim činjenicama proteka vremena između konzumiranja alkohola i prometne nesreće, te nađene količine alkohola u krvi i urinu optuženika, a metoda utvrđivanja u nauci je opće priznata, dok se za žalbene tvrdnje niti ne iznose ozbiljni argumenti.
Istina je da je oštećenik svojim neopreznim ponašanjem pretrčavajući prometne trake na izuzetno prometnom kolniku doprinuo prometnoj nesreći, ali ta činjenica ulazi u sferu odluke o kazni.
Međutim, optuženik je pješaka mogao uočiti u oborenim svjetlima i na mračnom kolniku s udaljenosti od 30 m, a pri brzini od 50 km/h kojom se kretao, kočenjem zaustaviti vozilo na putu od 25 m, dakle prije dolaska do linije naleta, dok na osvjetljenom kolniku, kao što je to bilo kritične zgode, pješak se je mogao uočiti daleko ranije.
Optuženik niti ne navodi neke ozbiljne razloge koji bi doveli u sumnju nalaz prometnog vještaka. U žalbi se želi prikazati da je do nesreće došlo isključivo uslijed neočekivanog ponašanja pješaka. Međutim, takva tvrdnja optuženika nije ni sa čime argumentirana. Ne samo da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje o dinamici nastanka prometne nesreće do koje je došlo zbog zakašnjelog reagiranja optuženika na pojavu pješaka, nego je pravilno zaključivanje suda da je pijano stanje tempore criminis i očigledna nesposobnost za sigurnu vožnju optuženika u direktnoj uzročnoj vezi s posljedicama prometne nesreće. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda način vožnje optuženika u konkretnoj prometnoj situaciji koja sama po sebi i nije bila složena, karakterističan je za alkoholiziranog vozača.
Prema tome, sud je ispravno ocijenio oblik optuženikove krivnje zaključivši da je on konzumiranjem alkohola, znajući da mu predstoji vožnja, postupao s eventualnim umišljajem na ugrožavanje drugih sudionika u prometu, a iz nehata u odnosu na nastupjelu posljedicu, smrt oštećenika.
Zbog toga je optuženik svojim postupanjem i prema zaključku suda drugog stupnja ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja teškog kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa, pa je žalba optuženika neosnovana, jer sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primjenio i kazneni zakon. Nije osnovana žalba optuženika niti zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja koje utječu da kazna po visini i mjeri bude lakša ili teža.
Kad se, naime, pravilno ocjeni značaj svih činjenica i okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno, te da je posljedica smrt jedne osobe, a imajući u vidu i doprinos oštećenika izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine adekvatna je društvenoj opasnosti djela i počinitelja, te dovoljna za ostvarenje svih svrha kažnjavanja predviđenih zakonom.
Međutim, nakon izricanja pobijane presude stupio je na snagu dana 1. siječnja 1998. godine novi
I Kž 610/1996-3
Kazneni zakon koji je blaži za počinitelja, pa se mora primjeniti. Stoga je primjenom čl. 3. novog Kaznenog zakona valjalo po službenoj dužnosti preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela i izreći da je optuženik svojim postupanjem počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 3. u svezi st. 1. KZ i temeljem tog zakonskog propisa osuditi ga na kaznu zatvora, ali u istom trajanju kao i u prvostupanjskoj presudi.
Naime, stanovište ovog drugostupanjskog suda u odnosu na kaznu, bez obzira što je sada novi Kazneni zakon blaži za počinitelja već je naprijed izloženo, pa s obzirom na navedeno izrečena kazna ukazuje se primjerenom.
Radi izloženog, a kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 366. st. 1. ZKP/93 nisu nađene povrede formalnog ili neke druge povrede materijalnog prava na štetu optuženika, valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 22. rujna 1999. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ileana Vinja, v.r.
mr. Branko Zmajević, v.r.