I Kž-339/2014-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 339/14-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića, Dražena Tripala, Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. C., zbog kaznenog djela iz članka 34. Krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 32/93., 38/93., 16/96. i 28/96. – dalje u tekstu: KZRH), odlučujući o žalbi osuđenog D. C. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 24. travnja 2014. broj Kv-77/14, u sjednici održanoj 2. srpnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba osuđenog D. C. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom prvostupanjski sud je na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13 i 145/13 dalje: ZKP/08) preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Splitu od 10. veljače 1998., broj K-64/97 potvrđenoj presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. veljače 1999., broj I Kž-300/1998-5 kojom je D. C. zbog kaznenog djela teškog ubojstva osuđen na kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina, presudu Županijskog suda u Splitu od 20. siječnja 2010., broj K-Us-34/09 potvrđenoj presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. ožujka 2011., broj I Kž-Us-145/10-7 kojom je D. C. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci i presudu Županijskog suda u Splitu od 25. studenog 2010., broj K-43/10 preinačenoj presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2013., kojom je D. C. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te je primjenom odredaba o stjecaju iz čl. 60. st. 2. toč. c. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, dalje KZ/97) osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devetnaest godina i devet mjeseci u koju mu je kaznu

I Kž 339/14-5

uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 23. listopada 1996. do 8. siječnja 1997., te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 12. ožujka 1997. do 20. studenog 2006., od 20 studenog 2007. do 24. prosinca 2007., vrijeme provedeno u pritvoru od 7. veljače 2008. do 8. veljače 2008., vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 14. travnja 2008. do 1. rujna 2009. i vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazane od 16. veljače 2010. do 29. studenog 2010., pa nadalje.

Protiv te presude je žalbu podnio osuđenik putem branitelja V. G., odvjetnika iz S., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se osuđeniku izrekne blaža jedinstvena kazna.

Spis je u smislu odredbe čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Naime, sud prvog stupnja je pobijanom presudom potpuno ispravno preinačio u odluci o kazni naprijed navedene pravomoćne presude kojima su osuđeniku izrečene zatvorske kazne na način da mu je temeljem čl. 498. st. 1. i 2. ZKP/08 u svezi čl. 60. st. 2. toč. c. KZ/97 izrekao jedinstvenu kaznu u trajanju od devetnaest godina i devet mjeseci u koju mu je uračunao vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazni po navedenim presudama.

Osuđenik neosnovano smatra da mu je prvostupanjski sud trebao izreći blažu kaznu iz razloga jer je vrijeme koje je do sada proveo na izdržavanju kazni u dovoljnoj mjeri na njega utjecalo u smislu postignute svrhe specijalne prevencije jer je sud prvog stupnja na temelju otegotnih i olakotnih okolnosti utvrđenih u citiranim presudama osuđeniku izrekao primjerenu jedinstvenu kaznu zatvora koja će i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske ispuniti navedenu svrhu individualne i specijalne prevencije. Suprotno tvrdnjama osuđenika o tome da je nakon dugogodišnjeg boravka u zatvoru u potpunosti resocijaliziran i da je ispunjena svrha specijalne prevencije, činjenica da je osuđenik kaznena djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. i čl. 173. st. 1. KZ/97 počinio za vrijeme izdržavanja kazne po presudi K-64/97 ukazuje na suprotan zaključak.

Slijedom izloženog, kako žalba osuđenika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08, trebalo je žalbu osuđenika kao neosnovanu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi, na temelju čl. 482. ZKP/08.

U Zagrebu, 2. srpnja 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.