Rev-1376/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1376/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz Č., koju zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u O., protiv tuženika F. K. iz V., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u O., radi uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1872/08 od 10. srpnja 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2464/07 od 26. ožujka 2008., u sjednici održanoj 8. siječnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

"Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

I/ Nalaže se tuženiku F. K. iz V., da tužiteljici S. K. iz Č., na ime uzdržavanja isplaćuje svako mjesečni iznos od 3.394,00 kn od dana utuženja pa nadalje, dok za to postoje zakonski razlozi, dospjele iznose odjednom, a dospijevajuće do 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec.

II/ Također se nalaže tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe."

kao neosnovan.

III/ Nalaže se tužiteljici S. K. iz Č., da tuženiku F. K. iz V., naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.270,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači ili ukine.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužiteljice za uzdržavanje od tuženika kao bivšeg bračnog druga na temelju odredaba čl. 217. i 218. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04 i 136/04 – dalje: ObZ).

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revidentica navodi da je u obrazloženjima obiju presuda nižestupanjskih sudova počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP smatrajući da u obje presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a da su oni koji su navedeni nejasni i proturječni. Također, u okviru tog revizijskog razloga revidentica iznosi svoje činjenične zaključke, koji nisu u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem u postupku. Konačno, revidentica u tom dijelu smatra da se navedena bitna povreda odnosi i na pogrešne pravne zaključke nižestupanjskih sudova.

Na takve prigovore revidentice treba, prije svega, reći da obrazloženja obiju presuda nižestupanjskih sudova sadrže jasne i razumljive razloge u odnosu na odlučne činjenice u ovom sporu u smislu odredaba čl. 217. i 218. ObZ od kojih zavisi pravo tužiteljice na uzdržavanje od tuženika. Zbog toga se pravilnost i zakonitost odluke mogu sa sigurnošću injena bitna povreda odredaba

ispitati, pa u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije poč

parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Nadalje, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidentice u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

Konačno, pogrešna pravna ocjena spada u revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa takvi navodi nisu od značaja u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Zbog naprijed navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Prema odredbi čl. 217. ObZ bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svoga bračnog druga.

Odredbama čl. 218. ObZ je propisano da bračni drug ima pravo podnijeti zahtjev za uzdržavanje do zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj braka. Iznimno ako u parnici za razvod ili poništaj braka nije postavljen zahtjev za uzdržavanje, bivši bračni drug može tužbom tražiti uzdržavanje u roku od šest mjeseci od prestanka braka, ako su pretpostavke za uzdržavanje, predviđene u čl. 217. ovoga Zakona, postojale u trenutku zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj braka i trajale bez prestanka do zaključenja glavne rasprave u parnici za uzdržavanje (čl. 218. st. 2. ObZ).

U ovom premetu tužiteljica je podnijela tužbu nakon završetka parnice za razvod braka u roku iz čl. 218. st. 2. ObZ, pa je od odlučnog značaja pitanje jesu li pretpostavke za uzdržavanje bile ispunjene u trenutku zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod braka i trajale do zaključenja glavne rasprave u ovoj parnici.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica u trenutku zaključenja glavne rasprave za razvod braka bila zaposlena u Njemačkoj i zarađivala oko 575 Eur-a mjesečno, da je nakon razvoda braka, tijekom 2005., prodala svoj dio zemljišta i za to dobila 8.000 Eur-a,

- da nije dokazala da je nesposobna za rad, s obzirom da je u trenutku razvoda braka bila zaposlena u Njemačkoj, a po povratku u Republiku Hrvatsku je, čuvajući jednu gospođu, za tjedan dana zaradila 700,00 kn, te se i nadalje prijavljivala Zavodu za zapošljavanje,

- da tužiteljica živi u kući koja je bračna stečevina nje i tuženika, a vlasnica je i naslijeđene kuće u Čepinu,

- da je od 6. 12. 2006. (a glavna rasprava u parnici za razvod braka je zaključena 28. 2. 2005.) korisnik po osnovi socijalne skrbi u iznosu od 400,00 kn.

aju nisu

Na temelju tih činjenica nižestupanjski sudovi ocjenjuju da u konkretnom sluč ispunjene pretpostavke za uzdržavanje tužiteljice u smislu čl. 218. st. 2. ObZ u vezi s čl. 217. ObZ.

Revidentica u odnosu na primjenu navedenih zakonskih odredaba prigovara:

- da nižestupanjski sudovi pogrešno tumače navedene zakonske odredbe, jer revidentica smatra da je za postojanje prava na uzdržavanje bitno utvrditi da sredstva tužiteljice tijekom vremenskog razdoblja iz čl. 218. st. 2. ObZ nisu bila dovoljna za njeno uzdržavanje,

- da je u odnosu na mirovinu tuženika bilo potrebno primijeniti "propise Savezne Republike Njemačke".

U odnosu na prvi prigovor revidentice treba reći da je stajalište nižestupanjskih sudova pravilno.

Naime, u konkretnom slučaju od odlučnog značaja u smislu čl. 218. st. 2. ObZ je pitanje jesu li u vrijeme zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod braka bile ispunjene pretpostavke za uzdržavanje iz čl. 217. ObZ. U smislu odredbe čl. 217. ObZ za postojanje prava za uzdržavanje bračnog druga je potrebno da budu kumulativno ispunjene sljedeće dvije (alternativno određene) pretpostavke:

1. – da bračni drug nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine,

2. – da nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti.

S obzirom da je u postupku bilo utvrđeno da je u vrijeme zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod braka tužiteljica bila zaposlena, a nije bila nesposobna za rad, jedna od navedenih pretpostavki iz čl. 217. ObZ nije bila ispunjena u vrijeme zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod braka. Zbog toga nisu niti mogle biti ispunjene pretpostavke za uzdržavanje u smislu čl. 218. st. 2. ObZ, pa tužiteljici u konkretnom slučaju ne pripada pravo na uzdržavanje od tuženika kao bivšeg bračnog druga.

Drugi prigovor revidentice nije pravno relevantan, jer pravna regulacija mirovine tuženika u Njemačkoj nije od utjecaja na odluku u ovom sporu, jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 217. i 218. ObZ za postojanje prava na uzdržavanje na strani tužiteljice, pa imovinsko stanje tuženika i eventualne obveze u zemlji u kojoj je stekao pravo na mirovinu ne utječu na pravo na uzdržavanje u ovom predmetu – kako je to već naprijed navedeno.

Iz tih razloga nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 8. siječnja 2009.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.