Gž-71/2007-2 · Županijski sud u Varaždinu

Broj:Gž.71/07-2

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Zlatka Lodete, kao predsjednika vijeća, te Jadranke Majcen-Horvat i Dubravke Vinceković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. C. iz S., zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku iz L., protiv tužene A. C. iz S., zastupane po punomoćnicima E. F. i S. F.–K., odvjetnicima iz S., radi razvoda braka i dr., povodom žalbe tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Ludbregu broj P.39/06-21 od 30. studenog 2006. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 30. siječnja 2007. godine,

r i j e š i o j e:

Usvaja se žalba tužene i ukida presuda Općinskog suda u Ludbregu broj P.39/06-21 od 30. studenog 2006. godine u pobijanom dijelu pod toč. III izreke, kojim je odlučeno o susretima i druženjima tužitelja sa mlljt. djetetom I. C., te se predmet vraća u tome dijelu istom sudu na ponovno suđenje.

U nepobijanim dijelovima pod toč. I izreke kojim je razveden brak stranaka i toč. II izreke kojom je mlljt. dijete I. C. povjerena na zajednički život i roditeljsku skrb tuženoj, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, pod toč. I izreke, razveden je brak stranaka sklopljen ….96.g. u S. Đ.; toč. II povjereno je mlljt. dijete stranaka I. C. (dalje mlljt. dijete) na zajednički život i roditeljsku skrb tuženoj – majci, dok je toč. III izreke tužena obvezana omogućiti tužitelju održavanje susreta i druženja s mlljt. djetetom u prvoj polovici zimskih praznika u trajanju od 8 dana, te prvoj polovici ljetnih praznika u trajanju od 15 dana, tako da tužitelj o svojem trošku dođe po dijete i vrati ga u S..

Navedenu presudu, pravovremeno podnijetom žalbom, u dijelu pod toč. III izreke, kojom su određeni susreti i druženja tužitelja i mljt. djeteta, pobija tužena, bez navođenja zakonskih žalbenih razloga, ali čiji sadržaj žalbe upućuje na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba tužene je osnovana.

Odlučujući o susretima i druženjima mlljt. djeteta stranaka, prvostupanjski sud, polazeći najprije od prijedloga tužitelja da se susreti i druženja odvijaju „neograničeno prema sporazumu roditelja“ te da se isti „na glavnoj raspravi suglasio da on sam preuzme dijete u S. i vrati ga u S. u to u prvoj polovici zimskih i ljetnih praznika, tako da u zimi dijete boravi kod njega 8 dana, a u ljetnim praznicima 15 dana“, imajući u vidu dob mlljt. djeteta (navršila 10 godina života) razdaljinu između prebivališta tužitelja i mlljt. djeteta, činjenicu da je tužitelj vlasnik automobila, kao i materijalne i druge prilike, a kod toga da od Centra za socijalnu skrb S., (dalje CZSS) nije dobiven zatražen obrazloženi prijedlog i o načinu i vremenu održavanja susreta i druženja, usvojio prijedlog za susrete i druženje tužitelja sa mljt. djetetom.

U žalbi tužena osporava odluku prvostupanjskog suda, odlučivanjem da susreti i druženja tužitelja i mlljt. djeteta budu određeni na način da mlljt. dijete boravi kod tužitelja za vrijeme zimskih i ljetnih praznika, jer smatra da bi takvo određivanje bilo štetno za mlljt. dijete, ističući naprotiv da bi se susreti i druženja trebala održavati na način da tužitelj dođe posjetiti mlljt. dijete u njezino mjesto prebivališta.

Tome u prilog iznosi tvrdnje o zanemarivanju mlljt. djeteta od strane tužitelja budući je isto sa tužiteljem ne živi od dojenačke dobi (od starosti od 5,5 mjeseci), a isti nije mlljt. dijete posjećivao kroz duži kontinuirani period, pa se nije javljao niti putem telefona (to je trajalo više od 5 godina) dok se posljednjih godina viđao sa njome jedanput u godini, odnosno jedne godine dva puta, te zbog činjenice što je tijekom dosadašnjeg života mlljt. dijete kod tužitelja u kontinuiranom razdoblju boravila svega tri dana u dobi od 8 godina, a koji boravak nije imao pozitivne posljedice kako na fizičko tako i na psihičko zdravlje mlljt. djeteta. Stoga radi takvog pristupa tužitelja prema mlljt. djetetu kao i tome posljedice nedovoljne bliskosti i emocionalne veze te činjenice da mlljt. dijete boluje od bronhijalne astme alergijskog uzroka, u prilog čemu žalbi prilaže i liječničke uputnice, nalaze specijalista te alergološke obrade kao i mišljenje psihologa (list 38 – 41 spisa), tužena iznosi mišljenje da bi takva odluka suda o susretima i druženjima tužitelja i mlljt. kćerke za nju bila štetna. Osporavajući na izneseni način odluku suda tužena se u žalbi poziva i na svoj podnesak kojim je dala „odgovor na podnesak zaprimljen dana 23.10.06.g.“, a koji sadrži stručno mišljenje nadležnom CZSS L. u postupku posredovanja prije razvoda braka i u kojem se ona usprotivila tada prijedlogu tužitelja za duži kontinuirani boravak mlljt. djeteta kod njega iznoseći podrobno sadržaj i rezultate njezine posjete tužitelju, a što je sve prema navodima žalbe prvostupanjski sud propustio ocijeniti prilikom odlučivanja o susretima i druženjima tužitelja sa mlljt. djetetom.

Izneseni navodi žalbe, kojima tužena ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a te spori kako pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja tako i primjenu materijalnog prava, a u odnosu na donošenje odluke prvostupanjskog suda o susretima i druženjima mlljt. djeteta sa tužiteljem. po ocijeni ovoga suda, u potpunosti su osnovani.

Naime, prije svega prvostupanjski sud, kako to pravilno ističe žalba, nije uopće u pobijanoj presudi dao razloge i u odnosu na sadržaj podneska tužene od 13.

11. 06. g. (list 29-31 spisa) u kojem ista sveobuhvatno iznosi svoje stajalište o odnosima mlljt. djeteta i tužitelja, učestalost i sadržaj njihovih dosadašnjih odnosa upućujući ujedno i na njezino zdravstveno stanje, kao i iznošenje protivljenja održavanju upravo susreta i druženja mlljt. djeteta sa tužiteljem kako ih je isti do tada predložio u tužbenom zahtjevu („neograničeno prema sporazumu roditelja“).

Stoga u tom dijelu, po ocijeni ovoga suda pobijana presuda ne sadrži odlučne razloge.

Nadalje, u razlozima, kako je to već ranije spomenuto, u odnosu na tu odluku stoji da se tužitelj nakon prvotno tužbenog prijedloga o neograničenim susretima sa mlljt. djetetom, „na glavnoj raspravi suglasio da on sam preuzme dijete u S. i vrati ga u S. u to u prvoj polovici zimskih i ljetnih praznika, tako da u zimi dijete boravi kod njega 8 dana, a u ljetnim praznicima 15 dana“.

Međutim, kod činjenice da iz sadržaja zapisnika sa glavne rasprave od 24. 11.

06.g. (list 32 spisa ) ne proizlazi da bi na istoj osim tužitelja kao stranke bila prisutna i tužena odnosno njezini punomoćnici (za tuženu je naznačeno da nije pristupila), nije jasno sa kime se to tada tužitelj, vezano na takav prijedlog o susretima i druženjima, suglasio.

Stoga je po ocijeni ovoga suda u tom dijelu pobijana presuda u svojim razlozima u proturječju sa sadržajem spisa.

Radi toga ovaj sud, a to stoga što pobijana presuda u odnosu na donošenje odluke o susretima i druženjima ne sadrži sve odlučne razloge te je i u proturječju sa sadržajem spisa, smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a, pa je već iz tog razloga imalo osnova usvojiti žalbu tužene.

Nadalje, a što u žalbi ističe tužena, prvostupanjski sud odlučujući, u smislu odredbe čl. 294 st. 1 toč. 1 u vezi čl. 298 st. 1 OBZ-a o susretima i druženjima mlljt. djeteta – kćerke stranaka sa tužiteljem kao ocem, nedvojbeno isti nije na pravilan i potpun način utvrdio sve odlučne činjenice, a o kojima ovisi pravilnost i zakonitost takve odluke prvostupanjskog suda.

Prije svega prvostupanjski sud, odluku o susretima i druženjima, mlljt. djeteta sa tužiteljem a što inače i sam navodi u razlozima pobijane presude, donio je kod „izostalog“ mišljenja i prijedloga CZSS S., a upravo u odnosu i na tu odluku, a koju odluku je, po ocijeni ovoga suda, bio dužan donijeti tek nakon što bi se i taj centar za socijalnu skrb, nadležan po prebivalištu mlljt. djeteta stranaka, izjasnio o održavanju susreta i druženja sa tužiteljem.

Iako je točno, kao što to prvostupanjski sud iznosi u svojoj odluci, da je od toga CZSS-a zatraženo takvo mišljenje, odnosno prijedlog, jer je to prvostupanjski sud od toga centra zatražio dopisom od 20.10.06.g. (list 19 spisa), te da takvog mišljenje i prijedlog isti centar do zaključenja glavne rasprave (24.11.06.g.) nije prvostupanjskom sudu dostavio, to po ocijeni ovoga suda, ne opravdava prvostupanjski sud da takvu odluku bez mišljenja i prijedloga tog nadležnog CZSS, donese.

Naime, odredbom čl. 295 st. 1 OBZ-a propisano je da prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi, a što se analogno odnosi i na odluku o susretima i druženjima roditelja s kojim dijete neće živjeti, da će sud pribaviti mišljenje i prijedlog Centra za socijalnu skrb.

Dakle, iz ove zakonske odredbe proizlazi da je takvo mišljenje i prijedlog prvostupanjski sud, a prije donošenja pobijane odluke, bio dužan pribaviti. Nadalje, odredbom čl. 295 st. 2 OBZ-a propisano je da je Centar za socijalnu skrb dužan u roku od 30 dana dostaviti sudu mišljenje i prijedlog iz st. 1 toga članka.

Kako CZSS Sisak, od kojeg je takvo mišljenje i prijedlog zatražen 20.10.06.g., nije dostavio do dana zaključenja glavne rasprave 24.11.06.g., to je u smislu odredbe čl. 295 st. 2 OBZ-a prvostupanjski sud već tada ponovno imao dužnost zatražiti od toga Centra dostavu takvog mišljenja i prijedloga, a što prvostupanjski sud međutim, nije učinio, već je, zbog pojednostavljenog pristupa kod donošenja takve odluke, a koja se odnosi upravo na mlljt. dijete stranaka i u kojim slučajevima je sud, sukladno odredbi čl. 267 OBZ-a dužan osobito paziti da se zaštite interesi mlljt. kćerke stranaka, propustio učiniti.

Iznesena postupanja prvostupanjskog suda na koja je u ovoj odluci ukazao ovaj sud kao i navodi žalbe tužene činjenične prirode imaju za posljedicu osnovanost ovog žalbenog razloga tužene, a zbog čega se za sada ne može ocijeniti i pravilnost primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda usvajanjem zapravo samo prijedloga tužitelja kod odlučivanja o susretima i druženjima sa mlljt. djetetom.

Stoga je iz navedenih razloga valjalo žalbu tužene usvojiti i temeljem čl. 369 i 370 ZPP-a ukinuti presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod toč. III izreke te predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će prije svega pribaviti mišljenje i prijedlog od CZSS S. o vremenu i načinu održavanja susreta i druženja mlljt. djeteta sa tužiteljem, pa imajući u vidu dosadašnji prijedlog tužitelja kao i navode tužene vezane na protivljenje tomu prijedlogu sadržane do sada tijekom postupka u njezinom podnesku od 13.11.06.g., kao i liječničku dokumentaciju priloženu žalbi raspraviti isti te provođenjem po potrebi i drugih dokaza, a vodeći prije svega računa o dosadašnjim odnosima mlljt. djeteta i tužitelja (emocionalnoj bliskosti) te učestalosti, sadržaju te vremenu dosadašnjih kontakata mlljt. djeteta kao i zdravstvenom stanju i dobi mlljt. djeteta, činjenici udaljenosti prebivališta tužitelja i mljt. djeteta, a time svime i o dobrobiti mlljt. djeteta stranaka to sukladno odredbi čl. 267 OBZ-a, ponovno odlučiti o načinu, mjestu i vremenu održavanja susreta i druženja mlljt. kćerke stranaka sa tužiteljem.

Nadalje, prvostupanjski sud će isto tako, budući predmetni spor predstavlja bračni spor za razvod braka, u tom predmetu donijeti i odluku o uzdržavanju mlljt. djeteta stranaka, a što je u dosadašnjem tijeku postupka također propustio učiniti.

Naime, odredbom čl. 300 st. 1 OBZ-a propisano da će sud donijeti odluku o uzdržavanju zajedničkog maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta koje je lišeno poslovne sposobnosti kad u bračnom sporu donese odluku kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi, te u drugim slučajevima odvojenog života roditelja, a ovaj propis je kogentne naravi.

Vezano na odluku o uzdržavanju, prvostupanjski sud je u svojoj presudi, u tome dijelu također nejasnoj, ali što ne utječe na odlučivanje u ovom predmetu, budući taj dio nije obuhvaćen i izrekom prvostupanjske presude, naznačio, da postoji pravomoćna odluka o uzdržavanju za doprinos od 25 % od mirovine koju tužitelj prima, „što je razvidno iz ovosudnog spisa br. Ovr. 382/05.“. Nije naime jasno zbog čega sud nije naznačio točan broj odluke i suda koji ju je donio, a odnosi se na već utvrđenu obvezu i iznos uzdržavanja tužitelja prema mlljt. djetetu stranaka, nego se pozvao na ovršni predmet toga suda br. Ovr. 382/05. dok iz stanja spisa proizlazi, a što sam tužitelj u tužbi navodi, da je o uzdržavanju „riješeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku“ dok tužena u odgovoru na tužbu (list 9 navodi) da je odluka o uzdržavanju donijeta također u predmetu Općinskog suda u Sisku br. P. 1744/02. presudom od 30.09.03.g. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Sisku br. Gž. 2385/03- od 28.05.04.g.

Da doista postoji pravomoćna odluka o uzdržavanju proizlazi i iz spisu priložene presude Županijskog suda u Sisku br. Gž. 2385/03-3 od 28.05.04.g. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku od 30.09.03.g. br. P.1744/02. te je ovdje tužitelj a tamo tuženik obvezan za uzdržavanje mlljt. kćerke plaćati 25 % mjesečno od svoje mirovine i to počevši od 16.09.02.g. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

Kod tako utvrđenih okolnosti vezanih na uzdržavanje mlljt. djeteta stranaka, dakle da u trenutku pokretanja i donošenja odluke u ovom bračnom sporu stranaka već postoji pravomoćna odluka o uzdržavanju mlljt. djeteta stranaka, ovaj sud smatra, a obzirom na kogentni značaj odredbe čl. 300 st. 1 OBZ-a, da je prvostupanjski sud u tom bračnom sporu dužan odlučiti i o uzdržavanju mlljt. djeteta stranaka (i bez obzira na visinu mjesečne obveze uzdržavanja) time da ovaj sud smatra da će to biti nova odluka o uzdržavanju, budući će ista odnositi na drugo vrijeme obveze uzdržavanja mlljt. kćerke stranaka, a to je od podnošenja tužbe za razvod braka pa nadalje.

Kod toga treba naglasiti da takvu odluku, obzirom na kongentni značaj citiranog zakonskog propisa iz čl. 300 st. 1 OBZ-a, sud donosi po službenoj dužnosti i bez obzira na postojanje ili nepostojanje takvog zahtjeva u tužbi za razvod braka (u konkretnom slučaju takvog zahtjeva nema, ali je tužena u svom podnesku od 13.11.06.g. naznačila potrebu da sud „konstatira tužiteljevu obvezu, ranije utvrđenu kao 25 % njegovih primanja“) time da prema odredbi čl. 305 st. 1 OBZ-a sud u parnicama o uzdržavanju mlljt. djeteta nije vezan zahtjevima stranaka, a prema odredbi čl. 270 st. 2 istog Zakona sud je i u statusnim stvarima i u stvarima uzdržavanja mlljt. djeteta ovlašten između ostalog utvrđivati i činjenice koje stranke nisu iznijele.

Stoga će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku pribaviti spis Općinskog suda u Sisku br. P. 1744/02. pa imajući u vidu sve izneseno i u odnosu na odluku o uzdržavanju mlljt. djeteta stranaka, ponovno u ovom postupku donijeti o njezinom uzdržavanju novu odluku utemeljeno na odredbi čl. 300 st. 1 OBZ-a u vezi sa odredbama toga Zakona koje se primjenjuju kod raspravljanja i odlučivanja o uzdržavanju mlljt. djece (čl. 232 – 240 OBZ-a).

U nepobijanim dijelovima, pod toč. I izreke kojim je razveden brak stranaka i toč. II izreke, kojom je mlljt. dijete I. C. povjerena na zajednički život i roditeljsku skrb tuženoj, navedena presuda ostala je neizmijenjena.

U Varaždinu, 30. siječnja 2007. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Zlatko Lodeta v. r.