Revt-93/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 93/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća te Bruna Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. R., zastupanog po punomoćniku Ž. R., odvjetniku u R., protiv tuženika B. d.d. P., zastupanog po punomoćniku B. Č., odvjetniku u O. uredu Č., Č., R. j.t.d. u P., radi isplate iznosa od 314.344,99 kuna, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5508/12-3 od 27. studenog 2012., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-4352/11-74 od 5. travnja 2012., ispravljena rješenjem istog suda broj P-4352/11-78 od 1. lipnja 2012., u sjednici od 16. rujna 2014.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Tužitelju A. d.d. R. d.o.o. ne dosuđuju se troškovi odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku da je dužan platiti tužitelju iznos od 314.344,99 kuna sa zateznom kamatom po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate i to na iznos od 5.705,00 kn od 22.4.1997., na iznos od 16.181,00 kn od 15.4.1997., na iznos od 26.928,00 kn od 8.4.1997., na iznos od 2.952,40 kn od 8.4.1997., na iznos od 3.000,80 kn od 15.4.1997., na iznos od 75.512,70 kn od 15.3.1997., na iznos od 2.710,40 kn od 8.3.1997., na iznos od 25.311,00 kn od 9.3.1997., na iznos od 13.706,00 kn, od 15.3.1997., na iznos od 752,40 kn od 6.3.1997., na iznos od 2.710,40 kn od 15.3.1997., na iznos od 95.532,66 kn od 15.2.1997., na iznos od 2.952,40 kn od 8.2.1997., na iznos od 4.650,39 kn od 15.2.1997., na iznos od 2.904,00 kn od 15.2.1997. i na iznos od 32.835,44 kn od 8.5.1997. sve do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena kao i zateznu kamatu po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate na iznos od 9.715,61 kn od 15.2.1997 do 14.05.1997. te trošak ovrhe u iznosu od 11.315,00 kn, kao i da mu nadoknadi parnične troškove u iznosu od 92.593,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju iz članka 382. st. 1. toč.1. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: ZPP), pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvaćanje revizije, preinačenje drugostupanjske presude i odbijanje tužbenog zahtjeva, odnosno njezino ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj, s obzirom na vrijednost predmeta spora, predlaže odbacivanje revizije kao nedopuštene, a podredno njezino odbijanje kao neosnovane i da se tuženiku naloži plaćanje troškova za odgovor na reviziju u iznosu od 6.250,00 kn. Revizija nije dopuštena.

S obzirom na vrijeme donošenja pobijane drugostupanjske presude (27. studenog 2012.) mjerodavno pravo za prosudbu o dopustivosti tuženikove revizije, sukladno prijelaznom članku 53. st. 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 57/11), predstavlja odredba iz članka 497.a ZPP-a. Prema toj zakonskoj odredbi revizija iz članka 382. st. 1. toč. 1. ovoga Zakona u postupku pred trgovačkim sudovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude ne prelazi 500.000,00 kuna.

Pobijanom drugostupanjskom presudom tužitelju je dosuđena novčana tražbina u ukupnom iznosu od 314.344,99 kn.

Slijedom toga, revizija izjavljena na temelju odredbe iz članka 382. stavak 1. ZPP-a u ovom slučaju nije dopuštena jer vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi svotu od 500.000,00 kn.

Temeljem odredbe čl. 155. ZPP tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 392. stavak 1. ZPP-a, reviziju tuženika valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 16. rujna 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.