Rev-1071/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1071/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ilije Čuljata i Vjere Delić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.V. iz P. ... , kojega zastupa punomoćnik B.T., odvjetnik iz O., protiv tužene L.Z. iz Č., ... , koju zastupa punomoćnik Z.R., odvjetnik iz O., radi predaje u posjed nekretnina, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 15. srpnja 1993. br. Gž 1341/93- 2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Orahovici od 11. ožujka 1993. br. P 70/92-7, u sjednici održanoj dana 12. lipnja 1996.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" I/ Poništava se darovni ugovor zaključen između H.I., kao darodavca i tužene Z.L. kao daroprimaoca kojim ugovorom su darovane nekretnine i to čbr. 734/68 sas 800 čhv i čbr. 734/135 sa 800 čhv, upisane u z.k.ul. br. 2330 k.o. Č., a koje nekretnine u naravi predstavljaju kuću i podkućnicu.

II/ Određuje se uspostava ranijeg z.k. stanja na nekretninama iz točke I/ ove presude, kakva je ona bila prije z.k. prijenosa navedenih nekretnina s darovatelja na daroprimca, odnosno tuženiku.

III/ Kako je pravomoćnom presudom naslovnog suda br. P 104/90-19, od 14. studenog 1990. god. utvrđena ništavost kupoprodajnog ugovora zaključenog između tužitelja i H.I., a kojim je ugovorom tužitelj prodao H.I. predmetne nekretnine, to se temeljem te presude ima tužitelj upisati u zemljišnim knjigama Općinskog suda Orahovica kao vlasnik istih.

IV/ Nalaže se tuženoj da tužitelju preda u posjed nekretnine iz točke I/ ove presude i to slobodne od osoba i stvari, kao i da mu naknadi prouzročene parnične troškove, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Istom presudom tužitelj je obvezan da tuženoj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 20,00 kn (ranije 20.000 HRD).

Presudom suda drugog stupnja djelomično je uvažena žalba tužitelja, te presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za poništenje darovnog ugovora zaključenog između H.I. kao darodavca i tuženice kao daroprimaoca 12. travnja 1991. godine, te u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja, a u vezi poništenja istog darovnog ugovora, a preinačena u dijelu u kojem su odbijeni ostali zahtjevi, kao i u odluci o parničnim troškovima, te se sudi i rješava:

"Tužitelj se ima upisati u zemljišnim knjigama kao vlasnik k.č.br. 734/68 sa 800 čhv i k.č.br. 734/135 sa 800 čhv upisanom u zk.ul.br. 2330 k.o. Č., a tuženica je dužna iste nekretnine slobodne od osoba i stvari predati tužitelju u posjed u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove. Određuje se zabilježba spora na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama, koju će provesti zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Orahovici."

Protiv dijela presude suda drugog stupnja, kojim je udovoljeno tužbenom zahtjevu, tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno potvrdi prvostupanjsku presudu, te u slučaju ukidanja odredi da prilikom donošenja novih odluka da ne može sudjelovati sudac mr. I.K..

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sud drugog stupnja nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu ZPP), jer za sudjelovanje u donošenju drugostupanjske presude suca mr. Ivana Kaladića nije bilo zakonske zapreke. Naime, isti sudac nije bio izuzet u suđenju u smislu odredbe čl. 71. st. 1. toč. 6. ZPP, a niti su postojali razlozi za njegovo izuzeće u smislu odredbe čl. 71. st. 1. toč. 1.-5. ZPP. Naime, tužena navodi da je u spisu suda prvog stupnja br. P 104/90 i br. P 93/91 sudjelovao kao predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac navedeni sudac, te da je kao izvjestitelj u drugostupanjskom vijeću stvorio subjektivni stav i nije bio objektivan pri donošenju drugostupanjske odluke. Međutim, po ocjeni ovog revizijskog suda navedeni razlozi nisu zakonski razlozi za izuzeće istog suca u smislu naprijed navedenog propisa.

Utvrđeno je, da su sporne nekretnine bile predmet kupoprodajnog ugovora od 5. lipnja 1989. godine zaključenog između tužitelja i H.I., oca tužene, i da je u spisu suda prvog stupnja br. P 104/90 pravomoćno odlučeno, da se isti ugovor poništava, te je tužitelj V.A. utvrđen vlasnikom.

Nadalje je utvrđeno, da je sadašnji tužitelj protiv H.I. izgubio spor za predaju nekretnina u spisu prvostupanjskog suda br. P 93/91, jer je H.I. iste nekretnine darovnim ugovorom od 12. travnja 1991. darovao sadašnjoj tuženoj, te da je ugovor proveden u zemljišnim knjigama i ona se nalazi u posjedu istih nekretnina.

Na tako utvrđeno činjenično stanje sud drugog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na spornim nekretninama i zahtjevu za predaju u posjed od strane tužene. Naime, tužitelj je nakon što je pravomoćnom presudom poništen kupoprodajni ugovor prenio sporne nekretnine na tuženu darovnim ugovorom na temelju kojega je tužena upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik, pa tužena nije mogla steći pravo vlasništva od nevlasnika s obzirom da je kao vlasnik u međuvremenu Horvat Ivan brisan iz zemljišnih knjiga. Ovo iz razloga, jer nitko ne može na drugoga prenjeti više prava nego ga sam ima.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 12. lipnja 1996.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.