Rev-476/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 476/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja B. K. iz M. B., koga zastupa pun. V. Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. S. iz Z., koga zastupa pun. M. M., odvjetnik u Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 8. svibnja 1990. br. Gž- 2922/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. prosinca 1989. br. Pn-496/88, u sjednici održanoj dana 20. lipnja 1991,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom tuženik je obvezan da isplati tužitelju iznos od 280,000.000 pr. dinara (28.000,00 konv. dinara) sa zateznom kamatom i parnični trošak u iznosu od 18.280.000 pr. dinara (1.820,00 konv. dinara).

Žalbu tuženika protiv prvostepene presude odbio je drugostepeni sud.

Protiv drugostepene presude, pravovremeno je reviziju izjavio tuženi, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se ukinu obje nižestepene presude.

U pismenom odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se ista odbije.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Dosudjeni iznos predstavlja naknadu nematerijalne štete, koju je tužitelj pretrpio, radeći za tuženika kao izvodjača posla na izgradnji kuće investitora. Tužitelj je pri radu pao sa neogradjene terase, zadobio je teške tjelesne povrede zbog kojih je postao invalidom sa 80%, te mu je dosudjeno: za fizičke bolove - 5.000,00 konv. dinara, za strah - 3.000,00 konv. dinara, za smanjenje životnih aktivnosti - 15.000,00 konv. dinara i za nagrdjenje - 5.000,00 konv. dinara, upravo koliko je i tražio za ove vidove štete.

U reviziji tuženi ističe, da je propust nižestepenih sudova, što nisu utvrdili i doprinos tužitelja štetnom dogadjaju i podijelili odgovornost za štetu, zbog čega da je trebalo, za dio doprinosa tužitelja šteti, umanjiti naknadu.

Tuženik ne osporava utvrdjene visine naknade za pojedine vidove nematerijalne štete.

Ne stoji revizijski navod tuženika, da je drugostepeni sud odbio prihvatiti prigovor podijeljene odgovornosti, istaknut prvi put u žalbi, uz obrazloženje da se isti morao istaknuti tijekom prvostepenog postupka.

Točno je, da je taj prigovor tuženik istakao tek u žalbi, ali ga je drugostepeni sud odbio uz drugačije - a ne u reviziji istaknuto - obrazloženje.

Drugostepeni sud je taj prigovor odbio, jer nije našao da iz provedenih dokaza i utvrdjenja u prvostepenom postupku proizlazi zaključak i o doprinosu tužitelja štetnom dogadjaju, a da tuženi nije u žalbi naveo odnosno predložio neke nove dokaze, iz kojih bi se mogao izvesti zaključak o postojanju podijeljene odgovornosti, dakle, da se nije radilo o novotama zbog kojih bi se prvostepena presuda mogla i morala ukinuti.

Sudovi su utvrdili da je tuženik bio izvodjač radova, koji predstavljaju opasnu djelatnost (gradjenje na zadnjoj etaži dvokatne zgrade na kojoj nije bilo ograde) pa za štetu tužitelja odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti po čl. 173. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

Sudovi su dakle pravilno primijenili materijalno pravo, kad su dosudili tužitelju nematerijalnu štetu, jer je tuženi za nju u cijelosti odgovoran, nema doprinosa tužitelja šteti i ona je pravilno odmjerena, u skladu s odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. u vezi čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP-a) pa je revizija odbijena kao neosnovana i sudjeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 20. lipnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.