II Kž-339/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-339/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i sudske savjetnice - tajnice u vijeću Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. B. D. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. lipnja 2000. godine, broj Kv-575/00 (Kio-I-36/00), o produljenju pritvora tijekom istrage nakon tri mjeseca, u sjednici održanoj 19. lipnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Žalba okr. B.D. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 106. st. 3. ZKP, produljen je iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP pritvor protiv okr. B.D., tijekom istrage nakon tri mjeseca za još dva mjeseca. Istraga se protiv njega kao X-okrivljenika vodi zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. KZ i dr..

Protiv tog rješenja podnio je žalbu okr. B.D. po braniteljima L.A. i R.Č., odvjetnicima iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud produljio pritvor protiv okrivljenika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP.

Naime, temeljem pravomoćnog rješenja o provođenju istrage (listovi 210-231 spisa), X-okrivljeniku se stavljaju na teret pomaganje u kaznenom djelu zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u svezi st. 1. u svezi čl. 38. KZ, pomaganje u kaznenom djelu zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. alineja 6. u svezi čl. 38. KZ, te kazneno djelo poticanja na zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. alineja 6. u svezi čl. 37. KZ. Kako se kriminalna aktivnosti okrivljenika opisana u navedenom rješenju o provođenju istrage proteže na dulje vremensko razdoblje (tijekom ožujka i travnja 1995., te od kolovoza 1997. do svibnja 1998. godine), što uz broj kaznenih djela kojima se tereti ukazuje i na upornost okrivljenika, to je i po mišljenju ovog Vrhovnog suda, pravilno prvostupanjski sud zaključio da sve navedeno predstavlja osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik na slobodi nastaviti s istovrsnom ili sličnom kriminalnom aktivnošću.

Nadalje, temeljem pravomoćnog rješenja o provođenju istrage, za sada, postoji osnovana sumnja da je iznos protupravne imovinske koristi u jednom od tri kaznena djela za koja se okrivljenik tereti najmanje 2,000.000,00 kn, a ta visina višestruko premašuje iznose kvalifikatornih obilježja takvog djela. Ova okolnost, uz podatak za koji, za sada, postoji osnovana sumnja, tj. da se radi o prebacivanju sredstava u inozemstvo a temeljem fiktivnih računa, čini u konkretnom slučaju pravilnim zaključak prvostupanjskog suda o postojanju posebno teških okolnosti djela, pa je ostvaren pritvorski osnov iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Vrijeme od dva mjeseca za koliko je produljen pritvor je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda primjereno da se obave istražne radnje (dopuna provedenog knjigovodstvenog vještačenja) i dovrši istraga.

U odnosu na navode žalbe kojima se ističe da se financijsko vještačenje ne odnosi na okr. B.D., odnosno da se istraga u dosadašnjem tijeku njime nije niti bavila, treba napomenuti da istraga još nije dovršena, te da i okrivljenik, i to kako osobno tako i putem branitelja, može predlagati izvođenje pojedinih dokaza i provođenje pojedinih istražnih radnji, u cilju boljeg i sveobuhvatnijeg razjašnjavanja stvari.

Slijedom svega iznesenog, valjalo je, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP, riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 19. lipnja 2000. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.