Legislator Case Law & Legislation
II Gžzp-160/2010-3 AI generated

II Gžzp-160/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number II Gžzp-160/2010-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Aleksandra Peruzovića kao predsjednika vijeća, te članova vijeća Željka Glušića i mr. sc. Jadranka Juga, u pravnoj stvari predlagatelja A. S., iz S., K., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gžzp-436/08 od 20. siječnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2010.,

Legislator headnote

AI generated

II Gžzp-160/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Stoga je valjalo, temeljem čl. 380. t. 2. ZPP-a, odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu te potvrditi i drugostupanjsku odluku u cijelosti.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: II Gžzp 160/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Aleksandra Peruzovića kao predsjednika vijeća, te članova vijeća Željka Glušića i mr. sc. Jadranka Juga, u pravnoj stvari predlagatelja A. S., iz S., K., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gžzp-436/08 od 20. siječnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gžzp-436/08 od 20. siječnja 2009.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gžzp-436/08 od 20. siječnja 2009. odbijena je kao neosnovana žalba predlagatelja te je potvrđeno rješenje Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gzp-121/08 od 14. listopada 2008.

Protiv navedenog rješenja predlagatelj je 26. veljače 2009. podnio ustavnu tužbu koja se, temeljem članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 153/09) ima smatrati žalbom podnesenom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010., objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 34/10). Predlažu ukinuti pobijano rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gzp-121/08 od 14. listopada 2008.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o

II Gžzp 160/10-3

načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) na koje, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijanim drugostupanjskim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je žalbu predlagatelja i potvrdio rečeno rješenje Županijskog suda Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gzp-121/08, kojim je taj sud – kao sud prvog stupnja – odbio zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku glede predmeta Općinskog suda u Splitu, posl. br. Vrhovni sud Republike Hrvatske svoju drugostupanjsku odluku temelji na činjenici, a što prihvaća i vijeće sudaca ovog suda, donoseći odluku povodom podnesene žalbe predlagatelja, da je u pravno relevantnom razdoblju od podnošenja prijedloga 13. srpnja 2006. do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku 14. listopada 2008. postupak trajao ukupno 2 (dvije) godine, 3 (tri) mjeseca i 1 (jedan) dan, te da se rečeno trajanje postupka za sada ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava na suđenje u razumnom roku, neovisno o predviđenoj hitnosti u postupanju – a osobito obzirom na činjenicu da su do sada sudovi postupali ažurno i učinkovito. Žalitelj odluku pobija navodeći u bitnom kako je riječ o postupku radi oduzimanja roditeljske skrbi, odnosno izmjene odluke o načinu održavanja kontakta s maloljetnim djetetom, te da je stoga riječ o postupku za koji je Obiteljskim zakonom propisana obveza žurnog odlučivanja, u roku od 60 dana. Ističe kako je riječ o jednom od najžurnijih postupaka u našem pravnom sustavu, pa kako je od podnošenja prijedloga proteklo više od 2 godine, smatra kako je već i time povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku.

Žalitelju valja odgovoriti kako pri razmatranju postojanja povrede za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku odlučnu činjenicu predstavlja trajanje pravno relevantnog razdoblja, koje počinje danom podnošenja prijedloga i u konkretnom slučaju traje do dana donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja za suđenje u razumnom roku, obzirom je postupak u tom trenutku još uvijek bio u tijeku. Prema tome, kako nesporna ukupna duljina pravno relevantnog razdoblja iznosi 2 (dvije) godine, 3 (tri) mjeseca i 1 (jedan) dan, predmetna činjenica govori u prilog pravilnosti zaključaka sudova prvog i drugog stupnja da se vođenje konkretnog postupka u okvirima postavljenog zahtjeva ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava na suđenje u razumnom roku, koje pravo je zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst broj 55/01).

Pritom po ocjeni ovog suda valja osobito istaknuti kako je zamijećeno da je sud pred kojim se vodi postupak glede kojeg je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku, poduzeo brojne radnje u svrhu okončanja postupka, bez zamjetnijih razdoblja neaktivnosti, te kako je u konkretnom slučaju riječ o izrazito složenom predmetu, u odnosu na kojeg je propisani rok od 60 dana – na koji se poziva žalitelj – instruktivne naravi.

Slijedom svega izloženog, kako žalitelj ni ne osporava utvrđenu činjenicu o trajanju pravno relevantnog razdoblja, to je nedvojbeno zahtjev predlagatelja trebalo odbiti, kako su o tome pravilno odlučili sudovi prvog i drugog stupnja.

II Gžzp 160/10-3

Stoga je valjalo, temeljem čl. 380. t. 2. ZPP-a, odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu te potvrditi i drugostupanjsku odluku u cijelosti.

U Zagrebu, 31. svibnja 2010.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.