I Kž-219/2007-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 219/07-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Dragana Poljaka i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. A., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, odlučujući o žalbi opt. Ž. A. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 30. siječnja 2007., br. K-4/07, u sjednici održanoj dana 22. svibnja 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se djelomično žalba opt. Ž. A., te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se opt. Ž. A. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, zbog kojeg je proglašen krivim prvostupanjskom presudom, na temelju istog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, u koju kaznu mu se, na temelju čl. 63. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 8. prosinca 2006. pa nadalje.

II. Povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o izricanju sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti tako da se, na temelju čl. 76. st. 2. u svezi čl. 75. st. 3. KZ, određuje da izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može trajati do izlječenja, ali najdulje do izvršenja kazne zatvora.

III. Žalba optuženika u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu pobija prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. Ž. A. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ,

I Kž 219/07-6

opisanog u izreci te presude, za koje je, na temelju istog propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci u koju kaznu mu je, na temelju čl. 63. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 8. prosinca 2006. pa nadalje.

Na temelju čl. 76. KZ prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama.

Na temelju čl. 173. st. 7. u svezi s čl. 80. KZ prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja 3,13 grama opojne droge heroin, te 0,74 grama opojne droge heptanon, koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.

Na temelju odredbe čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP), optuženik je oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

Optuženik osobno i putem branitelja M. M., odvjetnika iz S., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni (iako je optuženik u uvodu osobno podnesene žalbe, naveo da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, on ovu žalbenu osnovu nije obrazložio), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se preinači na način da ga se oslobodi od optužbe ili izrekne blaža kazna. Optuženik je u žalbi zatražio da ga se obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, spisi predmeta su dostavljeni Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a u smislu odredbe čl. 373. st. 1. ZKP, a spis je vraćen s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

U skladu s odredbom čl. 374. st. 1. ZKP o sjednici vijeća drugostupanjskog suda uredno je obaviješten optuženik i njegov branitelj. Kako se optuženik nalazi u pritvoru, a ima branitelja, predsjednik vijeća i vijeće su smatrali da njegova nazočnost nije svrhovita te nije određeno njegovo dovođenja, a branitelj M. M. nije pristupio iako je uredno obaviješten, pa je sjednica vijeća, u skladu s odredbom čl. 374. st. 4. ZKP održana u odsutnosti optuženika i branitelja, a u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milojka Vučkovića.

Žalba je djelomično osnovana.

Na žalbu optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

Optuženik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Iako optuženi u svojoj žalbi ne označava o kojoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka se radi, iz razloga žalbe proizlazi da smatra, da se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP; da se pobijana presuda temelji na dokazu iz čl. 9. st. 2. toga Zakona (nezakonitom dokazu).

I Kž 219/07-6

Žalbeni razlog – da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu – optuženik temelji na tvrdnji, da su policijski službenici izvršili pretragu njegove kuće iako za to nisu imali nalog suda.

Ovaj žalbeni navod optuženika, međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja, da se radilo o dragovoljnoj predaji opojne droge od strane optuženika policijskim službenicima, i to na ulici, ispred njegove kuće; iz čega proizlazi da pretraga optuženikove kuće (s nalogom suda ili bez naloga suda) nije ni izvršena.

Tako je svj. I. B. u istrazi (zapisnik Županijskog suda u Splitu od 23. studenoga 2006., broj Kio-102/06) iskazao, da je kao policijski službenik Odjela za droge, imao informaciju od građana da se optuženik „bavi dilanjem droge“. S kolegom B. našao se u blizini optuženikove kuće (S.), obratili su pozornost na teren i u jednom trenutku su primijetili optuženika, koji je bio ispred kuće, na ulici. Prišli su optuženiku, legitimirali se i ovaj im je dragovoljno, očito znajući zbog čega su ga zaustavili, predao sve što je kod sebe imao, a također je iz jednog zidića ove kuće donio neke stvari. Radilo se o jednoj većoj PVC vrećici u kojoj se nalazilo 18 manjih PVC vrećica, dok je u jednoj PVC vrećici bila neka smrvljena bijela praškasta materija.

Iskaz ovog svjedoka (I. B.) iz istrage (uz suglasnost stranaka) pročitan je na ročištu za glavnu raspravu od 30. siječnja 2007., te na glavnoj raspravi nazočni optuženik nije imao primjedbi na pročitano.

Neosporno je da je optuženik ovakvu svoju tvrdnju (o izvršenoj pretrazi njegove kuće) prvi puta iznio u svojoj žalbi protiv prvostupanjske presude.

Da je doista izvršena pretraga optuženikove kuće, kako to ovaj tvrdi u svojoj žalbi, onda bi bilo logično i u skladu s općim ljudskim iskustvom, da on tu svoju tvrdnju iznese već prilikom svog prvog ispitivanja kao okrivljenika u istrazi, ili barem kod iznošenja (materijalni) obrane na glavnoj raspravi, a ne tek u žalbi protiv prvostupanjske presude, te da u tom smislu – da je izvršena pretraga njegove kuće – stavi primjedbu na (pročitani) iskaz svjedoka I. B..

S obzirom da dragovoljna predaja predmetne opojne droge od strane optuženika policijskim službenicima nikako nije nezakonit, nego upravo suprotno tome, zakonit način pribavljanja dokaza; slijedom čega su i dokazi koji su nastali kao rezultat ovakve dragovoljne predaje, i to potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 12. rujna 2006. (list 4 spisa) te zapisnik o vještačenju Centra za kriminalistička vještačenja „I. V.“ Z., od 13. listopada 2006. (listovi 26-28 spisa), zakoniti dokazi.

Iz navedenog proizlazi, da je neosnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (iz čl. 367. st. 2. ZKP), jer se pobijana presuda ne temelji na dokazu iz čl. 9. st. 2. ZKP (nezakonitom dokazu).

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP.

I Kž 219/07-6

Na žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenog stanja

Neosnovano optuženik prigovora da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

Naime, ovaj žalbeni razlog optuženik temelji na tvrdnji da je predmetnu opojnu drogu držao samo za vlastite potrebe, a ne i za prodaju, kao što to utvrđuje prvostupanjski sud. Zaključak o odlučnoj činjenici, da je optuženik predmetnu opojnu drogu držao dijelom za vlastite potrebe, ali dijelom i za prodaju, sud prvog stupnja temelji na njegovoj (materijalnoj) obrani koju je dao na glavnoj raspravi, kada je naveo, da je dio opojne droge, koja je od njega oduzeta, namjeravao sam koristiti, a dio prodati, da bi sebi na taj način (prodajom droge) osigurao novčana sredstva potrebna i za život i za kupovinu droge (nije sporno da je ovisnik o opojnim drogama).

Za prihvaćanje ovakve optuženikove obrane na glavnoj raspravi, sud prvog stupnja je dao logične i uvjerljive razloge koje u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. S obzirom na navedeno, ukazuju se kao neuvjerljivi navodi optuženikove žalbe, da je drogu koja mu je oduzeta držao isključivo za vlastite potrebe, jer da je to doista bilo tako, onda nije logično i u skladu s općim ljudskim iskustvom, da bi jednu tako važnu činjenicu (držanje oduzete opojne droge isključivo za vlastite potrebe) optuženik prvi puta naveo tek u žalbi, a ne prije toga, kada je ispitivan u istrazi, odnosno, kada je davao svoju obranu na glavnoj raspravi.

Prema tome, prihvaćajući kao logične i uvjerljive razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, te na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ.

Na žalbu optuženika zbog odluke o kaznenim sankcijama

Prema stajalištu izraženom u žalbi optuženika, prvostupanjski sud je podcijenio olakotne okolnosti (priznanje počinjenja kaznenog djela, smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela, te da je otac jednog maloljetnog djeteta). Posebno se ističe da je optuženik dugogodišnji ovisnik o opojnim drogama i da je u teškoj materijalnoj situaciji.

Razmotrivši navode u žalbi optuženika, kao i razloge koje je prvostupanjski sud izložio u obrazloženju svoje presude, ovaj drugostupanjski sud, prihvatio je u tom dijelu žalbu optuženika, te mu je izrekao nešto blažu kaznu, kao u izreci ove presude.

Naime, ovaj sud u osnovi prihvaća kao pravilno utvrđene od prvostupanjskog suda sve okolnosti koje utječu na odmjeravanje kazne, međutim, prilikom ocjene tih okolnosti, imajući prije svega u vidu optuženiku smanjenu ubrojivost, te da se ipak radi o relativno manjoj količini opojne droge, trebalo je njihovim pravilnim vrednovanjem, u tom dijelu prihvatiti žalbu optuženiku te mu preinačenjem pobijane presude u odluci o kazni, za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, za koje je proglašen

I Kž 219/07-6

krivim pobijanom presudom, izreći kaznu zatvora u nešto kraćem trajanju, kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, kao u izreci ove presude.

Stajalište je ovog drugostupanjskog suda da će se u odnosu na optuženika, izricanjem mu za počinjeno kazneno djelo kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 50. KZ, a u okviru opće svrhe izricanja kaznenopravnih sankcija iz čl. 6. KZ.

Zbog toga je neosnovan optuženikov žalbeni navod da bi se i ublažavanjem kazne, sukladno čl. 57. KZ, u odnosu na njega ostvarile naprijed navedene svrhe.

S obzirom da, sukladno odredbi čl. 382. ZKP, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, ovaj sud je našao, da je sud prvog stupnja pravilno i zakonito optuženiku izrekao sigurnosne mjere oduzimanja opojne droge (čl. 173. st. 7. u svezi čl. 80. KZ) i obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama (čl. 76. KZ), ali da je na njegovu štetu povrijedio kazneni zakon kada mu je izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, a da nije odredio koliko može trajati njegovo liječenje.

Prema odredbi čl. 76. st. 1. u svezi čl. 75. st. 3. KZ obvezno liječenje od ovisnosti može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjeno, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Kako je sud drugog stupnja, prema odredbi čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP, dužan paziti po službenoj dužnosti na povrede kaznenog zakona izvršene na štetu optuženika, te je zbog naprijed spomenute povrede ovaj sud preinačio pobijanu presudu u odluci o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti, to je odredio da ona može trajati do izlječenja, ali najdulje do izvršenja kazne zatvora.

Iz naprijed iznesenih razloga, valjalo je djelomično prihvatiti žalbu optuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način kako je to učinjeno pod I. izreke ove presude i povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačiti prvostupanjsku presudu u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, na način kako je to učinjeno pod II. izreke, a žalbu optuženika u preostalom dijelu odbiti kao neosnovanu, kako je to učinjeno pod III. izreke (čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP).

U Zagrebu, 22. svibnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Milan Gudelj, v.r.