Gž Ovr-153/2019-2 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž Ovr-153/2019-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice Z. K. iz B., zastupane po punomoćniku B. B., odvjetniku iz R., protiv ovršenika V. G. iz B., zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetniku iz R., radi naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice Z. K. izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1175/2011 od 17. travnja 2018. godine, dana 03. svibnja 2019. godine,

r i j e š i o j e

I Uvaženjem žalbe ovrhovoditeljice ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1175/2011 od 17. travnja 2018. godine, te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

II O zahtjevu ovrhovoditeljice za naknadu troškova postupka po žalbi odlučiti će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda obustavljena je ovrha određena rješenjem tog suda poslovni broj Ovr-1175/2011, te su ukinute provedene ovršne radnje, a ovršni prijedlog je odbijen.

Istim rješenjem naloženo je zemljišno-knjižnom sudu da izvrši brisanje zabilježbe pokretanja postupka i rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-1175/2011.

Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi ovrhovoditeljica, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, u nastavku teksta: OZ).

U žalbi u glavnome navodi da je donošenjem pobijanog rješenja počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 338. stavak 4. tog Zakona, jer da u obrazloženju potonje odluke nisu navedene odredbe primijenjenog materijalnog prava.

Posljedično tome, smatra da je ostvarena i bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Ovrhovoditeljica ističe da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 80.b Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, u nastavku teksta: kasniji OZ), a s obzirom na načelo zabrane retroaktivnosti koje je sadržano u prijelaznim i završnim odredbama kako Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12 i 70/12, u nastavku teksta: OZ), tako i u odredbama kasnijeg OZ-a, na koje pobliže ukazuje u žalbi.

Iz navedenih razloga predlaže da se pobijano rješenje ukine, te potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

Žalba je osnovana.

Sud prvog stupnja u bitnome utvrđuje da je rješenjem o ovrsi tog suda poslovni broj Ovr-1175/2011 određena ovrha na nekretnini ovršenika, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice utvrđene rješenjem istog suda poslovni broj P-4604/2005 kao ovršne isprave.

Nadalje utvrđuje da je prema sadržaju potonje ovršne isprave ovršenik dužan naknaditi ovrhovoditeljici parnični trošak u iznosu od 8.845,00 kuna, te da je radi naplate samo tog iznosa ista i podnijela predmetni prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika.

Stoga utvrđuje da u konkretnom slučaju glavnica radi čijeg namirenja je zatražena ovrha ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, pa da s obzirom na to ovrha više nije moguća, slijedom čega pozivom na odredbu članka 80.b stavak 1. Ovršnog zakona, odredbu članka 127. stavak 2. tog Zakona, kao i na odredbu članka 67. stavak 2. OZ-a, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 19. stavak 1. OZ-a, utvrđeno je da prilikom donošenja navedene odluke nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje ovrhovoditeljica, te se u svemu može ispitati.

Naime, točno je da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja nije određeno naznačio odredbe kojeg točno Ovršnog zakona je primijenio kada se pozvao na članak 80.b stavak 1. Ovršnog zakona, ali je iz cjeline obrazloženja te odluke razvidno da su u tom smislu primijenjene odredbe kasnijeg OZ-a, pa u tom dijelu navedena odluka nema takvih nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla valjano ispitati.

S obzirom na navedeno, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a, jer gore navedeni propust suda nije u konkretnom slučaju imao samo zbog toga za posljedicu nezakonitost i/ili nepravilnost pobijanog rješenja.

Međutim, osnovano ovrhovoditeljica ističe da nije bilo mjesta donošenju navedene odluke, i to iz slijedećih razloga.

Naime, odredba članka 80.b unesena je u tekst kasnijeg OZ-a odredbom članka 15. Zakona o izmjenama i dopunama OZ-a (“Narodne novine” br. 73/17, u nastavku teksta: ZID OZ-a), te se u skladu s odredbom članka 44. stavak 1. ZID OZ-a ne primjenjuje u predmetnom ovršnom postupku, pa prema tome niti odredba stavka 1. tog članka, slijedom čega je pobijanim rješenjem pogrešno odlučeno na opisani način.

Stoga je uvaženjem žalbe ovrhovoditeljice i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 19. stavak 1. OZ-a, ukinuto ožalbeno rješenje, te je predmet vraćen istom sudu na ponovan postupak.

Pozivom na odredbu članka 166. stavak 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 19. stavak 1. OZ-a, donesena je odluka opisana u točki II izreke rješenja.

U Rijeci, 3. svibnja 2019.

S U D A C

Alen Perhat