Usž-2357/2015-4 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVisoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Ivice Kujundžića, predsjednika vijeća, Mire Kovačić i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Marine Zagorec, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. F. d.o.o. Z., kojeg zastupa opunomoćenica J. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M., J. i M. j.t.d., Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Z., Stručne službe gradonačelnika, Z., radi utvrđenja ništavim rješenja o desposedaciji, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-977/13-11 od 21. rujna 2015., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2016.
Legislator headnote
AI generatedUsž-2357/2015-4 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske: Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-977/13-11 od 21. rujna 2015.
Full text
Poslovni broj: Usž-2357/15-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Ivice Kujundžića, predsjednika vijeća, Mire Kovačić i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Marine Zagorec, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. F. d.o.o. Z., kojeg zastupa opunomoćenica J. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M., J. i M. j.t.d., Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Z., Stručne službe gradonačelnika, Z., radi utvrđenja ništavim rješenja o desposedaciji, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-977/13-11 od 21. rujna 2015., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2016.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-977/13-11 od 21. rujna 2015.
Obrazloženje
Presudom Upravnog suda u Zagrebu, od 21. rujna 2015. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, klasa: UP/II-944-07/12-01/20, urbroj: 514-04-02-01-01-12-2 od 20. prosinca 2012., na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., dalje: ZUS).
Protiv naprijed navedene presude žalbu je podnio tužitelj u kojoj navodi da predmetno rješenje iz 1979. godine nikada nije izvršeno, da je njegovo izvršenje pravno i stvarno nemoguće radi čega je i ništavo. Ističe da je na predmetnom zemljištu bila predviđena izgradnja H. u., ali da je ta nekretnina u naravi oranica koju je M. Š. kao vlasnica i posjednica nesmetano obrađivala sve do prodaje 2002. godine., jer Grad Z. nije stupio u posjed radi pripreme i uređenja zemljišta odnosno nije započeo s radovima radi kojeg je nekretnina deposredirana, a Odluka Provedbenog urbanističkog plana za izgradnju H. u. je promijenjena. Navodi da Grad Z. nije upisao svoje pravo korištenja u zemljišnu knjigu. Ističe da se u presudi ponavlja navod tuženika, ali da presuda nije obrazložena u smislu zašto su navodi osnovani, a tužitelja neosnovani te ističe da su upravna tijela kao i prvostupanjski sud trebali utvrditi postoje li razlozi ništavosti rješenja o deposedaciji. Navodi da je tijekom postupka i spora isticao da je sporazum o naknadi s M. Š. sklopljen na temelju rješenja koje je doneseno u odnosu na mrtvu osobu pa nekretnine nisu ni mogle biti eksproprirane. Smatra da je prvostupanjski sud prihvatio sve navode tuženika bez obrazloženja, pa predlaže ovom Sudu donijeti presudu na temelju članka 72. stavka 2. ZUS-a.
Upravni sud u Zagrebu je, sukladno odredbi članka 71. stavka 3. ZUS-a, pozvao tuženika i zainteresiranu osobu da u roku od 15 dana podnese tom Sudu odgovor na žalbu. Zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na žalbu, a tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže ovom Sudu žalbu odbiti. Prvostupanjski sud postupio je i sukladno članku 71. stavku 4. ZUS-a.
Žalba je neosnovana.
Ispitujući navedenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da pobijanom presudom nije povrijeđen zakon na štetu žalitelja.
Naime, u upravnom sporu je utvrđeno da je žalitelj dana 29. travnja 2011. podnio prijedlog za oglašavanje ništavim rješenja o deposedaciji od 8. listopada 1979. kojim je korisniku odnosno posjedniku S. Š. kao prijašnjem vlasniku odnosno korisniku određeno da preda u posjed Gradu Z. neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu radi pripreme i uređenja za izgradnju H. u.. U prijedlogu je žalitelj istako da u trenutku kada je taj postupak pokrenut (9. srpnja 1979.) i doneseno to rješenje od 8. listopada 1979. S. Š. nije bio živ (umro 1978. godine), a prema rješenju o nasljeđivanju od 12. lipnja 1979. nasljednikom je bila proglašena M. Š. supruga (i u odnosu na depsediranu nekretninu). Podnositelj smatra da S. Š. nije mogao biti stranka u predmetnom postupku radi čega da je to rješenje nezakonito i ništavo odnosno sadrži nepravilnost koja je razlog ništavosti rješenja. Istakao je i da predmetno rješenje nikad nije izvršeno odnosno da izvršenje tog rješenja nije pravno i stvarno moguće.
O prijedlogu je odlučeno rješenjem tijela prvog stupnja od 20. prosinca 2011. kojim je prijedlog odbijen na temelju članka 128. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09., u tekstu: ZUP). U postupku i sporu je utvrđeno i da je sporazumom o naknadi određena naknada za nekretnine prijašnjeg vlasnika, prema rješenju o nasljeđivanju od 12. lipnja 1979. M. Š. za nekretnine uzete iz posjeda upravo rješenjem od 8. listopada 1979. Prema tom sporazumu na ime naknade treba isplatiti M. Š. iznos od 389.338,20 din u roku od 15 dana od dana potpisivanja ovog sporazuma o naknadi (točka I. sporazuma) a prema točki III. sporazuma prijašnji vlasnik predat će posjed predmetne nekretnine odmah. M. Š. sporazum je potpisala, o čemu spisu prileži zapisnik od 12. veljače 1980. Upravna tijela zaključila su da je rješenje o deposedaciji izvršeno u cijelosti i to isplatom naknade vlasnici zemljišta nasljednici i posrednom predajom posjeda zemljišta. Tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja obrazlaže da okolnost da je rješenje o deposedaciji doneseno u odnosu na mrtvu osobu nije razlog zbog kojeg se rješenje treba oglasi ništavim jer se u slučaju smrti stranke postupak po odredbama ZUP-a može i nastaviti. Okolnost da je predmetno zemljište prodano 2002. godine pravnom predniku žalitelja, tuženik ističe da se imovinsko-pravni odnosi trebaju razriješiti s Gradom Z., a od prijašnje vlasnice može se potraživati naknada štete radi prijevare kod prodaje zemljišta.
Pravilno prvostupanjski sud obrazlaže, pozivom na ovosudnu praksu da je rješenje od 8. listopada 1979. doneseno na temelju Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta („Narodne novine SRH“ 14/73.) koji Zakon je prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 54/80) a koji je pak prestao važiti dana 1.siječnja 1997. stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima("Narodne novine", br.: 91/96.-114/01.). Stoga se prijedlog žalitelja nije ni mogao rješavati u upravnom postupku pa je po ocjeni ovoga Suda prijedlog žalitelja trebalo odbaciti, ali navedeno ne utječe na drugačije rješenje. Nadalje pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da sve da nije traženo izvršenje predmetnog rješenja iz 1979. to nije razlog za ništavost.
Imajući na umu navedeno, neosnovani su navodi iz žalbe da presuda nije obrazložena te da su prihvaćeni svi navodi tuženika. U konkretnom slučaju ovaj Sud utvrđuje da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio pravilnom primjenom mjerodavnog postupovnog i materijalnog prava, svoju odluku obrazložio (članak 60. stavak 4. ZUS-a), odnosno nije postupio arbitrarno ni odstupio od ustaljenje sudske prakse.
Trebalo stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 10. ožujka 2016.
Predsjednik vijeća
mr.sc.Ivica Kujundžić, v.r.