Legislator Case Law & Legislation
I Kž-868/2007-3 AI generated

Supreme Court dismisses prosecutor's appeal on bribery conviction, upholding first instance acquittal based on evidence evaluation.

Case Number I Kž-868/2007-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the Prosecutor's Office's appeal against a first-instance acquittal of the accused for bribery. The prosecutor argued that the trial court incorrectly evaluated evidence, specifically the victim's testimony given three years after the alleged crime, while ignoring inconsistencies. The court rejected this, noting that the victim's delay and the accused's contradictory behavior in a civil dispute made the bribery claim implausible and unsupported by evidence.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku; Čl. 387. Zakona o kaznenom postupku: The Supreme Court may reject a prosecutor's appeal if the first-instance court correctly evaluated evidence and established facts, thereby confirming the acquittal.

Keywords

AI generated
bribery conviction acquittal appeal evidence evaluation victim testimony prosecutor appeal Supreme Court criminal procedure

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku
Pobijanom presudom temeljem čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) oslobođen je optužbe M.
čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
čl. 387. Zakona o kaznenom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 868/07-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Dragana Poljaka, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. P., zbog kaznenog djela primanja mita, iz čl. 347. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-US-6/06 od 9. srpnja 2007., u sjednici vijeća održanoj dana 4. prosinca 2007. u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom temeljem čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) oslobođen je optužbe M. P. da bi počinio kazneno djelo primanja mita, iz čl. 347. st. 2. Kaznenog zakona (KZ), a temeljem čl. 123. st. 1. ZKP-a odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv ove presude podnio je žalbu Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu: državni odvjetnik) zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predloživši da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darko Klier u pismenom mišljenju broj KŽ-DO-1624/07, od 28. rujna 2007. ocijenio je da je žalba državnog odvjetnika osnovana i

I Kž 868/07-3

predložio da se ona prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Kod tog prijedloga ostao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Petar Pulišelić, koji je bio nazočan sjednici vijeća.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Žalitelj prigovara ocjeni dokaza suda prvog stupnja, prvenstveno ocjeni iskaza oštećenice G. B.-M., koji je sud nekritički ocijenio neuvjerljivim samo radi toga što je kazneno djelo prijavila tri godine nakon što je počinjeno i što je, očigledno, pogrešno navela neke datume, konkretno datum kupnje deviza i predaje tog novca optuženika, dok je iskaz svjedokinje K. M. prihvatio, ocjenjujući da je svjedokinja nezainteresirana, a pri tome je ispustio iz vida da je ona niz godina radila s optuženikom, radi čega je logično da mu želi pomoći u procesnoj situaciji u kojoj se našao.

Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja vrlo temeljito proveo sve dokaze, pažljivo ih i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao svakog za sebe i međusobno ih uspoređujući i osnovano utvrdio da nije dokazano da bi optuženik primio mito na način kao što mu je stavljeno na teret optužnicom.

Tvrdnju da je sud pogrešno ocijenio dokaze državni odvjetnik argumentira na način da iz dokaznog postupka izdvaja samo dijelove iskaza optuženika, oštećenice i svjedokinje K. M., zanemarujući brojne nesporne okolnosti kojima se osnovano poslužio sud prilikom ocjene iskaza optuženika, oštećenice i svjedokinje.

Iz dokaza koji se nalaze u spisu predmeta proizlazi da je oštećenica podnijela policiji kaznenu prijavu tek nakon što je u parničnom predmetu tužitelja T. d.o.o. kojega je zastupao optuženik, protiv oštećenice radi isplate 15.409,30 EUR-a zaključena glavna rasprava. Ta je rasprava zaključena 3. 2. 2004. (list 44 spisa), a oštećenica je podnijela kaznenu prijavu policiji 1. 4. 2004., a USKOK-u 3. 8. 2004.

Nesporno je, također, u ovom predmetu da optuženik nije dozvolio oštećenici da uđe u posjed nekretnina koje su bile predmetom kupoprodajnog ugovora od 16. 7. 2001. (list 10 čega je ona nasilno ušla u taj prostor i porazbijala stvari, pa je protiv nje bio spisa) radi

pokrenut kazneni postupak u kojem je pravomoćno osuđena zbog kaznenog djela oštećenja tuđih stvari.

U spisu se, također, nalazi i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 10. 7. 2001. (list 70 spisa) kojim se prihvaća ponuda oštećenice i ovlašćuje optuženik da s njom zaključi kupoprodajni ugovor o prodaji prodavaonica br. 13 i 14 u Graberju Ivaničkom, što je optuženik i učinio 16. 7. 2001. (list 10 spisa).

Na str. 108 spisa nalazi se i zapisnik o sastanku trgovačkog društva I. G. iz P. od 18. 6. 2001., iz kojeg proizlazi da je tom sastanku, koji je započeo u 8,00 sati, a završio u 13,00 sati, bio nazočan optuženik, a u spis je uložen i putni račun za to putovanje koji se nalazi na listu 109.

I Kž 868/07-3

Sud je prvog stupnja, dakle, ocjenjujući s jedne strane obranu optuženika i iskaz svjedokinje K. M. koji potvrđuje obranu, a s druge iskaz oštećenice B.-M. osnovano pošao od naprijed spomenutih nespornih činjenica i pismenih dokaza, u koje nema razloga sumnjati, a ne samo od okolnosti koje se spominje u žalbi državnog odvjetnika, pa je osnovano zaključio da je iskaz oštećenice neprihvatljiv, za razliku od obrane i iskaza svjedokinje M., u čemu je u presudi naveo opširne, logične i vrlo uvjerljive razloge na str. 9 i 11 spisa, na koje se žalitelj upućuje.

Osim toga i po ocjeni ovog suda neživotno je i nelogično da bi optuženik poduzimao brojne radnje koje su bile usmjerene na naplatu kupovine, a naročito da oštećenici nije predao u posjed te nekretnine inzistirao na pokretanju kaznenog postupka, te podnio tužbu radi isplate kupoprodajne cijene, da je stvarno od nje tražio i primao mito. Takvim bi postupkom riskirao da bude prijavljen za primanje mita, a takav rizik ne bi preuzela niti jedna, iole razumna osoba.

Ovaj sud, stoga, smatra da je činjenično stanje, na kojemu se temelji pobijana presuda pravilno utvrđeno, radi čega je ocijenjeno da je žalba državnog odvjetnika neosnovana, te ju je ovaj sud temeljem čl. 387. ZKP-a odbio kao neosnovanu i presudio kao u izreci.

U Zagrebu, 4. prosinca 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v. r.

Ante Potrebica, v. r.