Gž R-412/2011-2 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj: 58 Gžr-412/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. S. iz Z., …, zastupane po punomoćniku F. V., odvjetniku u Z.,…, protiv tuženika Osnovne škole Bukovac iz Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-1703/07-30 od 4. studenog 2010., dana 12. svibnja 2011.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1703/07-30 od 4. studenog 2010.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, isplatiti tužiteljici iznos od 3.185,59 kn bruto za rad u drugoj smjeni u produženom boravku za razdoblje od 15. siječnja 2007. pa do 17. lipnja 2007., sa pripadajućim zateznim kamatama te trošak parničnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti na ponovni postupak. Žalba je neosnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.185,59 kn bruto za rad u drugoj smjeni u produženom boravku za razdoblje od 15. siječnja 2007. do 17. lipnja 2007., u iznosu od 10% za dane rada u drugoj smjeni.

Među strankama je sporno, ima li tužiteljica temeljem kolektivnih ugovora, pravo na naknadu za rad u drugoj smjeni.

Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjska presuda se može ispitati, razumljiva je te sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama i nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno žalbom upire tužiteljica, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

Nadalje, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, kada je temeljem odredbe čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 3/02, 33/03, 42/03, 54/03 i 182/03, dalje: TKU) i odredbe čl. 17. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine", broj: 80/02, 174/04 i 28/06; dalje: KU), odbio tužbeni zahtjev.

U postupku je utvrđeno, a što je i sama tužiteljica učinila nespornim da ista radi kod tuženika u svakodnevnom radnom vremenu, odnosno pet radnih dana u tjednu u vremenu od 12 do 17 sati.

Odredbom čl. 53. st. 1. al. 5. TKU, propisano je da se osnovna plaća zaposlenika u javnim službama uvećava za 10% za smjenski rad, a odredbom istoga članka, st. 3. propisano je da je smjena, odnosno smjenski rad – svakodnevni rad zaposlenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca, koji rad zaposlenik obavlja u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom dijelu dana (treća smjena) tijekom radnog tjedna.

Odredbom čl. 54. st. 4. TKU – rad u smjenama je rad zaposlenika koji mijenja smjene ili naizmjenično obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca, kao i rad zaposlenika koji naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni (st. 5.). Odredbom istoga članka, st. 6. propisano je da se naknada za rad u smjenama iz st. 4. i 5. isplaćuje za obavljanje poslova u drugoj smjeni.

Rad u smjenama je gotovo na isti način uređen odredbom čl. 17. KU.

Čl. 1. Dodataka KU izmijenjen je čl. 17. KU te je uvedeno i uvećanje osnovne plaće za rad u turnusu od 5%, dok je st. 8., propisano da rad u turnusu ima obilježja rada u smjenama utvrđenog st. 3., 4. i 5. istog članka, a isplaćuje se zaposleniku s ugovorom o radu na puno radno vrijeme za određene sate rada u drugoj smjeni.

Ovaj sud je stajališta da se rad, a koji se obavlja u vremenu od 12 do 17 sati, pet radnih dana u tjednu – kao redoviti rad, u smislu navedenih odredbi TKU, KU i I Dodatka KU, ne može smatrati niti radom u turnusu niti smjenskim radom, jer je za definiciju rada u turnusu, odnosno rada u smjenama odlučna činjenica mijenjanja smjena, odnosno obavljanje rada naizmjenično u različitim smjenama unutar tjedna, odnosno mjeseca, neovisno od toga u koje je vrjeme određen početak druge smjene.

Zaključno, valja reći da u ovom postupku nije utvrđeno da bi se rad tužiteljice, u vremenu od 12 do 17 sati , mogao smatrati radom u smjenama. Čak i u koliko bi se uzelo da se radno vrijeme tužiteljice od 12 do 17 sati preklapa s vremenom prve i druge smjene, još uvijek se ne može smatrati radom u smjeni, a kako je to određeno odredbama u TKU i KU.

Slijedom navedenog, a kako nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

Budući je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, pravilno je sud prvog stupnja odlučio i o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je valjalo odlučiti kao pod toč. II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 12. svibnja 2011.

S u d a c :

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.