Gžzp-493/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 493/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Split, zastupanog po punomoćniku Ž. Ć., odvjetniku u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv dijela rješenja Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gzp-26/09 od 23. srpnja 2009., dana 9. studenoga 2009.

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja se uvažava kao djelomično osnovana, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gzp-26/09 od 23. srpnja 2009. i rješava:

I. Općinski sud u Metkoviću, Stalna služba u Vrgorcu dužan je provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Ovr- 237/09 (raniji poslovni broj Ovrv-116/04) u roku od 6 (šest) mjeseci od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagatelju Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, pored dosuđenog iznosa od 4.500,00 kn (slovima: četiritisućepetstokuna) određuje se na ime primjerene naknade i daljnji iznos od 2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti ovim rješenjem dosuđeni daljnji iznos na ime primjerene naknade u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gzp-26/09 od 23. srpnja 2009. predlagatelju je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (točka I. izreke) dok je protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti navedenu primjerenu naknadu u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, (točka II. izreke).

Protiv dijela tog rješenja kojim zahtjev za zaštitu nije prihvaćen predlagatelj je podnio žalbu zbog pogrešno i utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud u pobijanom dijelu rješenje preinači na način da predlagatelju odredi primjerenu naknadu u iznosu od najmanje 12.800,00 kuna.

Žalba je djelomično osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08 i 123/08 dalje: ZPP) na koje, temeljem odredbe iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet ovog izvanparničnog postupka je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zbog dugotrajnosti ovršnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Vrgorcu pod poslovnim brojem Ovrv-116/04, pozivom na odredbe članka 27. i 28. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 105/05., 16/07. i 113/08.

-dalje u tekstu: ZS).

U žalbenom stadiju postupka sporna je visina primjerene novčane naknade koju predlagatelj smatra neprimjerenom te činjenica da li je predmetni ovršni postupak u kojem predlagatelj traži zaštitu prava na suđenje u razumnom roku dovršen.

Sud prvog stupnja u bitnom je utvrdio da je postupak u odnosu na koji je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku, računajući od podnošenja ovršnog prijedloga sve do dana kada je predlagatelj putem punomoćnika zaprimio obavijest pravne osobe koja obavlja poslove platnog prometa da na računu ovršenika nema sredstava trajao ukupno četiri godine, jedan mjesec i petnaest dana u kojem razdoblju sud nije postupao u skladu s člankom 13. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 88/05) prema kojem je u ovršnom postupku dužan postupati hitno, jer su radnje u postupku poduzimane nakon duljih vremenskih razdoblja. Nadalje, utvrđeno je da predlagatelj svojim postupanjem nije pridonio duljini trajanja postupka te da postupak nije složen kao i da je dovršen dostavljanjem dopisa pravne osobe koja obavlja poslove platnog prometa ovrhovoditelju.

U odnosu na trajanje pravno relevantnog razdoblja prvostupanjskom sudu valja ukazati da je pogrešno utvrdio njegovo trajanje do dana kada je predlagatelju dostavljena obavijest pravne osobe koja obavlja poslove platnog prometa da na računu ovršenika nema sredstva za naplatu.

Naime, pravno relevantno razdoblje u konkretnom slučaju traje od dana podnošenja prijedloga za ovrhu (3. svibnja 2004.) do dana donošenja prvostupanjske odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (23. srpnja 2009.), pa je riječ o mjerodavnom razdoblju od pet godina, dva mjeseca i devetnaest dana.

Osnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenicu da je postupak dovršen zbog čega nije naložen rok u kojem je općinski sud dužan dovršiti ovršni postupak jer je predlagatelj kao ovrhovoditelj nakon primitka obavijesti pravne osobe koja obavlja poslove platnog prometa predložio promjenu sredstva i predmeta ovrhe o kojem prijedlogu sud nije odlučio. Stoga je ovaj sud uvažavajući navedenu činjenicu primjenom članka 28. stavka 1. ZS odredio rok u kojem je općinski sud dužan provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe.

Osnovano žalitelj tvrdi i da u pogledu visine dosuđene naknade nije pravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe članka 28. ZS-a.

Naime, okolnost da predlagatelj svojim postupanjem nije doprinio duljini trajanja postupka, pored činjenice da se radi o postupku za kojeg je predviđena hitnost u postupanju te koji nema elemenata složenosti, ne može biti opravdanje za određivanje naknade u iznosu od 4.500,00 kuna.

Uzimajući u obzir duljinu sudskog postupka (pet godina, dva mjeseca i dvanaest dana), postupanje suda, ponašanje predlagatelja, prirodu i vrstu postupka, kao i složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, ovaj sud ocjenjuje da predlagatelju na ime primjerene naknade, pored već dosuđenog iznosa od 4.500,00 kn, pripada i daljnji iznos od 2.000,00 kn.

Iz navedenih je razloga, temeljem odredbe iz 380. točke 3. ZPP-a, u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe iz članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91.), valjalo uvažiti žalbu predlagatelja kao djelomično osnovanu i preinačiti pobijano rješenje te riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 9. studenoga 2009.

S U D A C

Željko Glušić, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.