Croatian Supreme Court dismisses appeal in small claims case where second instance court did not permit review.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal as inadmissible because the second-instance court failed to explicitly permit review in its judgment. Although the case involved a monetary claim initially exceeding the small claims threshold, the prosecutor later reduced the amount to qualify it as a small claims dispute. The court ruled that since the lower court did not declare review permissible under the specific exception for small claims, the appeal could not proceed.
Legislator headnote
AI generatedčl. 467.a ZPP; Revizija u sporovima male vrijednosti dopuštena je samo ako drugostupanjski sud u izreci presude odredi da je dopuštena, osim ako se radi o pitanju važnom za jedinstvenu primenu prava.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 1216/15-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Š. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika Klinički bolnički centar O., O., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2930/14-2 od 12. ožujka 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-645/12-22 od 12. ožujka 2014., u sjednici održanoj 26. listopada 2016.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime manje isplaćenih bruto plaća isplati iznos od ukupno 2.819,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kako je to u izreci pobliže opisano (toč. I.), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan (toč. II.). Ujedno je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 4.412,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (toč. III.).
Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen i u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično odbijen, dok je djelomično prihvaćena žalba tužiteljice i preinačena odluka o troškovima postupka na način da je tuženiku nalaženo da tužiteljici plati parnični trošak u iznosu od 4.756,25 kn.
Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U reviziji se predlaže da se pobijane presude ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tužiteljice nije dopuštena.
Sukladno odredbi čl. 467.a ZPP u sporovima male vrijednosti dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ovoga Zakona, i to samo ako je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da je revizija protiv nje dopuštena. Drugostupanjski sud može tako odlučiti ako ocijeni da odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U konkretnom slučaju tužba je podnesena sudu 3. prosinca 2012. kada je bila na snazi odredba čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11) koja je određivala da su sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn.
Visina tužbenog zahtjeva u trenutku podnošenja tužbe nije bila određena, dok je tužiteljica kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos 11.000,00 kn, dakle nije se radilo o sporu male vrijednosti, a postupak se vodio prema odredbama ZPP o redovnom postupku.
Treba međutim imati na umu i odredbu čl. 464. st. 2. ZPP prema kojoj, ako tužitelj do zaključenja glavne rasprave koja se vodi po odredbama ZPP o redovnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 10.000,00 kn, daljnji postupak će se provesti prema odredbama ZPP o postupku u sporovima male vrijednosti.
U ovom postupku tužiteljica je podneskom od 31. listopada 2013. uredila tužbeni zahtjev na način da je potraživala iznos od 6.620,40 kn, pa je daljnji postupak proveden (i donesena pobijana presuda) prema odredbama ZPP o postupku u sporovima male vrijednosti. Slijedi da je protiv drugostupanjske presude dopuštena samo izvanredna revizija po dopuštenju drugostupanjskog suda u smislu odredbe čl. 467.a st. 1. ZPP.
Polazeći od utvrđenja da drugostupanjski sud u izreci svoje presude nije odredio da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija, proizlazi da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 467.a st. 1. ZPP za dopuštenost revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP u vezi sa čl. 467.a st. 1. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 26. listopada 2016.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v. r.