Revr-2042/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 2042/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije čimić, članice vijeća i Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja D. F. iz R., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gžr-179/07-2 od 20. svibnja 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj P-211/07 od 28. lipnja 2007., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2014.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev i tuženici je naloženo na ime naknade štete tužitelju isplatiti iznos od 1.768,20 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. svibnja 2004. do isplate te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.601,25 kn sa zateznom kamatom od 28. lipnja 2007. do isplate.

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženice, preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona te da o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 392. a st. 2. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Pravno pitanje koje je tužitelj postavio u reviziji je:

Pripada li tužitelju, policijskom službeniku koji poslove obavlja u civilnom odijelu, pravo na naknadu štete za nabavu civilne odjeće u kojoj je obavljao policijsku službu u razdoblju od 1. siječnja 2003. do 31. prosinca 2003., jer mu tuženica, na temelju Pravilnika o uniformama policajaca i drugih ovlaštenih službenih osoba Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj 1/92) i Uredbe o odorama policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj 42/02), nije isplatila naknadu za nabavu civilnog odijela.

O materijalnopravnom pitanju zbog kojeg je revizija podnesena u ovom postupku ovaj revizijski sud već je zauzeo pravno shvaćanje u istovrsnim predmetima, poslovni broj Revr- 798/05 od 16. svibnja 2007. i Revr-72/09 od 3. ožujka 2009., kao i u brojnim drugim predmetima ovog suda.

Prema zauzetom pravnom shvaćanju u tim predmetima proizlazi da je čl. 34. st. 1. Uredbe o odorama policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova od 16. travnja 2002. („Narodne novine“ broj 42/02-dalje: Uredba iz 2002.), koja je stupila na snagu 23. travnja 2002., propisano da se novčana naknada iz čl. 32. st. 1. i 2., za nabavu civilnog odijela, ne isplaćuje, već se njen iznos evidentira u osobnom financijskom kartonu policijskog službenika koji civilno odijelo nabavlja.

Stupanjem na snagu navedene Uredbe prestao je važiti Pravilnik o uniformama policajaca i drugih ovlaštenih službenih osoba Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj 1/92-dalje: Pravilnik o uniformama), bez obzira što u Uredbi iz 2002. Pravilnik o uniformama nije izrijekom stavljen izvan snage.

Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj U-III/4717/04 od 26. listopada 2005., zauzeo je shvaćanje da je Pravilnik o uniformama bio na snazi po sili čl. 131. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 129/00) do 23. travnja 2002. kada je stupio na snagu novi provedbeni propis-Uredba iz 2002.

Stoga tužitelj nema pravo na isplatu naknade za nabavu civilnog odjela primjenom Pravilnika o uniformama za sporno razdoblje 2003., jer je to razdoblje na koje se primjenjuje Uredba iz 2002. prema kojoj se novčana naknada za nabavu civilnog odijela ne isplaćuje, već se njen iznos evidentira u osobnom financijskom kartonu policijskog službenika, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

Pobijanom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gžr-179/07 od 20. svibnja 2009., preinačena je presuda Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj P-211/07 od 28. lipnja 2007., odbijen je tužbeni zahtjev i o postavljenom materijalnopravnom pitanju zauzeto je pravno shvaćanje koje je u skladu sa pravnim shvaćanjem ovog revizijskog suda.

Zbog izloženog proizlazi da je suprotno navodima revizije o postavljenom materijalnopravnom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i da je pobijana presuda utemeljena na zauzetom shvaćanju revizijskog suda, čime je ostvarena jedinstvena primjena zakona i ravnopravnost građana.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP valjalo reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 18. veljače 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.